Peticije imaju ograničeno, ali važno dejstvo, pa iako nijesu obavezujuće mogu konkretan slučaj pretvoriti u praksu, pretočiti ga u zakon i pokazati da i građani svojim prijedlozima mogu indirektno kreirati zakonske norme, kazali su u razgovoru za Pobjedu izvršna direktorka nevladine organizacije Juventas Ivana Vujović i predsjednik Advokatske komore Zdravko Begović.
Kao društvo smo spremni da koristimo peticije, rekla je Vujović, ali je pitanje koliko su nacionalni i lokalni parlamenti, odnosno institucije kojima su peticije predate spremni da ih na odgovoran način razmatraju.
Ona nije sigurna da su oni koji odlučuju voljni da zauzmu uravnotežen stav u odnosu na prednosti i nedostatke predloženih inicijativa i to, prije svega, sa pozicije svih građana koje predstavljaju.
“Peticije su prevashodno važne zbog toga što ukazuju na neki problem u društvu. Ukoliko se prikupi dovoljan broj potpisa, potkrepljuje se potreba da se o nekom problemu što prije otvori participativna javna rasprava ili se pokrenu određene mjere”, ističe ona.
Prema njenim riječima, neformalni oblici udruživanja građana, kao što je upotreba peticija, veoma su značajni za proces odlučivanja, a mi kao društvo i te kako smo spremni da ih koristimo.
Predsjednik Advokatske komore Zdravko Begović naveo je, kao primjer, peticiju koju su inicirali advokati, koja se tiče zakona o amnestiji.
“Grupa građana dostavila je Skupštini prijedlog za donošenje zakona o amnestiji sa više od 17.000 potpisa. Iako je ova peticija ispunila sve formalne uslove, još je u zakonskoj proceduri”, rekao je Begović.
Prema njegovim riječima, ova peticija izazvala je “burna negodovanja kod određenog dijela predstavnika sudstva, pa čak i tužilaštva”.
“Peticije mogu biti samo afirmativne i pozitivne i mogu državnim organima samo dati finu inicijativu ka kvalitetnom rješenju određenog problema”, istakao je Begović.
S druge strane, kako je kazao, određene peticije znaju biti i subjektivne, kada određena grupa građana pokušava da izmijeni neku odredbu, kako bi, zahvaljujući jednoj takvoj izmjeni, imala nekih ličnih koristi ili interesa.
“Nijesmo pretjerano prepoznati kao društvo u kom takve inicijative mijenjaju svijet. Nažalost, moguće da je to zbog toga što još nema svijesti u društvu ili zbog toga što nema dobre volje kod onih koji odlučuju o tim peticijama”, rekao je Begović.
Osvrćući se na posljednju peticiju “Pavlov zakon”, koju je početkom februara pokrenula grupa građana inicirajući vraćanje doživotne zatvorske kazne za zločine nad djecom, a nakon brutalnog ubistva petnaestomjesečnog dječaka iz Podgorice, Begović ističe da ova inicijativa ima apsolutno moralno opravdanje, ali sve i da uspije takva kazna neće biti primijenjena na osumnjičene za ovo ubistvo, jer zakon, zaključio je on, ne može retroaktivno da se primjenjuje.
