Društvo

Kako napraviti jeftini mehanički respirator

Piše

Prof. dr Radomir Stojanović

U trenucima kada se borimo sa COVID-19 pandemijom dobro smo zapamtili riječ respirator, stručno rečeno mehanička ventilacija. Tolika je potražnja tih uređaja da trenutni proizvođači ne mogu udovoljiti u malom procentu zahtjeva. Biomedicinski inženjeri pomognuti medicinarima, širom svijeta, pokušavaju napraviti jeftino rješenje koje bi bilo prva pomoć pri pojavi respiratornih problema i tako spasiti barem jedan ljudski život tokom ove nemilosrdne pandemije.

Na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta Crne Gore već pet godina postoji modul medicinska elektronika (biomedicinski inženjering), kojeg sam uspostavio pomoću par projekata. Određeni broj mladih stručnjaka diplomirao je na njemu i uputio se u čari ove nauke, u koju danas gledamo kao u slamku spasa.

Većina se nalazi vani, jer kod nas biomedicinski inženjering još nije priznat kao kvalifikacija. Kroz svoj rad, nedostatak finansijskih sredstava pokušavali smo nadoknaditi kreativnošću. Očito je da nam danas treba inženjer-doktor, makar toliko koliko doktor-kliničar.

Pokušaću sažeti i objasniti nekoliko ideja kako napraviti priručni raspirator, koji bi se mogao koristiti u slučaju potrebe, tj. nedostatku profesionalnih. To je moguće ako primijenimo znanje iz elektronike, mašinstva, mehatronike, ICT-a, medicine i ostalih nauka.

Možda će teoretičarima nauke ovaj tekst izgledati popularno, ne baš visoko akademski, ili pak agencijama koje odobravaju upotrebu medicinskih sredstava i koje uveliko koče reagovanja u ovakvim situacijama, ali ne hajem za to, već ću pokušati da dam par ideja i uputim entuzijaste, studente, inženjere, hobiste, privrednike i ostale da rade na ovom problemu što je moguće brže.

Nadam se da ćemo stvoriti mrežu ljudi u regionu koju ovo interesuje i koja će raditi.

Sama ideja nije nova, provlači se kroz naučne projekte i radove od prije II svjetskog rata. Autori su znali da se u doba pandemija ne mogu zadovoljiti potrebe za profesionalnim medicinskim uređajima, čak i u najrazvijenim društvima. Pokušaću da podsjetim na njihove ideje. Možda bude od koristi u ovoj situaciji.

A sada konkretno. Svima vam je poznato vještačko disanje “usta na usta” koje je poznato hiljadama godina i spasilo je ogroman broj života. Međutim, pružalac disanja, ne može dugo da izdrži ovaj proces, da ne govorimo o satima. Zato su naučnici pokušali da imitiraju ovu operaciju i da je automatizuju. Tako je nastala AMBU kesa koja se koristi za pacijente koji imaju problem sa disanjem.

Naziva se “vreća za ručnu plućnu reanimaciju” ili “ručni aparat za disanje”. Dobila je ime po engleskoj skraćenici “Artificial Manual Breathing Unit AMBU”. Poznata je svakom medicinskom radniku.

Originalni koncept vreća-ventil-maska razvijen je 1953. godine od strane njemačkog ljekara Holgera Hessea i njegovog partnera Danskog anesteziologa Henning Rubena. Njihov reanimator, nazvan “Ambu” (vještačka ručna jedinica za disanje), proizvedena je i plasirana na tržište 1956. od strane njihove kompanije AMBU.

Tehnički gledano princip rada je veoma jednostavan Vazduh-Vreća-Ventil-Maska.

Najvažniji dio su ventili i to ventil neposredno uz masku pacijenta (ventil #1), koji predstavlja jednosmjerni ventil od silikonske gume i ventil za pripunjavanje kese-balona (ventil #2), tj. ventili sa gornje i donje strane kese.

