Mišovi murali Podgoricu čine ljepšim mjestom za život

Gdje god vidite živopisni mural na nekoj zgradi, školi ili trafostanici u Podgorici znajte da ga je oslikao Mišo Joskić.

On je zaslužan za lubenicu naslikanu na zidu Osnovne škole “Radojica Perović”, za prelijepi mural preminule djevojke Ksenije Brković u blizini nekadašnjeg SDK, a tu su i brojni drugi radovi koji naš glavni grad zaista čine ljepšim mjestom za život.

Prelijepa kombinacija boja Mišovih radova su pravi ukras grada koji nijesu mogli proći neopaženo.

U razgovoru za CdM Joskić kaže da je ovom vrstom umjetnosti počeo da se bavi sasvim slučajno, a sve češće to radi “za svoj merak”.

“Počeo sam davno, još u srednjoj školi ali su me interesovale i druge oblasti umjetnosti -ilustracija, strip i animacija. Zatim je došla Akademija i street art je otišao u drugi plan”, navodi on.

Ovaj umjetnik je tek posljednje dvije godine počeo aktivno da se bavi oslikavanjem zidova i to na poziv drugarice iz srednje škole.

“Pozvala me je da joj pomognem oko oslikavanja lokala. Obično jedno pokrene drugo”, kaže Mišo.

Mišo je diplomirao grafički dizajn ali ga je to najmanje interesovalo.

“Uvijek sam više volio da crtam i ilustrujem i to uglavnom u crno-bijeloj tehnici. Boja se tu minimalno pojavljivala, pa sam se tek posljednjih godina “otvorio” za boju. Volim da slikam akrilom na platnu”, otkriva on.

Za koliko će neki mural biti oslikan zavisi od veličine zida i složenosti samog rada.

“Dosta me inspiriše sama umjetnost i djela drugih umjetnika. Kako se bavim primjenjenom umjetnošću često imam zadate teme na koje moram da odgovorim tako da često inspiraciju dobijem, ne tražim je”, dodaje Mišo.

Podgorica nema interesovanja za street art

Njegov omiljeni mural je mali kockasti betonski objekat usred poljane u Spužu koji je naš umjetnik pretvorio u kocku trapist sira.

Mada murala nema mnogo u Podgorici, Mišo primjećuje da u posljednje vrijeme ima sve više interesovanja.

“Vidim po tome koliko me ljudi angažuju. Zemlje u regionu su na mnogo višem nivou od nas. Hrvatska ima festivale i dovodi i umjetnike iz inostranstva. Rade velike projekte, oslikavaju čitave zgrade, pa čak i Kosovo ima svoj street art festival. O Evropi da ne pričamo, grafiti i murali se tamo mogu vidjeti na svakom ćošku”, dodaje on.

Osim toga, kod nas postoje brojne birokratske kočnice da bi se umjetnik izrazio u svakom smislu.

“Da bi se uradio mural na nekoj površini u gradu treba puno peripetija oko raznoraznih dozvola pa se onda čeka nedjeljama na sve to. Na kraju izgubiš volju da slikaš. Zato više volim napuštena mjesta, stare zgrade, fabrike i trafo-stanice. Tu je mir i nema nikoga što mi je veoma bitno za rad, a imam i veću koncentraciju”, otkriva Mišo.

Nedavno je tražio od jedne javne institucije da, kako kaže, unakaženu trafo-stanicu koja im pripada oslika o svom trošku.

“Nijesam dobio nikakav odgovor. Izgleda da to nikoga ne zanima. Ljepše im je da njoj stoji natpis ‘Milo lopove’ nego da je ukrašena umjetničkim djelom. Šta ćeš”, požalio se Mišo.

Street art umjetnik u planu za ovo ljeto ima veliki projekat.

“Ovim putem pozivam ljude da umjetnike više angažuju i da nam daju dopuštenja da površine uljepšavamo umjetnošću. Takođe i institucije, firme, da se ovim putem reklamiraju i tako podrže umjetnost. Tako će podržati i sve kreativne ljude koji imaju organizacijske vještine da se udružuju i organizuju nešto lijepo i kreativno poput street art festivala. Jeste da je to lako reći ali eto, treba početi od nečega”, poručuje Joskić.

Aleksandra Saška Bošković