Društvo

Ambasador Crvenog krsta krstari svijetom: Crnogorci su ljudi toplog srca

Prvo pravilo je da nema putovanja avionom, drugo da se u svakoj državi mora zadržati najmanje 24 sati, a treće nema povratka kući dok ne posjeti svih 203 države na spisku.

To su svojevrsne zapovijesti po kojima ambasador dobre volje Danskog Crvenog krsta Torbjorn C. Pedersen živi od oktobra 2013. godine, kada je napustio dom i krenuo na pohod koji je on nazvao istorijskim, poput nekadašnjih putešestvija istraživača ibna Batute ili Vaskade Game.

Kako je kazao za Pobjedu, dolaskom u našu državu uspio je da precrta čak 136. državu sa spiska, a ostaće ovdje nekoliko dana koliko da upije prirodne ljepote, dešifruje mentalitet i sumira utiske tekstom na njegovom blogu “Once upon a Saga”.

O ljudima Pedersen je za Pobjedu objasnio da je njegov projekat, putovanje planetom Zemljom bez prekida isključivo kopnom i vodom, u početku bio koncipiran oko posjećivanja država, ali da se to samo nekoliko nedjelja od napuštanja Danske promijenilo.

“Vrlo brzo sam uvidio diskonekciju između svijeta kakvog sam vjerovao da jeste i svijeta kakav je bio. Stalno sam slušao ljude kako govore: pazi se stranaca, ukrašće ti novac, naudiće ti. Međutim, gdje god sam išao, sve je bilo relativno isto ljudi su išli u školu, uredno čekali red, živjeli normalno”, naglasio je Pedersen.

Ti “strašni stranci do sada su bili jako ljubazni, uputili bi ga ako pita za pravac u pravom smjeru, a nerijetko su mu nudili i krov nad glavom koji je, s obzirom na budžet od 20 dolara dnevno, bio ključan za dalje organizovanje i miran san.

Objasnio je da je toliki budžet određen s obzirom na stvarni socijalni kontekst svijeta u kom živimo i podatak da većina ljudi na individualnom nivou nema više od 20 dolara na dan.

Jedan od razloga zašto do sada nije odustao, iako je imao spisak razloga zbog kojih je trebalo da kaže “Dosta je, idem kući, jeste uticanje na kreiranju pozitivne slike o onim djelovima svijeta gdje mediji diktiraju negativnu”.

“Ne možemo putem medija dobiti realističnu sliku o svijetu. Naravno, postoje loše stvari koje se dešavaju i sada, ali svijet je sasvim obično mjesto – svugdje djeca igraju plejstejšn, idu u školu, ljudi pokušavaju da nađu posao, mladi prave selfije i skidaju posljednju epizodu Igre prijestola”, opisuje Pedersen.

Za većinu slika o Africi približno izgleda ovako: oni u nekakvim okruglim kolibama žive život, jašu slonove i kreću se kroz “pustinju i prašumu”.

“U svakoj državi u Africi u kojoj sam bio ljudi su govorili o – Donaldu Trampu. Podjednako su zauzeti gledajući fudbal, navijajući za omiljeni tim iz Engleske, gledajući u pametni telefon kao ostali dio planete. Svi smo nevjerovatno povezani”, sa osmijehom je objasnio Pedersen.

Danas je vjerovatno jedina osoba koja je obišla svaku državu na afričkom kontinentu bez aviona. Crveni krst Titulu ambasadora dobre volje danskog Crvenog krsta dobio je kada je prepoznata moć koju ima posjećivanjem djelova svijeta u kojima nacionalni ogranci ove organizacije nemaju mnogo uticaja ili ne postoje.

“Moja uloga je da promovišem. Moramo razumjeti važnost balansiranja vijesti i takvog izvještavanja. Na primjer, Sijera Leone je sada u fokusu internacionalnih medija zbog odrona koji je gomilu ljudi ostavio bez krova nad glavom. Posljednji put je ova država bila u fokusu svjetskih medija zbog ebole”, podsjeća Pedersen.

