Abortus i SPC: Duga istorija sukoba sa pravom žena

Mitropolit SPC Joanikije danas je iznova uzburkao stavove dijela javnosti, šaljući poruke o abortusu.

Komentarišući to što je u Americi živa priča o mogućem ukidanju presude iz slučaja Rou protiv Vejda, a što se pojavilo u spisima procurjelim iz Vrhovnog suda SAD, Joanikije je abortus okarakterisao kao “užasan grijeh”, “izraz pogubne samoživosti i sebičnosti”, “bijeg od života, odustajanje od ljubavi i božjeg blagoslova”.

“Svaku inicijativu za zaštitu nerođene djece, posebno ovog Vrhovnog suda Amerike, prihvatamo kao humanu, spasonosnu i bogougodnu”, naglasio je Joanikije.

Dok pitanje abortusa, kako godine odmiču, proizvodi sve više kontroverzi od Poljske do SAD, Joanikije je – prvi put od stupanja na aktuelnu dužnost – dao tako eksplicitnu izjavu o navedenoj temi. No, teško je bilo očekivati kako on ima drugačiji stav, jer- iza SPC duga je istorija protivljenja nečemu što je u savremenom svijetu, ipak, prihvaćeno kao neotuđivo pravo žena.

Amfilohije bio još direktniji

Joanikijev je prethodnik, sa druge strane, svojevremeno slao još učestalije i direktnije poruke o abortusu, pa i o samim ženama.

Abortus je Amfilohije nazivao čedomorsvom i hristoubistvom. Smatrao je i kako nije baš “slučajno” to što je abortus ozakonjen u doba “ateizacije ljudskog roda”. Govorio je i kako su “Srpkinje postale čedomorke”, te da “u svojim utrobama za godinu pobiju više djece nego što su pobili Musonili i Hitler i Broz i oni na Kosovu”.

“Nije čudo što se u tim istim vremenima praznik majke zamjenjuje praznovanjem ‘žene’, nečim bezličnim. Utroba žene stvorena je da bude radionica života. Ubijanjem začete djece, utroba majke pretvara se u radionicu smrti”, poručivao je Amfilohije.

Ozakonjenje abortusa, kako je on smatrao, mogu učiniti samo “bezumni ljudi i narodi”.

Dok je ćutala o pedofiliji, SPC tražila zabranu abortusa

Tokom 2013. godine, Sabor SPC podržao je inicijativu o zabrani abortusa u Srbiji. Naveli su tada iz SPC kako je ‘čedomorstvo’ krivo što je ‘stanovništvo Srbije svake godine manje za jedan grad srednje veličine’.

“To svjedoči o dubokom moralnom padu, o teškoj krizi porodice i o nedostatku prave vjere u Boga kod mnogih”, poručili su oni, no dio srpskih medija na to je reagovao burno, navodeći pritom kako se Sabor SPC ni riječju nije osvrnuo na tada aktuelne slučajeve pedofilije u redovima SPC.

Reakcije političkih struktura u Srbiji tada gotovo da su izostale. Izuzetak je predstavljalo tek nekoliko partija, među kojima i Liga socijaldemokrata Vojvodine, odakle je poručeno da o abortusu treba da odlučuju žene a ne Sinod SPC.

Slične poruke nijesu bile strane ni patrijarhu Pavlu

I nekadašnji srpski patrijarh Pavle znao je slati poruke o abortusu, govoreći kako je to “grijeh ubistva djeteta, motivisan sebičnošću nedostojnih roditelja”.

Na to su prije nekoliko godina ‘odgovorile’ feministkinje u Beogradu, stavljajući preko spomenika patrijarhu Pavlu kecelju sa natpisom “Abortus je žensko pravo”.

Legalizacija počela pedesetih, u Ustavu od 1974.

Inače, legalizacija abortusa u Jugoslaviji, a time i u Crnoj Gori, proces je koji je započet pedesetih godina prošlog vijeka.

Sve je okončano 1974. godine, kada je pravo na pobačaj postalo sastavni dio Ustava. To pravo odmah je unijeto i u Ustav SR Crne Gore.

Jugoslavija je u to doba bila jedna od tri države svijeta koje su u Ustavu imale pomenuto pravo, no abortus je dugo bio jedina medicinska intervencija koja je naplaćivana.