Oni su hrabri, skromni, uvijek tu da pomognu i budu u službi građana. Najveća nagrada im je spašen život, a dan im uljepša dječji osmijeh… Mnogi od njih svoj posao ne bi mijenjali za neki drugi, građani ih nazivaju herojima Podgorice, oni spašavaju živote i za razliku od većine ljudi, dobro znaju kakav je osjećaj pomoći drugima.
O podvizima podgoričkih vatrogasaca, njihovim redovnim aktivnostima za CdM je govorio komandir vatrogasno-spasilačke jedinice Lazar Čađenović.
Opisao je sa čim se svakodnevno susreću i kako je to biti vatrogasac. Mnogi misle da je to jednostavno, ali nije ni malo, jer osim požara, poplava, ovi hrabri momci svakodnevno odgovaraju na mnoge zahtjeve građana, koji nekad znaju da budu nerealni.
“U svakom žitu ima kukolja i različitih ljudi. Ali naglašavam da, ko god se iskreno i pošteno bavi ovim ni u jednom trenutku ne pomisli da se bavi nečim drugim. Bude nekad i zasićenja, ali ni u jednom poslu ne doživite ljepotu kao u ovom. Za jednog profesionalnog spasioca ne postoji veća naknada od saznanja da ste nekom spasili život ili imovinu. To će vam svaki spasilac reći ako se iskreno ovim bavi”, kazao je CdM-u Čađenović.
Građani zovu da bi riješili ljubavni problem, otključali stan…
Podgorički spasioci, njih 72, imaju pune ruke posla, i prema riječima Čađenovića u svakom trenutku spremni su da odgovore na zahtjeve građane. Nekad, kako dodaje ti zahtjevi znaju da budu van ili se graniče sa njihovim nadležnostima, pa ih Podgoričani zovu da im rješavaju ljubavne probleme, otključavaju brave, preusmjeravaju potoke, spašavaju kućne ljubimce ili otčepljavaju odvode.
“Žena je jednom prilikom zvala, jer se bojala da joj pas koji je ostao zatvoren u stanu ne izgrize skupocjeni najmještaj”, prisjeća se on.
Jednom je, i jedan zaljubljeni momak zvao vatrogasce da mu riješe ljubavni problem.
“Tražio je da ga auto-ljestvom podignemo na prozor djevojci da joj na taj način izjavi ljubav. To smo i razmatrali, da li da izađemo u susret, ali smo riješili da nema uslova za takvu intervenciju. Nismo mogli da intervenišemo, jer raspolažemo sa jednom auto-ljestvom koja nam u svakom trenutku može biti potrebna za neku ozbiljnu intervenciju”, priča Čađenović.
Osim ovih, česte su intervencije na otključavanju vrata od stanova, pa se nekad vatrogasci penju na deseti sprat kako bi otključali stan u kojem su mladi zaspali, a roditelji zovu za pomoć.
“Nekad stariji, a naročito mladi dođu iz grada zaspu zaključaju se iznutra. Roditelji znaju da su oni unutra pa nam jave da im pomognemo. To su učestali slučajevi, ali i dodatni stres za sve službe, policiju i nas. Nikad se ne zna šta se može zateći iza zatvorenih vrata, ali srećom u 99 odsto slučajeva se sve završi sa srećnim krajem”, kazao je Čađenović.
On napominje da izlaze u susret svima koliko je to moguće i kada je bezbjedno za vatrogasce, a intervencija u stanovima sa zaglavljenim ključem u bravi, bilo je nekad i po dvadesetak mjesečno.
“U poslednje vrijeme zbog opasnosti od tih intervencija, ponudimo im da ta vrata razvalimo ili da se obrate ključarima koji bi im riješili problem. Bolje ne rizikovati naše živote zbog toga, jer nekad kad smo radili intervenciju te prirode morali smo da ulazimo kod komšije koji je na desetom spratu pa se se stubom sa njegove terase spustimo na niži sprat. U takvim slučajevima u svakom trenutku može da dođe do nesreće, takve stvari su se dešavale u svijetu, pa po uzoru na to, sa tom praksom smo prekinuli”, ističe on.
Kad bi nabrajalali sve njihove podvige, ali i zahtjeve građana lista bi bila duga, nekad i za rubriku vjerovali ili ne. Čađenović ističe da građani pokušavaju da probleme riješe na nekoliko adresa, pa u nedostatku pomoći zovu vatrogasce.
“Spašavali smo mačke, pse. Ljude koji su se zaglavljivali u liftovima. Nekad nas zovu da im dohvatimo majicu koja je odletjela visoko”, kroz smijeh priča on.
Ipak napominje, ima i specifičnih intervencija, kao što su one sa zmijama.
