Hoće li svijet stajati po strani ako Kina interveniše u Hongkongu

S prijetnjama Kine da će intervenisati u Hongkongu da uguši višemjesečne demonstracije kojima se traži demokratija i održanje vladavine prava u tom gradu, vrijeme je da svijet reaguje zbog agresivnije politike Pekinga i na drugim frontovima, pišu svjetski mediji.

S prijetnjama Kine da će intervenisati u Hongkongu da uguši višemjesečne demonstracije kojima se traži demokratija i održanje vladavine prava u tom gradu, vrijeme je da svijet reaguje zbog agresivnije politike Pekinga, kako u Hongkongu tako i na drugim frontovima, posebno pošto predstoje velike proslave 70. godišnjice Narodne Republike Kine, pišu svjetski mediji.

Protest studenata i đaka

Poslije demonstracija tokom vikenda na kojima je zabilježeno najgore nasilje u tromjesečnim protestima, deo studenata i đaka u Hongkongu su u ponedjeljak bojkotovali nastavu, dok iz Pekinga stižu upozorenja da će ubrzo biti okončan prodemokratski talas, piše agencija Frans pres (Agence France-Presse),

Đaci u Hongkongu su napravili ljudske lance u ponedjeljak ujutro, dok su demonstranti ometali javni prevoz u vrijeme jutarnje saobraćajne gužve, ističe AFP i ukazuje da je globalno finansijsko čvorište zahvatila nezabeležena kriza, pošto je pokret bez istaknutih lidera izvukao milione ljudi na ulice zbog, kako navode, podrivanja sloboda i sve većeg miješanja Pekinga.

Peking, koji podržava vladu Hongkonga, reagovao je taktikom zastrašivanja, povećavajući pritisak na kompanije u Hongkongu da upozore zaposlene da ne učestvuju u protestima, ali i objavljivanjem kretanja vojske i vojnih vežbi blizu Hongkonga.

Državna novinska agencija Sinhua u uredničkom komentaru je upozorila da se “približava kraj” protestima, bez navođenja daljih detalja.

Prema dogovoru s Velikom Britanijom o vraćanju Hongkonga, Kina se obavezala na model “jedna zemlja, dva sistema” s pravima žitelja tog grada daleko većim nego u ostatku zemlje, ali je, kako ukazuje AFP, erozija tih prava jedan od ključnih pokretača protesta, a posebno plan da se omoguće izručenja optuženih u ostatak Kine.

Rizične prijetnje

Kina je izgleda krenula u dugoočekivano suzbijanje opozicije u Hongkongu, hapšenjem prodemokratskih poslanika i aktivista, kao i zabranom protesta, ali su oštre mjere rizičan potez zastrašivanja javnosti koje bi moglo izazvati dodatnu srdžbu stanovnika tog grada i snažnije proteste, ocjenjuje Volstrit džurnal (The Wall Street Journal).

Građanima Hongkonga je uskraćeno pravo da biraju izvršnu vlast i većinu poslanika, a sada vlasti žele da im oduzmu mogućnost da izraze svoje nezadovoljstvo, ocjenjuje Volstrit džurnal i konstatuje da Peking ne može tolerisati negativne komentare ili demonstracije u Hongkongu zato što ukazuju na manjak demokratskog legitimiteta Komunističke partije.

Mada šefica vlade Hongkonga Keri Lam (Carrie) i policija tvrde da žele da očuvaju red i vladavinu prava, oni podrivaju oboje, ističe Volstrit džurnal u uredničkom komentaru i ocjenjuje da svijet mora podržati Hongkong i njegove hrabre borce za slobodu.

Policija je prošle nedjelje uhapsila troje poslanika koji su glasni kritičari odbijanja Pekinga da dozvoli pravu autonomiju Hongkonga koju je Kina obećala u sporazumu sa Velikom Britanijom, uhapšeno je i dvoje istaknutih aktivista, i osnivača Nacionalne partije koja se zalaže za nezavisnost, ukazuje list. Od juna je pritvoreno više od 1.000 ljudi zbog učestvovanja na protestima.

Vrijeme tih hapšenja nije slučajno, ističe američki list. Istovremeno su siledžije napale poznatog aktivistu bejzbol palicama, dodaje se u uredničkom komentaru uz ocjenu da je puštanje gangstera da napadaju protivnike režima omiljena taktika Pekinga.

Zagonetka za ostatak svijeta

Prijetnja Pekinga da će vojnom intervencijom okončati proteste u Hongkongu predstavlja diplomatsku zagonetku za spoljni svijet, ističe kolumnista britanskog Tajmsa (The Times) Edvard Lukas (Edward Lucas), uz ocjenu da kriza u Hongkongu može pokvariti proslavu 70. godišnjice Narodne Republike Kine 1. oktobra.

Prijateljski i konstruktivni odnosi s Kinom svakako su važan cilj, ukazuje Lukas i dodaje da je jedan pristup, koji zagovaraju oni s ekonomskim interesima u kopnenom dijelu Kine, da se ne izazivaju problemi u odnosima s tom zemljom, jer snovi o demokratiji i slobodi građana Hongkonga nisu njihov posao.

Taj pristup, mada jednostavan i profitabilan, ignoriše opasnost od režima u Pekingu na drugim frontovima, ocjenjuje se u tekstu i dodaje da je kinesko miješanje u unutrašnju politiku u zemljama kao što su Kanada i Australija podmićivanjem, zastrašivanjem i propagandom, dostiglo alarmantne nivoe; Kina je podrila evropske zemlje kao što su Mađarska i Grčka, uglavnom neispunjenim obećanjima o velikim infrastrukturnim sporazumima, a sličnu taktiku koristi u Africi, Latinskoj Americi i južnoj Aziji.

