Lakićević Đuranović: Protiv mene je pokrenuta medijska kampanja

Suspendovana vanredna profesorica Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore Bojana Lakićević-Đuranović trvrdi da je protiv nje pokrenuta medijska kampanja i da njoj nije omogućeno da se smatra nevinom, dok se ne dokaže njena krivica.

Lakićević Đuranović je reagovala na tekst Dnevnih novina u kom se navodi da u odluci Etičkom komiteta stoji da je profesorica plagirala naučni rad koji je objavila u časopisu Pravni život na način što ga je prepisala od studenta Đorđija Drinčića.

<<<Lakićević Đuranović plagirala naučni rad<<<

Saopštenje Lakićević Đuranović prenosimo u cjelosti:

Svako ko je optužen za krivično djelo smatra se nevinim dok se njegova krivica ne dokaže po zakonu,
kako stoji i u Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima (član 6, stav 2). Meni to nije omogućeno. Više od
dvadeset puta sam bila na naslovnoj strani „Vijesti“, a već više od jedne decenije protiv mene se vodi
kampanja i od tog dnevnog lista i od gđe Daliborke Uljarević, iako se u Ustavu Crne Gore jasno navodi:
„Zabranjeno je izazivanje ili podsticanje mržnje ili netrpeljivosti po bilo kom osnovu.“ Obje pomenute
strane napadaju i sve institucije sistema: Vladu, državni univerzitet, Senat tog univerziteta, tužilaštvo,
sud… i nalaze za shodno da oni donose presude umjesto nadležnih organa. Nalažu rektoru da mi da
otkaz, ne poštuju odluke suda – konkretno, u vezi s mojim slučajem, Višeg suda. Ta praksa se ponavlja
svakodnevno.

U vezi sa odlukom Etičkog komiteta povrijeđena su moja osnovna ljudska prava i slobode. Prvi poziv mi je uručen 19. februara na pogrešnu adresu, s rokom izjašnjenja od jednog dana. Obratila sam se Etičkom komitetu, navodeći svoju adresu stanovanja i zahtjev da mi se ubuduće pozivi šalju na tu adresu, tražeći osim toga da mi se da razuman rok za izjašnjenje, te da i ja prisustvujem sjednici Komiteta kako bih izložila odbranu. Nepun dan pred sjednicu Komiteta, 2. marta  dobila sam drugi poziv, u kojem je stajalo da mogu da dođem na sjednicu „ukoliko smatram shodnim“. U Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima jasno se navodi: „Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava… da ima dovoljno vremena i mogućnosti za pripremu odbrane“ (član 6, stav 3). Isto propisuje i Ustav Crne Gore.

U mom slučaju i ovo je pravo povrijeđeno. Komitet je donio odluku ne prihvativši nijedan moj dokaz, isključivo upoređivanjem teksta radova. Isto je učinila i komisija Pravnog fakulteta. Pri tom je izvještaj Pravnog fakulteta koristio i Komitet. Ukazala sam predsjedniku Komiteta na odluku Višeg suda u kojoj je mišljenje Pravnog fakulteta ocijenjeno kao nezakonito, na šta je predsjednik Komiteta uzvratio izjavom da ga odluka suda ne obavezuje.

Dana 4. marta podnijela sam zahtjev da mi se dostavi tonski zapis sjednice Etičkog komiteta održane dan ranije. Zahtjev je upućen Ministarstvu prosvjete, Etičkom komitetu i predsjedniku Etičkog komiteta. Sjutradan sam direktno Ministarstvu prosvjete uputila i zahtjev za slobodan pristup informacijama, odnosno tonskom zapisu pomenute sjednice. Na to mi je odgovoreno 17. marta, tako što mi je rečeno da je Etički komitet upoznat s mojim zahtjevom i da ću biti obaviještena kada donese odluku.

Odgovora još uvijek nema iako je prošao zakonski rok za to. Ne razumijem koji su to razlozi zbog kojih se izbjegava dostavljanje tonskog zapisa cijele sjednice, čime se povređuje moje osnovno ljudsko pravo i krši zakon. Tonske zapise daju i najviše institucije, kao Skuština Crne Gore, i drugi organi, a meni se to uskraćuje.

Prije nego što zaključim, naglasiću da sam rješenjem o suspenziji  broj 01-3127/1 od 30. septembra 2019. godine privremeno udaljena s posla na UCG, te da od toga dana ne idem na Pravni fakultet, niti imam ikakvih informacija o dešavanjima u toj ustanovi.

Jasno je, poslije svega, da je ova medijska kampanja protiv mene sračunata da se gđa Uljarević zaštiti od odgovornosti za mnoge krivične i kriminalne radnje, počevši od plagijata diplomskog rada, do plagijata projekata, te nezakonitog poslovanja.

Ja ću sve to dokazati u postupku koji ću pokrenuti. Neću koristiti medije kao zaštitu i neću je osuđivati dok ne bude dokazano. Zato molim medije i nadležne organe i institucije da ne učestvuju u mojoj osudi, kao što to rade dnevni list „Vijesti“ i gđa Uljarević, već da mi dozvole pravo na pravično suđenje, pravo na odbranu. U toku je postupak pred Osnovnim sudom, imam pravo obraćanja drugom sudu povodom odluke Etičkog komiteta koja nije konačna, pa se nadam da će mi kao građaninu i pojedincu – u XXI vijeku, u državi koja je kandidat za članstvo u Evropskoj uniji i koja je potpisnica svih konvencija o ljudskim pravima i slobodama – napokon biti omogućeno pravo na
odbranu.