“Ljudi vide da zmija ima šare i odmah zovu jer misle da je šarka u pitanju. Formirali smo uzak tim koji se bavi tom problematikom. Nije svaka zmija otrovnica, a one su korisne životinje. Često u potrazi za hranom, drugom jedinkom ili od samog straha dođu na mjesto gdje se najmanje očekujete. Ta mjesta mogu da budu i vozila, jednom je bilo svi se sjećamo na trećem spratu KCCG. To je sasvim normalno kada su gmizavci upitanju, oni dospijevaju na različita mjesta, a onda se dešavaju i različite intervencije. Nekad se zaglave u automobilu pa se pri intervencijama rastavljaju djelovi automobila i to traje”, kazao je on.
Djeca i vatrogasci
Najmlađi vole posao vatrogasca, pa često sa svojim vaspitačima, učiteljima i nastavnicima dolaze u edukativne posjete, kako bi se upoznali sa ovom profesijom.
Njih to posebno raduje, a kako ističe Čađenović, sudeći po dječjem interesovanju za ovaj posao, za dvadesetak godina, možda će imati i višak zaposlenih.
“Veliko zadovoljstvo je kad apel ljudima da se upoznaju sa našom profesijom koristi veliki broj ustanova preškolskih i školskih, gdje djeca dolaze da se upoznaju sa našim poslom i u tom uzrastu stiču saznanja o strukama i saznaju nove stvari. Svi odavde pođu oduševljeni”, priča on.
Djeca nekad i zovu da im se pomogne, pa se takve dojave uzimaju sa posebnom obzirnošću, jer kako tvrdi Čađenović, nekad se ne mogu odbaciti kao neosnovane. Nekad, klinci imaju i simpatične prohtjeve.
“Zovu nas da im izađemo u susret kad im lopta odleti visoko na čempres ili na krov zgrade. Imao sam intervenciju prije par godina kada je igračka helikopter završila na krovu. Dječak je plakao svo vrijeme i spustili smo helikopter na opšte zadovoljstvo svih. Ako djeca u ovom dobu steknu pogrešnu sliku o pojedinim zanimanjima imaće je cijelog života. Svaka intervencija je izazov, a ove uljepšaju dan. Ko god je prošao kroz to, ne može a da ne da sve od sebe da pomogne”, jasan je Čađenović.
Šta teško padne vatrogascu kao čovjeku?
Svaki vatrogasac je prije svega čovjek, koji nesreću pojedinih ljudi gleda izbliza, a to, kako dodaje Čađenović, ostavi neizbrisiv trag na čovjeku i svaka teško padne.
“Željeznička nesreća na Bioču ostavila je dubok ožiljak na svakom od nas koji smo radili to veče. A radili smo svi, odazvali su se i oni koji su bili u smjeni i oni koji nijesu. Sve potresne slike na terenu na neki način jesu potresne i emotivne ali gledate da u tom trenutku ostanete stabilni i da pružite svoj maksimum i da posao obavimo onako kako smo obučeni. Ali kad se sve završi u nekim trenucima tišine, kad se dogodi teška saobraćajna nesreća, kada istražni sudija traži da se sačeka neki period i onda u toj pauzi ne možete a da ne razmišljate o tome. Ili kad dođete kući savladaju vas emocije i ne možete a da na razmišljate o ljudskim sudbinama i da je bukvalno pred vašim očima nekoliko momenata ranije ugašen život jedne porodice”, prisjeća se on.
Osim dramatičnih intervencija u kojima spašavaju povrijeđene iz udesa i drugih nesreća, ovim ljudima teško padne i kada zbog ljekarskog pregleda mogu da ostanu bez posla.
“Mi prolazimo detaljan pregled stigli su neki novi uređaji, ali su pravilnici i dalje rigorozni. Susrećemo se sa problemom da naše kolege širom svijeta mogu da rade sa dioptrijom, a nama je to strogo zabranjeno. A vatrogasac koji dođe u tu situaciju to je baš pakleno. Ko ima novca ide na laserku operaciju, neki se prebacaju na lakšu poziciju, ali uvijek teško padne. Ako nema mjesta prima platu narednih šest mjeseci i postaje tehnološki višak. Mi smo naviknuti na ovaj posao, jedni na druge. Iskrenom i pravim profesionalcu koji istinski voli ovaj posao, možete da ponudite bilo šta drugo, on se ne može navići i nezadovoljan je”, rekao je on.
Građani nemarni u saobraćaju
Nekad im prilikom brojnih intervencija smetaju parkirani automobili, a tako je bilo nedavno, kada je gorjelo auto u podzemnoj garaži u Vektri. Čađenović apeluje da se u saobraćaju uvijek ima u vidu, da je u momentu kad vide vatrogasna ili druga vozila sa rotacionim svijetlom, nekome u blizini ili na drugom kraju grada život ugrožen.
