Cijevna – mjesto druženja, uspomena i pronalaženja mira

Kako i ne bi u ambijentu koji može proizvesti samo pozitivne osjećaje, a baš tu bezbrižno cijelo ljeto provodi porodica Pirović, već mnogo godina unazad, tvrdeći da je Cijevna istinsko bogatstvo.

Rijeka prije nego more

“Cijevna nam je majka. Ovo je pravo bogatstvo, rijeka je čista, plaže su jako lijepe. Ovako čovjek zasta može da odmori voda je topla, ima hlada, okupe se fini ljudi, družimo se”, navodi Hedo Pirović.

Kako je kazao, oni se već od juna kupaju, rano se otvori sezona, za razliku od Morače koja je prilično hladnija.

“Ranije sam znao da idem na Moraču, nego, ljudi su je upropastili, smeće je svuda, niko ne vodi računa. Jedino od Smokovca kad se krene uzvodno može se naći mjesto za kupanje. O Ribnici da i ne pričam”, kazao je Pirović.

Njegova kćerka od rođenja dolazi na Cijevnu, i kako on kaže, jako je vezana za rijeku, dodajući da je pogodno mjesto za podgoričku djecu, jer je i blizu, čisto je, a postoji prirodna hladovina.

“Ona ne mari za more pored Cijevne. Svega smo dva puta pošli ovo ljeto. Tako da smo jedni od onih što između mora i rijeke uvijek biraju rijeku, a ponavljam, Cijevna je na prvom mjestu dolasci su već postali tradicija, a jednako i lijepe uspomene bude želju za povratkom svakog ljeta”, priča Pirović.

Kako kaže, uzvodno je voda dosta hladnija, postoje virovi koji ne presušuju, a tamo često zna da ode na pecanje sa prijateljima.

“Gore, malo uzvodno ima dosta ribe, tako da pored uživanja na ovaj način čovjek može da pronađe mir pecajući sa prijateljima. Zato kažem ova rijeka nam je majka”, ponavlja Pirović.

Nerijetko, dodaje, svrate i ljudi koji iz Amerike i evropskih država dođu da preko ljeta borave kod rođaka u Podgorici, najčešće Tuzima.

“Oni se oduševljavaju plažama, čistom vodom, znaju da uživaju, a od mnogih se može čuti da radije posjećuju prelijepe pjeskovite plaže Cijevne nego naše Primorje”, priča Pirović.

Ima i kampera, roštiljanje je svakodnevno

Pirović je prije nekoliko godina kampovao, na dva mjeseca se praktično preselio nadomak kuće, dok se sada jedan od njegovih poznanika opredijelio za taj korak.

“Baš sam neki dan išao kod njega, to je nekih pet kilometara odavde, na divnom mjestu razapeo je šator, ima agregat, pa i frižider i šporet pravi ugođaj. Jako je blizu grada, a imate osjećaj da ste izolovani, noći su posebne. Ko ima slobodnog vremena, može da nađe mnogo načina da u okolini svog grada stvori sebi mir i uživa na pravi način”, naveo je Pirović.

Kako dodaje, svakodnevno neko roštilja na plaži, pa i oni kada se organizuju i okupe u većem broju naprave dobar ručak.

“Roštiljanje je takođe jedna od lijepih stvari na ovoj rijeci. Mnogi ljudi sa porodicama dolaze i umjesto ručka kući sprema se na plažama Cijevne. Ranije smo znali da uz hranu i piće ostanemo i nakon ponoći, zapričamo se i sjedimo do kasno. Ovako, kada je u pitanju, da kažem običan dan ostanemo do sedam sati uveče, a dolazimo oko podne”, kazao je Pirović.

Prijeti problem zagađenosti

Nego, jedna loša strana je što ljudi ne mare mnogo da za sobom ostave onako kako su i našli čisto, ističe Pirović.

“Kuda god se okrenete može se vidjeti smeće, i nas koji smo svakodnevno tu jako boli. Ovo gledamo kao svoj drugi dom, a ljudi koji svrate ne vode brigu o tome, samo ostave za sobom. Kada dođemo, sakupimo otpad na jedno mjesto i onda ponesemo do kontejnera”, priča Pirović.

Kako je kazao, neće dozvoliti da se zagadi i Cijevna, kao što je ljudskom nebrigom zagađena Morača.

“Nećemo dozvoliti da se uništi jedna ovakva ljepota. Borimo se i borićemo se. Vlada nekultura, potpuni nemar, ljudi treba da se osvijeste i da povedu računa šta na taj način što ostavljaju smeće rade prvo sebi, pa i drugima”, navodi Pirović.

Podsjeća na Studiju zaštite za spomenik prirode Kanjon Cijevne, koja je završena 2015. godine, navodeći da se raduje tom koraku.

“Proglašenjem Kanjona kao prirodnog dobra uradilo bi se mnogo na zaštiti ovog područja. To bi nas, koji smo se podigli ovdje, jako radovalo. Stalo bi se na put onima koji ruše ovo bogatstvo. Pored toga, sačuvao bi se sav biljni i životinjski svijet, i zato veliku podršku dajem tom potezu”, zaključuje Pirović.

Obilježila djetinjstvo 

Podgoričanin Adnan Ličina nezaboravne dane od malena je proveo upravo na ovoj rijeci.

“Stalno joj se vraćam. Kao što možete i da vidite, mjesto je posebno, kao i svaka plaža Cijevne na svoj način. Cjelodnevna druženja pamtiće se dugo, a to je i razlog povratka. Možda nemamo vremena kao što smo imali dok smo bili đaci, ali okupimo se u želji da obnovimo sjećanja”, priča Ličina.

I njemu, takođe, nije prijatan osjećaj kad oko sebe vidi gomilu smeća.

“Ali eto, zajedno smo tu, pa udruženo se aktiviramo i pokupimo ovaj otpad. Ispravljamo greške drugih ljudi, jer ako bi se ostavilo da stoji tu i trune, ovo mjesto vrlo brzo ne bi ličilo na ono što sad vidimo”, kazao je on.

Na kraju navodi da se sve to brzo zaboravi kada krene druženje.

“Iznerviramo se u početku, ali to brzo prođe, i onda krene ono zbog čega smo došli, kupanje, druženje, priča kojoj nema kraja, sve tako dok nas mrak ne pošalje kući”, kaže Ličina u šali, dodajući da ima dana da ostanu i do ponoći.

Plaža Trgaje Bijeg od buke

Pogled na zadivljujuće isklesane stijene, obojene najljepšim bojama prirode, skriveno mjesto plaža Trgaje dvadesetšestogodišnjeg Nikolu Kaljevića podsjeća na period ranog djetinjstva.

“Sada pronalazim mir na toj plaži, a za nju me vežu najljepše uspomene, postoji tu neka posebna veza. Uža i šira porodica na okupu, mjesto sa posebnim mirom, nadomak Podgorice a ipak izolovano”, kazao je Kaljević.

Ove godine otvorio je sezonu prvog maja, voda nije bila za kupanje, ali dan je bio pravi za roštiljanje.

“Sviđa mi se što već postaje tradicija da okupim društvo i organizujemo roštilj baš tu. Ove godine smo za praznik rada otvorili sezonu, a već u junu i julu učestali dolaske. Trudim se da ljubav prema ovom mjestu prenesem na svoju djecu, te ih već sad dok su mali dovodim da zajedno uživamo”, navodi Kaljević.