Stajanje po strani u slučaju Hongkonga sugeriše da Kina neće naići na otpor po drugim pitanjima, što šalje opasnu poruku. Dok se režim u Pekingu oslanja na svoju sposobnost da dijeli i vlada, velike industrijalizovane zemlje, ako djeluju zajedno, mnogu su veće, bogatije i snažnije od Kine, zaključuje Lukas i ističe da je Siju potreban spoljni svijet, kao što je svijetu potrebna Kina.

Utoliko u slučaju da Peking interveniše u Hongkongu, zapadne zemlje ne bi trebalo da pošalju svoje velikodostojnike na proslavu godišnjicu Kine, ističe kolumnista Tajmsa. Ako Si želi skladnu i srećnu proslavu 1. oktobra, on može mnogo dobiti promjenom kursa u Hongkongu, jer je proslava Komunističke partije stvorila mogućnost za prednost koju svijet treba da iskoristi, zaključuje Lukas.

Istorija, Grenland, Hongkong i Tramp

Dok je američki predsjednik Donald Tramp (Trump) planirao “aneksiju” Grenlanda, kineski lider Si proveo je avgust razmatrajući odluku koja bi mogla da uobličiti budućnost njegove zemlje i njene odnose sa svijetom – da li da silom reaguje na prodemokratski pokret u Hongkongu kako je njegov režim više puta prijetio, piše kolumnista Vašington posta (The Washingon Post) Džekson Dil (Jackson Diehl).

Si nema puno opcija da zaustavi demonstracije koje potresaju Hongkong cijelo ljeto, pošto, kako se ocjenjuje u tekstu, ne namjerava da ispuni zahtjeve demonstranata da šefica vlade Hongkonga podnese ostavku i da se raspišu slobodni izbori, ali ima neku vrstu roka – 1. oktobar, kada se planiraju velike proslave 70. godišnjice osnivanja komunističkog režima. Demonstracije u Hongkongu bi mogle pokvariti zabavu i poniziti Sija.

Sijevi mediji i vojni komandanti nedjeljama prijete intervencijom, mada se među zapadnim analitičarima pretpostavlja da se Si nada da će sama prijetnja silom izazvati uzmicanje pokreta, što se zasad nije desilo – demonstranti su se tokom vikenda opet sukobili s policijom.

Si još ništa nije uradio jer zna da je cijena intervencije ili uvođenje vanrednog stanja ogromna, ocjenjuje Dil i ukazuje da bi pored uništavanja modela “jedna zemlja, dva sistema”, koji Kina pokušava da proda Tajvanu, ekonomska cijena bila ogromna. Iako Hongkong predstavlja samo tri odsto kineskog bruto domaćeg proizvoda, oko 60 odsto stranih investicija u kopnenom dijelu zemlje ide kroz taj grad. Pored toga, po američkom zakonu, Hongkong je zaseban ekonomski entitet, čime se tamo ne primjenjuju Trampove carine.

Dok je Si pretio Hongkongu, Tramp je više puta iskazivao simpatije za njega. Čak i pod pritiskom savjetnika, najviše što je mogao da izgovori jeste da bi suzbijanje protesta njemu politički otežalo da napravi trgovinski sporazum s Kinom. Zato istorija možda neće upamtiti Trampove pokušaje kupovine Grenlanda, ali možda hoće da je Tramp otvorio put za gušenje najvažnijeg slobodarskog pokreta u komunističkoj Kini, ocjenjuje se u komentaru u liberalnom američkom listu.

‘Skoro pa’ ispravna politika prema Kini

S druge strane, u Njujork tajmsu (The New York Times) kolumnista Rodžer Koen (Roger Cohen) ocjenjuje da Tramp ima “skoro pa” ispravnu politiku prema Kini, uz ocjenu da je vrijeme da se podvuče crta zbog agresivne politike kineskog predsjednika.

Otkad je Si postao predsjednik 2013. godine, jasno je stavio do znanja ambicije Kine, podizanjem uloga na strateškom, vojnom, tehnološkom i ekonomskom frontu, ističe Koen i navodi da su SAD u direktnom ideološkom ratu s Kinom koji će uobličiti svijet u 21. vijeku. Trgovinski rat SAD i Kine i hrabri demonstranti u Hongkongu koji se bore za očuvanje vladavine prava, naličja su tog sukoba.

Tramp je u pravu kada kaže da se Kina ne može pridružiti svim međunarodnim organizacijama dok igra po sopstvenim pravilima – ne može postizati trgovinske sporazume, a onda da ih ne poštuje, oslanjajući se na beskonačni globalni kapacitet da se žmuri na njeno predatorsko ponašanje, dodaje se u komentaru.

S druge strane, Trampova tvrda politika jednog dana, a onda pohvale Siju drugog dana, nije način da se pregovara, ali se Kina predugo provlačila, ističe Koen i dodaje da je utoliko predsjednikova izjava da neće moći da postigne trgovinski sporazum s Kinom ako bude nasilja u Hongkongu kao na Tjenanmenu, možda njegov najbolji trenutak, uz nadu da je to zaista mislio, imajući u vidu prezir koji pokazuje prema ljudskim pravima.

Mnogo toga je na ulogu u Hongkongu, trećem po veličini tržištu kapitala u svijetu. To je ključni trenutak u američko-kineskom ideološkom ratu i drugi Tjenanmen bi Sijev ambiciozni program mogao pretvoriti u propast, zaključuje Koen, uz ocjenu da je kineski predsjednik ranjiviji nego što izgleda, što je Tramp intuitivno osjetio.