Kuda ide crnogorski obrazovni sistem: Opasna eksperimentisanja, oprezno s najavljenim promjenama

Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta na čijem čelu je Vesna Bratić, je najavilo izmjene kriterijuma za dodjelu zvanja nastavnika, kao i reviziju školskih programa. Sagovornici CdM-a kažu da trenutni obrazovni sistem zahtijeva promjene, ali da njihovo sprovođenje zahtijeva sistematičnost i transparentnost. U Centru za građansko obrazovanje kažu da rad na reformama u obrazovanju treba biti kontinuirani imperativ, ali istovremeno, moralo bi postojati prepoznavanje i očuvanje dosadašnjih pozitivnih praksi i stav ministara da ne počinje sve od njihovog mandata, kao i da dosadašnji postupci ne najavljuju napredak, te da su opasna eksperimentisanja u, inače, osjetljivom i slabom obrazovnom sistemu.

“Očigledno je da dosadašnji rad vaspitno-obrazovnog sistema ne daje odgovarajuće rezultate, što dokazuje i sada već tradicija lošeg plasmana Crne Gore na međunarodnim ljestvicama kvaliteta obrazovanja. Trenutni sistem zahtijeva promjene, kako u pogledu kadrovskih kapaciteta, tako i u pogledu revizije školskih programa, koji su zastarjeli i neusklađeni sa modernim metodologijama i principima obrazovanja”, kaže u izjavi za CdM Snežana Kaluđerović viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje.

Prema njenim riječima, naš sistem je daleko iza najboljih evropskih praksi u obrazovanju i mora se raditi na tome da se kvalitet u obrazovanju, kao stubu svakog društvenog razvoja, dovede na odgovarajući nivo.

“Međutim, takvi zahvati zahtijevaju sistematičnost, transparentnost i inkluzivnost a mi o ovom najavljenom procesu unutar Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta ne znamo ništa, niti da je uključena šira stručna i zainteresovana javnost. Zato zadržavamo rezervu, a posebno imajući u vidu da to Ministarstvo ne pokazuje, u nekim segmentima, ni potrebni nivo organizacije da servisira tekuće potrebe, pa je opravdana sumnja u domete većih planova. Ovo ističem i zbog činjenice da dosadašnji postupci ne najavljuju napredak, a opasna su eksperimentisanja u, inače, osjetljivom i slabom obrazovnom sistemu”, naglašava ona.

Naravno, poručuje Kaluđerović, rad na reformama u obrazovanju treba biti kontinuirani imperativ, ali istovremeno, moralo bi postojati prepoznavanje i očuvanje dosadašnjih pozitivnih praksi i stav ministara da ne počinje sve od njihovog mandata.

Vršiteljka dužnosti predsjednika Sindikata prosvjete Crne Gore Slavka Bošković ocjenjuje da crnogorski obrazovni sistem mora ići naprednim stazama.

“Onaj ko bude implemetirao važeće programe imaće najveću odgovornost. Svjedoci smo niz reformi koje su krenule početkom ovog vijeka, i nekako svakih četiri godine nešto se mijenjalo, nekad sa namjerom, nekad sa potrebom”, rekla je Bošković za CdM.

Bošković naglašava da bi revizija važećih vaspitno-obrazovnih programa podrazumijevala vrlo ozbiljnu aktivnost.

“U toj aktivnosti veliki doprinos treba da daju nastavnici, jer oni će da realizuju iste. Takođe, treba uključiti sve socijalne i druge partnere u obrazovnom sistemu. I u krajnjem, ako se mijenjaju, programi treba da budu napredniji , primjenjivi i održivi”, ocjenjuje Bošković.

Ona podsjeća da su kriterijumi za dodjelu zvanja nastavnicima precizni i jasni.

“Ako ima potrebe za njihovo mijenjanje, onda se toj proceduri mora pristupiti vrlo odgovorno i posvećeno, sa ciljem motivisanja nastavnika za kontinuirano napredovanje”, jasna je Bošković.

Vlada nije smjela da dozvili revanšizam

Kaluđerović podsjeća da je CGO od početka formiranja ove Vlade smatrali da je loše objedinjavanje više ministarstava sa Ministarstvom prosvjete, a posebno što se to dešava u vrijeme nagomilanih problema u prosvjeti uz veliko opterećenje sa onim što je donijela pandemija.

“Na žalost, pokazalo se i svakim se danom pokazuje da je to bila loša ideja koja vodi do regresije u svim oblastima koje ovo Ministatstvo pokriva. I to nije bilo u skladu sa našim inicijalnim očekivanjima, pri čemu nismo očekivali nikakve brze i velike pomake ali jesmo postepene, pažljivo odmjerene i usmjerene izmjene postojećih nedostataka a što sada nije slučaj”, istakle je ona.

Evidentno je, kaže Kaluđerović, kako se u rješavanje određenih pitanje ide stihijski, poput posljednjih izmjena i dopuna zakona.

“Tim postupkom je jasno iskazana namjera da se ispred odgovornog identifikovanja i rješavanja ozbiljnih problema stave partijski i ideološki ciljevi nove vlasti. Raniji problem partijski imenovanih direktora, na koji smo mi često ukazivali i predlagali sistemski odgovor, ne rješava se “sječom” svih, bez sagledavanja dometa svakog od direktora tih ustanova a uz zadržavanje suštinski istog modela imenovanja i razriješenja”, pojašnjava sagovornica CdM-a.

