Prije pola vijeka na narodnom saboru u Tuzima stanovnici Malesije besom su ukinuli krvnu osvetu na tom područiju. Data riječ 50 godina nije pogažena. Ekipa TVCG je razgovarala sa preživjelim učesnicima tog istorijskog skupa, hroničarima i nasljednicima tadašnjih lidera Albanaca u Malesiji.
Dvjesta pedeset izabranih predstavnika sela i plemena Malesije okupili su se 28. juna 1970. i u ime onih koji su ih delegirali zavjetovali su se da se krvna osveta ukida prema porodici ubice, a da se za krv tereti jedino ubica.
“Dosta više prijetnjom oružja u vrijeme kada možemo raditi i djelovati drugačije, danas kada idemo putem pobjeda, u vremenu 20 vijeka. Okupili smo danas poslije mnogih sastanaka i razmatranja po bratstvima i plemenima Malesije, kako bi donijeli odluku, da damo Besu”, kaže Đerđ Đokaj.
Besa, zadata riječ kod Albanaca, je osnov ovog dogovora, koja nije prekršena pola vijeka.
“Znači, kod Albanca ako ne držiš besu ne možeš da živiš među Albancima, kaže se da onaj koji nema bese nema hljeba među nama. Tako da besa ima tradiciju i besa je i dan danas za Albance nešto sveto”, ističe imam Redžep Lika.
“Besa je jedna riječ koja je vezana uz nas, živi uz nas, rodila se uz nas i biće vječna koliko budemo i mi živjeli”, kaže pater Paško Gojčaj.
Procjene su da se u Malesiji prije 1970. godine izvršavalo godišnje između pet i deset krvnih osveta, a da je stotine muškaraca, članova porodice ubice, bilo u kućnim pritvorima u strahu od osvete. Pola godine prije nego što će odluka o ukidanje krvne osvete biti donešena, jedan od organizatora, Selim Frljučkić, izgubio je sina. Na njegovoj sahrani pred nekoliko hiljada ljudi saopštio je da se neće svetiti, pokazujući svojim primjerom da se toj tradiciji bliži kraj.
“Jer kad je moj otac izgovorio te riječi to je jedan talas huka bio što na albanskom što na naškom, per hajr, neka je sa srećom, usta ti se pozlatila, ja sam bio zbunjen zatečen sa jednom takvom reakcijom”, priča Sead Frljučkić, sin Selima Frljučkića.
Koliko je života spašeno na skupu prije 50 godina?
“Teško je to reći, ali spašeno je puno života, ali sama činjenica da za ovih 50 godina nemamo nijednu krvu osvetu o svemu govori, prije toga rijetko da je koja godina prošla a da nije toga bilo”, ističe učesnik skupa Martin Ivezaj.
Dogovor postignut u Tuzima bio je odmah na testu. Samo par da nakon njegovog usvajanja dogodilo se ubistvo.
“Junčaj je na toj sahrani, gdje su svi očekivali što će se desiti, hoće li ostati pri odlukama skupa, a on je rekao zadata je riječ zadata riječ, mi živimo po njoj kao da je stara 100 godina i tako je to zapečaćeno, kao da je ta besa zadata tad i ona živi i dan-danas”, kaže pater Paško Gojčaj.
Dvije i po decenije kasnije Albanci u Malesiji još jednom su dali besu. Naokon jedne tragedije 1994. godine zavjetovali su se da neće koristiti vatreno oružije na slavljima i, naravno, data riječ se poštuje.
Hajde da ih hvalimo. A koliko bi trebalo hvaliti neke narode koji nikada nisu zivjeli u takvom primitivnom ubjedjenju,a ne tek 50 godina…
Ti i tvoji narodnjaci i danas se osvete ako se ne plaše. BESA je bila kod albanaca za hiladu godina.
Svaka čast !!!
Čestiti tuzani, i muslimani i katolici, najveće blago naše majke Crne Gore! Toliko putana iskušenju, toliko puta postupili pošteno! Slavi Crna Goro svoje sinove svih nacija i konfesija koji su za tebe pali i za tebe bi pali!
Svska čast, sve pohvale
Jedino kod nas postoji krvna osveta i dan danas. Evo se izmedju Kavcana i Skaljaraca vodi rat do istrebljenja.
Kako bi bilo lijepo zivjeti kao nekada
Mirno I S postovanjem komsije koji nekada bijese blizi nego rod rodjeni
Kao dijete se sjecam komsije koji je datom besom pomogao mome ocu . Kasnije saznah sve . Dao bog svakome da ima komsije kao ja I moji .Podignuti smo sa Hrvatima Crnogorcima Srbima I Albancima I nikada ne osjetismo podijele kao danas … Neka uvijek vlada mir I razum kod svih vjera bilo da daju besu bilo da se kunu… Više »
I pravoslavci kada se zakunu SV.Vasilijom Ostroskim isto je kao besa
” Besa ” je najbolja serija koja se prikazala u regionu
Svaka čast. To je za poštovanje.
Pošteniji od Crnogoraca milion puta. Drže se date riječi, dok današnjim Crnogorcima data riječ vrijedi kolko i pr… uz vjetar.
Neprica se ko je posteniji nego skidamo Im kapu…. A dje smo mi ostali sami se trebamo potrudit…
bravo braćo albanci
“Znači, kod Albanca ako ne držiš besu ne možeš da živiš među Albancima, kaže se da onaj koji nema bese nema hljeba među nama. Tako da besa ima tradiciju i besa je i dan danas za Albance nešto sveto”, ističe imam Redžep Lika. Ovo je svetinja za nase komsije Albance i svaka im cast za to sto drze taj stari… Više »
Ne znam kakav odgovor ima zakon na takvo ponasanje,nema ljeba i ne moze da zivi u njihovoj blizini… A bas me zanima. Nas valjda ubrajaju u civilizovanije,pa nam zakoni brane svasta nesto,a njima su ovakve izjave sasvim u redu.
Primjer za sve nas u CG da zivimo u miru,da ne koristimo oruzje na svadbama,veseljima,da nema krvne osvete.Svaka cast svi treba da imamo rijec.
Bravo za albance…
Respect bravo svaka cast
Svaka cast ,ljudi se za rijec drze. Pozdrav sa Cetinja
Istog dana se desilo ubistvo Ljeke Junçaj, a 30.06.1970 bi je sahrana gde je Besa i poštovana.
Za poštovanje a koja bi tek sreća bila da ubistava nema.
Respekt svaka čast
Besa je kod Albanaca sveta i zaslužuju poštovanje. Koliko je primjera u prošlosti kada su besu davali i crnogorskim junacima i svaku do jedne ispoštovali. Kapa dolje!!!