Društvo

NVO poručuju: Umjesto vjeronauke potrebno građansko obrazovanje mladih

Evropska asocijacija za pravo i finansije (EALF), NVO Prima, NVO Juventas, Udruženje pravnika Crne Gore, Centar za ženska prava (CŽP), Udruženje Roditelji, Udruženje profesora istorije Crne Gore (HIPMONT), NVO Naša akcija, ADAMAS, Komitet mladih pravnika i Unija srednjoškolaca Crne Gore izražavaju zabrinutost u vezi sa predlogom uvođenja vjerske nastave u zvaničan obrazovni sistem kako zbog ustavnog određenja o sekularnosti države i građanskog koncepta, tako i zbog dubokih podjela u društvu i oštre političke polarizacije oko tog pitanja.

Oni obrazlažu: Ustav Crnu Goru tretira i definiše kao građansku i sekularnu državu, što podrazumijeva uređenje zasnovano na odvojenosti vjerskih i javnih institucija. Uvođenje vjeronauke u javne škole bi pokazalo da se vrijednosti sekularizma gube i da idu u pravcu religijskog poimanja svijeta i moguće diskriminacije pripadnika različitih vjera ili onih koji nemaju religiozna uvjerenja. U prilog navedenom govori i činjenica da je Ustavni sud Sjeverne Makedonije 2009. godine odbacio vladin predlog zakona o nastavi vjeronauke u osnovnim školama, smatrajući da se tim zakonskim predlogom krši ustavna odredba o odvojenosti državnih i vjerskih organizacija.

Posebno sporno je što bi uvođenjem vjeronauke neminovno došlo do produbljivanja podjela u crnogorskom društvu, naročito podjela među djecom i mladima, što ne odgovara svrsi obrazovanja, koja podrazumijeva da se učenicima obezbijedi ukupan razvoj ličnosti i da se kod njih razvije osjećaj za zajedništvo i poštovanje drugog i drugačijeg.

Uvođenje vjeronauke u javne škole bi, takođe, kršilo Evropsku konvenciju o ljudskim pravima zato što bi se učenici primorali da se izjasne o vjeroispovjesti, odnosno predmet ,,Vjeronauka” bi nametao obavezu učenicima da izraze svoje interesovanje ili neinteresovanje za vjersko učenje, na osnovu čega se može izvesti zaključak o njihovom vjerskom uvjerenju.

Jedanaest NVO poručuje da je Evropski sud za ljudska prava više puta naglasio da osoba ne može da bude primoravana da objelodani svoja vjerska uvjerenja i da usvoji neki način ponašanja iz kog bi se moglo zaključiti da ona ima – ili nema – takva uvjerenja, kao i da državnim organima nije dopušteno da se miješaju u slobodu savjesti neke osobe raspitivanjem o njenim vjerskim uvjerenjima ili tako što bi je primoravali da ih ispoljava (presude Evropskog suda za ljudska prava, u predmetima Alexandridis protiv Grčke, 2008, i Dimitras i drugi protiv Grčke, 2010). Sve i kada bi došlo do uvođenja vjeronauke kao nastavnog predmeta, samo nedavanje alternative bilo bi protivno praksi Evropskog suda za ljudska prava, koji je u predmetu Grzelak protiv Poljske (2010) zaključio da je došlo do povrede slobode misli, savjesti i vjeroispovjesti (člana 9 Konvencije) jer učenik, oslobođen pohađanja časova vjerske nastave, nije imao mogućnost da pohađa drugi predmet umjesto vjeronauke, usljed čega je bio izložen riziku od stigmatizacije.

Istraživanje koje je Evropska asocijacija za pravo i finansije sprovela prošle godine među mladom populacijom u Crnoj Gori je ukazalo na nizak nivo političke i medijske pismenosti mladih, nepoznavanje vlastitih prava i odgovornosti, postojanje nedemokratskih stavova, jačanje netolerancije i isključivosti, te na nedostatak znanja i vještina potrebnih za svakodnevni život u građanski uređenom društvu. U tom smislu, ukazujemo na veliki značaj građanskog obrazovanja i vaspitanja u razvoju informisanog, aktivnog, tolerantnog i odgovornog građanstva, te podržavamo predlog NVO Juventas i predlog Centra za građansko obrazovanje, Akcije za ljudska prava i Centra za žensko i mirovno obrazovanje (ANIMA) da Građansko obrazovanje postane obavezni predmet u osnovnim i srednjim školama. Građansko obrazovanje može, između ostalog, omogućiti učenicima upoznavanje sa osnovama različitih svjetskih religija, kako bi imali osnovna znanja, a koja dalje, po svom nahođenju, mogu produbljivati. Za napomenuti je da se određeni aspekti religija izučavaju i kroz druge predmete, kakvi su istorija, a u kasnijim razredima i sociologija i filozofija.

Važno je ukazati da vjerske zajednice imaju obezbijeđenu svu infrastrukturu i nastavni kadar u svim crnogorskim opštinama potreban za realizaciju vjeronauke, te je to razlog više da je istu nepotrebno uvoditi u javne škole. Takođe, mnogi sadržaji, neophodni mladima, poput seksualnog obrazovanja, mentalnog zdravlja, ali i građanskog obrazovanja, i dalje su van redovnog programa u javnim školama i vjerujemo da bi uvođenje vjeronauke dodatno držalo ove sadržaje daleko van domašaja učenica i učenika, saopštava jedanaest crnogorskih organizacija.

Send this to a friend