U zakonu su, podsjeća ona, postojali već dostupni mehanizmi za sankcionisanje, odnosno razrješenje direktora koji svoju dužnost ne vrše u skladu sa profesionalnim načelima, i mi smo kroz konkretne slučajeve, potkrijepljene činjenicama, na tome uvijek i insistirali, a neki su na bazi tih dokaza koje smo podnijeli i razriješeni.

“Nema uvjerljivog objašnjenja iz Ministarstva zašto ti mehanizmi nisu prepoznati kao logičan korektiv za pojedinačne slučajeve, već se išlo na opšte mjere koje nose asocijacije na novi talas partijskog zapošljavanja i revanšizam, a to sebi ova Vlada nije smjela da dozvoli”, kaže Kaluđerović za CdM.

Prosvjetni radnici zaslužuju promjene

Bošković naglašava da prosvjetni radnici imaju opravdana očekivanja od nove Vlade o da treba da su posvećena svim prosvjetnim radnicima u Crnoj Gori.

“Imali smo školsku godinu koja je kompleksna. Okovani pandemijom COVID19, morali smo svi da se prilagodimo indikatorima koji su bili prisutni. Nastavno osoblje i svi ostali u ustanovama dali su svoj maksimum, bez pogovora prihvatali sve preporuke u cilju održivosti nastave, pod velikim opterećenjem i dodatim radom. Prosvjetni radnici zaslužuju promjene, ali samo dobre i posvećene”, napominje Bošković.

Sporni kriterijumi

Sagovornice CdM-a su se osvrnule i na najavljene smjene direktora i njihovih pomoćnika u obrazovnim ustanovama. Izmjene Zakona o opštem obrazovanu kojim je obuhvaćen način imenovanja direktora je stupio na snagu.

“CGO je ranije iznio stav da se usvajanjem izmjena i dopuna Opšteg zakona o vaspitanju i obrazovanju, nastavlja sa lošom praksom centralizacije imenovanja najodgovornih lica u vaspitno-obrazovnim ustanovama u Crnoj Gori. To što je sad omogućeno nastavničkim vijećima da donose mišljenja o kandidatima ne predstavlja dovoljnu garanciju objektivnosti pri donošenju konačne odluke, a s obzirom na diskreciono pravo ministra da u konačnom, nezavisno od mišljenja nastavničkog vijeća, imenuje kandidata kojeg smatra podobnim za tu poziciju”, podsjeća Kaluđerović.

Nažalost, napominje, time se ne otklanjaju posljedice partijskog zapošljavanja od strane prethodnog režima, niti se pravi otklon od imenovanja politički podobnih ljudi.

“Podsjećamo i na činjenicu da je aktuelna vladajuća većina, tokom predizborne kampanje za posljednje parlamentarne izbore isticala kao strateški cilj izmjenu zakona u pravcu decentralizacije izbora direktora i izmještanja ove nadležnosti sa ministra na školske odbore. Glasajući za ovakve izmjene, oni su iskazali nedosljednost u obećanjima građanima i kalkulantski odnos prema realizaciji političkih ciljeva cijeneći da više dobijaju kroz otvaranje vrata za svoje partijsko i vezano kadriranje u ovoj oblasti nego poštovanjem obećanja datih svim građanima”, smatra ona.

Konačno, kako kaže, zakonski su nerealno postavljeni rokovi za izbor novih direktora, jer rok od 30 dana za izbor direktora integriše i obavezan rok za trajanje oglasa, zatim za donošenje mišljenja od strane nastavničkog vijeća i za eventualne žalbene postupke.

“Već sad je jasno da nema dovoljno vremena da ministarka sama razmotri sve prijave za direktore oko 250 ustanova, ili 500, odnosno 750 prijava, a pod pretpostavkom da će za svako mjesto biti najmanje dva ili tri kandidata. Samim tim, takvi rokovi mogu za rezultat imati grubo kršenje obavezne procedure i veliki broj tužbi prema resornom Ministarstvu, a izvjesno vode ka tome da prijave ne budu temeljno i kvalitativno razmatrane, već da se odlučuje po nekim drugim i spornim kriterijumima”, zaključila je za CdM Kaluđerović.

Slavka Bošković napominje da je Zakon zaista najavio smjenu direktora i pomoćnika.

“Koliko je opravdan čl. 153h koji to precizira, pokazace vrijeme pred nama. Moram da kazem, da je posao direktora u vaspitnoobrazovnim ustanovama vrlo odgovoran, zahtjevan i podrazumijeva maksimalnu posvecenost”, dodaje ona.

Prema nejnim riječima, među aktuelnim direktorima ima veliki broj koji odgovorno obavljaju svoja zaduženja.

“No oni su takođe i prije svega prosvjetni radnici, predmetni nastavnici, nase kolege, pa pri donošenju stava da ih treba proglasiti “lošim” treba obazrivo pristupiti. Moram reći… Mislim da direktorsku poziciju u vaspitnoobrazovnoj ustanovi treba da zavrijedi neko, ko je prepoznat kao vrhunski profesionalac, uživa ugled u svom kolektivu i mjestu u kojem živi, direktor je ipak važan, on mora da ima kapacitete koji garantuju put ka progresu”, kazala je Bošković u izjavi za CdM.

Aleksandra Obradović