“Građani su jako nemarni u saobraćaju jer su nekad automobili nepropisno parkirani pa otežavaju prilaz vatrogasnim vozilima. Dešava se da su parkirani na prilazima zgrade u uskim ulicama u Staroj Varoši naročito. Često se parkiraju i na hidrantu za vatrogasno vozilo prolazima. Nekad se ljudi zbune pa nekad naprave i veći problem pa se zaustave na sred saobraćajnice i umjesto da ubrza, ugasi se auto pa ispada gore nego što je bilo”, ističe on.
Spremni su i za kritike
Za sve “nevjerne Tome” koje iz godine u godinu ponavljaju da vatrogasci samo ljeti rade, a ostalih mjeseci odmaraju, Lazar ima odgovor.
“Kritikuju nas oni koji ne poznaju prirodu ovog posla. Napominjem od početka godine do sad realizovano je preko 450 intervencija različitog tipa od kojih 150 su požari. u toku zimske sezone kad neupućeni građani tvrde da mi ne radimo ništa obavi se možda više posla nego ljeti. Samo što je to ljeti evidentnije i požari su u fokusu, naročito ove godine kada ih je bilo 2800. Kada pričamo o intervencijama, zimi su aktivnije saobraćajne nezgode, puno su brojniji požari u zatvorenim prostorima, to je najgora vrsta požara, jer se ulazi u nepoznato i nikad se ne zna šta tamo može da nas dočeka. Poplave su takođe brojnije, otvaranje stanova kao i mnoge druge intervencije. Zimski period se iskoristi za pripreme za požare tada se rade aktivnosti koje smo ljeti hendikepirani zbog požara. Ovdje se rade obuke, neke i u inostranstvu. Vrše se popravke vozila, saniraju se posljedice od požarne sezone, rade se pokazne vježbe, razne edukativne posjete obrazovnih institucija kao i obuke za zaposlene u institucijama koje to zatraže”, ističe on.
Dodaje da svako ko je zainteresovan da se upozna sa radom vatrogasaca njihova vrata su otvorena uz prethodnu najavu.
“Ljudi kritikuju kad su neupućeni mi svakako stojimo na raspolaganju i ako smo pogriješili spremni smo to da priznamo jer ko god radi taj i griješi. Dešavaju se nenamjerne greške, ali se i one namjerne svakako strogo sankcionišu. Mi ovdje imamo zauzet stav i strogu disciplinu koja je urodila plodom. Podložni smo kritikama, stojimo na raspolaganju svim kritikama koje su objektivne”, dodaje Čađenović.
Pripreme za sezonu traju
Podgorički vatrogasci su počeli pripreme za požarnu sezonu. Očekuju saradnju građana, a Čađenović apeluje da se preduzmu preventivne mjere, i dodaje da se ne treba čekati uvijek na službe.
“Ne treba čekati nego uvijek treba srediti svoje okruženje da se posljedice od poplava i požara svedu na minimum. Mi godinama dijelimo flajere po mjesnim zajednicama razgovaramo sa građanima, sa predstavnicima mjesnih zajednicima da bi se na terenu tim povodom malo uradilo. Iz godine u godinu isto, objekti su ugroženi i isti ljudi zovu u pomoć. Građani nijesu svjesni kolike posledice svaki požar ostavi na biljni i životinjski svijet i na samog čovjeka. Svaki i najmanji požar izazove štetu, jer se biljne i životinjske vrste nikad ne vrate na mjesto požara. Nadam se da ćemo ove godine u saradnji sa službama koje su nadležne za ovu problematiku kroz zajedničke aktivnosti smanjiti broj požara na minimum”, poručio je on.
Ističe da oni vrijedno rade na jačanju kapaciteta i nabavci savremene opreme, kako bi uslovi rada bili poboljšanji, a sudeći prema stavu Vlade, Čađenović vjeruje da će se u narednom periodu biti podignut na veći nivo.
“U predhodne dvije godine smo krenuli sa jačanjem kapaciteta opreme tako i kadrova pa su formirana četiri specijalistička tima. Tim za CBRS spašavanje to je tim koji djeluje u slučaju hemijskih bioloških i nuklearnih intervencija. Tim za spašavanje u poplavama koji posjeduje najsavremeniju opremu. Ove godine nije imao mnogo intervencija jer su građani na vrijeme upozoreni na poplave pa su se pripremali. Tim za spašavanje u nesrećama na vodama imali su već nekoliko akcija. Alpinistički tim, koji se bavi spasavanjem sa visina ili dubina. Ovi timovi imaju već nekoliko uspješnih akcija što im dalje podstrek za dalje napredovanje”, rekao je on.
Podstrek za napredovanje treba da im daju i sami građani, koji se nekad treba da se prisjete, koliko spasioci iz svih crnogorskih gradova znače cijelom društvu i to ne samo za vrije požarne sezone, već tokom cijele godine.
Ana Gajević, Željka Bojanić
