Rajko Todorović Todor: Nikad više izdajnika, crnogorski identitet ponovo na ispitu

Crnogorski identitet stvaran je vjekovima, a danas bi mogao biti ozbiljno ugrožen pogrešnim izborom predsjednika države, kaže u intervjuu za Pink M renomirani slikar Rajko Todorović Todor.

Ono čemu često svjedočimo, a što je u suprotnosti sa tradicionalnom crnogorskom etikom i moralom je, kako ističe, kult izdaje, a izdajnika je, smatra Todorović, nikada više – vođeni su interesom, a izdajništvo pravdaju inatom.

“Crnogorski identitet stvaran je vjekovima – satkan, kao i svaki, od jezika, kulture, tradicije, crkve i vjere, a i dan danas je na ispitu, pa bi mogao biti ozbiljno ugrožen pogrešnim izborom predsjednika države”, kaže Todorović.

Kako pojašnjava, crnogorski identitet mora se gledati u sto širem kontekstu jer su, kaze Balkanom prolazile vojske i narodi.

“Ja smatram da je osnovna komponenta crnogorskog identiteta bila etika. Mada, moramo reći, u jednom periodu crnogorska crkva je značajno uticala na formiranje crnogorskog identiteta do njenog nestanka, a sada jedna druga crkva radi na poništenju tog identiteta“, naveo je on.

Uvjeren je da je osnovna komponenta crnogorskog identiteta bila etika Todorović argumentuje time sto ističe pravilo koje je među Crnogorcima hiljadama godina unazad bilo strogo poštovano.

To sto među onima koji žive u Crnoj Gori, ima muškaraca koji vrijeđaju žene, ne služi na čast, smatra Todor.

“Crnogorci su vjekovima gradili neki svoj moralni kodeks. Nemoguće je bilo u staroj Crnoj Gori da se desi vrijeđanje žena, jer su žene, poznato je to, u toku bojeva slobodno prolazile da nijednoj dlaka sa glave nije falila. Svjedoci smo da određene grupacije vrijeđaju žene, vrijeđaju bolesne, neke manjinske grupe, i ti za sebe kažu jednu veliku istinu, da oni nijesu Crnogorci. Nažalost, nijesu ni to šta kažu da jesu“, istakao je on.

Govoreći o novijoj istoriji, Todrović ističe i kult izdaje kao nešto što je u suprotnosti sa tradicionalnom crnogorskom etikom i moralom. Za primjer navodi Podgoričku skupštinu, ali i golootočke žrtve.

“Izdati svoj narod, svoju državu,  a postoji značajan broj ljudi koji će ove godine da proslave tu izdaju. Druga izdaja je, bez obzira na nevine žtrtve, 1948, koja se ponavlja 30-ak godina kasnije, gdje za ruske interese značajan broj Crnogoraca izdaje svoju zemlju. Ne kažem da tu nije bilo žrtava, da nije bilo torture, ali suštinski oni su izdajnici, da bi doživjeli 90-ih da budu slavljeni kao heroji”, kazao je on.

Klicu izdaje vidi Todorović i u sudskim procesima, koji su pod budnim okom javnosti.

“Neki mediji slave te ljude kao heroje, predsjednički kandidati, za čovjeka koji je napadao i žene i manjine i policiju, kažu da je njegovo ponašanje čojsko i junačko. To nije čojstvo i junaštvo. Mi nećemo moći naprijed sa tim. Kroz izdaju se ipak, često ostvaruje korist, a spremnih da tako djeluju nikada više nije bilo. Prvo ide interes, a onda pravdaju to inatom, da ublaže svoju izdaju. Nikad ih više nije bilo. Makar ovo 60 i kusur godina koliko ja pamtim, nikad ih više nije bilo i nikad više nijesu slavljeni”, kazao je Todor.

Na pitanje kao smo došli do toga da crnogorski identitet nakon više vjekova stvaranja, danas ponovo branimo, Todorović odgovara zato što smo uvijek imali više hrabrih i poštenih ljudi, ali malo pametnih i dalekovidih.

“Došli smo zato što su sve institucije koje su tek počele da se izgrađuju u Kraljevini Crnoj Gori poništene, jer smo podizani na mitovima, na lažima. Ja sam morao da učim pjesmu “Crna Gora više nije kraj pasivan mali, pokrajina razvijena ona je ustvari”, kazao je on.

Jedan od mitova u Crnoj Gori odnosi se i na ljubav Rusije prema našoj zemlji. Zaokret od Zapada ka Moskvi, po našu zemlju bi smatra Todorović bio retrogradan.

“Mislim da bi to bilo ravno katastrofi i da bi nas unazadilo dosta godina. Neka Crnogorci provjere – Njegoš je u Pskovu bio uhapšen, konfiniran. Velike sile su bahate sile, nema tu ljubavi. Drugo je narod, ali od njihovih oligarhija oni imaju samo svoje interese, briga njih za Crnu Goru, kao što ih je uvijek i bilo briga. Ima jedna Njegoševa – da osjeća rusku pomoć kao omču oko vrata”, istakao je slikar.

Todorović zaključuje da su u Crnoj Gori predugo slavljeni pogrešni, te da smo nepameću došli do toga da je nakon toliko vjekova crnogorski identitet i dalje moguće ugroziti.