Prema njegovom mišljenju, rijetko kada čitamo nešto pozitivno o toj državi ili saznamo nešto interesantno što se ne veže za stereotipne vijesti.

“U njihovom Nacionalnom muzeju postoji primjerak bicikla kojim je nekadašnji stanovnik Sijera Leonea obišao cijelu Afriku. To ja nijesam naučio u školi. Nijesam bio neki đak, ali ne mogu a da ne zaključim da uvijek učimo kolika je neka država, koliko ima stanovnika i slično”, istakao je Pedersen.

Kako je kazao, uvijek postoji druga strana novčića koja u mnogim medijskim izvještajima nije prikazana.

“U Nigeriji živi 200 miliona ljudi. Sve i da ima tamo i 10.000 ljudi loših karaktera, oni ne mogu da čine odraz ukupnog stanovništva”, naglasio je Pedersen.

Kao nedavni primjer naveo je najsurovije suše u jugozapadnoj Africi u posljednjih 35 godina, primjer prirodne, društvene i državne devastacije za koju svjetska javnost nije imala sluha.

“Tako otac, vlasnik farme sa približno 300 krava, samo može da posmatra kako se one sve sporije kreću, dok jednog dana ne stanu i uginu. Nevjerovatno je koliko svjetska pažnja može učiniti u ovakvim okolnostima”, kazao je Pederson.

Kako je objasnio, Crveni krst ima predstavništva u 190 država, sa 17 miliona volontera koji na dnevnom nivou “dođu do 150 miliona ljudi, a do sada je posjetio samo dvije države u kojima ih nije bilo u Vatikanu i Zapadnoj Sahari.

Iz naše države nastavlja ka Rumuniji, a preostaje mu još 67 zemalja do kraja putovanja, koje će se okončati na Maldivima.

Na pustom ostrvu

Kada se Pedersen približi kraju putovanja i ostrvima u Pacifiku, postoji mogućnost da će zbog nedjeljnih tura teretnih brodova ostajati “sam na pustom ostrvu”.

“To je tačno. Ako se brod istovari za manje od 24 sati, ne mogu krenuti sa njim dalje zbog pravila”, potvrđuje on.

Na pitanje Pobjede kako će onda provesti to vrijeme, on je uz osmijeh kazao da će imati saputnike knjige.

“Lijepo je putovati na teretnim brodovima, kada se ta putovanje oduže i 10 dana zaista se odmorim, zašijem pantalone, očistim opremu”, objasnio je Pedersen.

Crna Gora “jako brdovita”

Pedersen je tokom dvodnevne posjete uspio da posjeti nekoliko lokacija u našoj državi, između ostalog mauzolej na Lovćenu i Kotor, a utisak mu je da su “svugdje brda”.

“Ljudi su ovdje ljubazni, toplog srca, znatiželjni i iskreni. Posjetom Crnoj Gori ćete dobiti više nego što ćete izgubiti”, poručio je on.

Nema odustajanja

Onog trenutka kada odustanemo, prema mišljenju Pedersena, sve ostaje nepromijenjeno.

Ni gubitak sponzorstva prošle godine ga, između ostalog, nije nagnao da prestane iako ta finansijska “jama, prema njegovim riječima, postaje “sve dublja i dublja.

“Imao sam više razloga da se vratim kući. U jednom trenutku sam dobio ozbiljan oblik malarije, u narednom sam bio na jako osjetljivom području sa djevojkom, današnjom vjerenicom. Ljudi koji su me podržavali odjednom to više nijesu činili, a provodio sam u nekim regijama mnogo više vremena od predviđenog, zbog raznih oblika korupcije i stroge birokratije”, opisao je Pedersen.

Međutim, kako je rekao, ljudi koji su ga sa svih strana svijeta pratili u ovom pohodu su mu inspiracija koliko i on njima.

“Nerijetko dobijem poruku “Ej, dobio sam onaj posao ili “Završio sam fakultet ugledajući se na tebe”. Uopšte nije bilo zamišljeno da će inspiracija biti dio ovog projekta ona se sama “u hodu” izgradila i ja koje bitan dio putovanja”, istakao je Pedersen.

Send this to a friend