Funkcija ventila #1 je da pri kontrakciji (stezanju) kese pumpa vazduh u pluća pacijenta (udisaj) i potom se zatvori, ali omogući drugi prolaz, što omogućava izdisaj. To je u stvari “pečurka ventil”, jednosmjerni ventil, u formi jezička. Drugi ventil (ventil #2) je ventil za automatsko pripunanje kese, sličan onome kojiim pumpamo svaki dušek. Kao ulazni vazduh u vreću može koristiti obični sobni vazduh ili kiseonik, koji se dovodi iz flaše ili preko dovodnog crijeva.

Slika 2: AMBU ručni aparat za disanje princip rada
Slika 3: Ventili kod AMBU aparata koji omogućavaju tok vazduha i njegovu kontrolu,

Sljedeći trik sa inženjerskog stanovišta je oponašanje pokreta ruke za koje je torba napravljena. Tako ćemo vještački napraviti kompresiju i dekompresiju, pritiskanje-otpuštanje kese. Ovo zahtijeva upotrebu različitih mehanizma pokretanja npr. lanac, polugu u obliku polumjeseca, makaza, step motor ili linearni motor… Bilo kakav mehanizam koji može stvoriti mehaničku automatsku kompresiju-dekompresiju kese dolazi u obzir, neki se mogu lakse regulisati, neki su bučni… Na slici četiri su data neka od rješenja, a ima ih bezbroj.

Slika 4: Mehanizmi za mehaničku kompresiju-dekompresiju AMBU kese

Naravno, sve je potrebno kontrolisati i izvršiti odgovarajuća mjerenja, tj. senzoriku. To možemo uraditi pomoću prostog Arduina ili drugog mikrokontrolera i sa nekoliko dodatnih senzora. Motor pokreću drajveri, a najčešće isti je step motor. Kontroler zadaje frekvenciju disanja, volumen, mjeri protok i pritisak. Može se napraviti više modova kompresije, tj. zadavati se po unaprijed određenim krivima, onako kao u profesionalnim uređjajima.

Slika 5: Sistem respiratora za hitne potrebe

Da ovo nije samo trenutna priča i pokušaj, govori nekoliko projekata, doduše ne čestih, koji su bili proročanski na ovu temu. Studenti MIT-a 2010. naslućuju do čega može doći i predlažu rješenje slično gornjem https:// phys.org/news/2010-07-students-low-cost-portable-ventilator.html.

U toku je nekoliko projekata, danonoćnih napora za projektovanje, proizvodnju, i isporuku pojednostavljenih, ali efikasnih ventilatora za suočavanje sa hitnim slučajevima COVID-19. To znači da je mnogo institucija i pojedinaca uključeno u proizvodnju standardnog hitnog ventilatora za kiseonik za intenzivnu negu. Mnogi inženjeri skuplaju dokumentaciju rješenja prave softvere i testiraju. Tome i mi dajemo doprinos.

Obećava i projekat “Open ventilator project 3d printed emergency ventilator for covid-19” u organizaciji Colin Ke-ogh sa Univerzitetskog koledža u Dablinu. To je “open source” projekat https://www.electronicsweekly.com/blogs/engineer-in-wonderland/openventilator-project-3d-printed-emergency-ventilator-covid-19-2020-03/

Na internetu postoji puno sličnih ideja, različitog kvaliteta, ali svi se slažu da se može napraviti veoma upotrebljiv ventilator koristeći jeftine i dostupne komponente. Nužda zakon mijenja. Moramo se snalaziti kako znamo i umijemo.

Na primjer, tokom Kopenhagenske polio epidemije 1952. godine, studenati medicine ručno su ventilirali pluća pacijenata. U Pekingu 2003. godine, medicinsko osoblje druge specijalizacije je upravljalo intenzivnom njegom u doba ptičjeg gripa, dok su putem mobilnog telefona dobijali klinička uputstva od inostranih stručnjaka.

Umjesto zaključka. Kratkotrajna hitna mehanička ventilacija je moguća koristeći jednostavna rješenja. Nadam se da će ovaj članak motivisati mnoge da počnu da eksperimetišu u cilju spašavanja života i vjerovatnoće nešto korisno napraviti. Što bude više pokušaja to smo bliži rešenju. Sa druge strane, moramo shvatiti da je “Neznanje je najskuplje” i nikada više ne ignorisati glas razuma naučnika.

Send this to a friend