Niko ne zna koliko nas košta to što se ljudi neosnovano šalju u pritvor

Ministarstvu pravde je, samo u posljednje dvije godine, dostavljeno 354 zahtjeva za naknadu štete zbog neosnovanog lišavanja slobode, od čega je u 2015. godini podneseno čak 230 zahtjeva, dok je u 2016. godini taj broj nešto manji – 124.

Možda najpoznatiji slučaj, kada je u pitanju ova porblematika, je onaj Beranca Vuka Vulevića koji je odlukom Osnovnog suda u Podgorici dobio skoro devet hiljada eura kao naknadu za dvije i po godine koje je neosnovano proveo u pritvoru.

Ovo je, međutim, samo jedan od primjera na osnovu kojih se uočava da država gubi novac, ali koliko nas olako određivanje pritvora košta, makar na godišnjem nivou – niko ne zna jer takva evidencija u Crnoj Gori ne postoji.

Iako se zna koliko ljudi sklopi dogovor sa Ministarstvom pravde o vansudskom poravnanju, ne zna se koliko njih ode na sud i tu dobije veću naknadu štete.

Sudovi pod pritiskom

Advokat Nikola Martinović kazao je za CdM da je valiki broj zahtjeva za nakanadu štete zbog neosnovanog lišavanja slobode, očigledan pokazatelj da Sudovi “žure” sa određivanjem pritvora.

“Sudovi  bi trebali da budu restriktivniji, jer je pritvor najteža mjera koja se određuje. To bi trebalo da bude posljednja mjera za obezbjeđenje okrivljenog u krivičnom postupku, međutim kod nas je to prva mjera. Pritvor se u Crnoj Gori suviše olako određuje”, rekao je Martinović.

On je naglasio da sudovi donose ovakve odluke i zbog pritiska javnosti.

“Sudije su u ozbiljnom problemu jer određuju pritvore da se javnost ne bi uzbuđivala. Mediji, političari, NVO sektor  svi pritiskaju sudove. Kad nekoga ne zadrže u pritvoru, digne se i kuka i motika, a bune se i kad nekoga zadrže u pritvoru. To vam pokazuje kakvo smo društvo”, rekao je Martinović.

On je istakao da treba prestati sa takvom praksom zato što država gubi značajna sredstva po ovom osnovu.

Nema evidencije

A kolika su ta sredstva to ne zna niko jer posebna evidencija o novcu koji država isplati zbog neosnovanog držanja u pritvoru ne postoji.

Ministarstvo pravde je po ovom osnovu  u zadnje dvije godine isplatilo je 75.755 eura. Kako je saopšteno CdM-u iz tog resora u 2015. godini je isplaćeno 27.170 eura, dok je u 2016. godini taj iznos nešo veći – 48.585 eura.

Međutim, iz Ministarstva su na kazali da iako na njihovu adresu stiže svaki zahtjev za nadoknadu zbog neosnovanog  pritvaranja, oni vode evidenciju samo o sredstvima koja su isplaćena na osnovu vansudskog poravanja.

Kako su nam saopštili  od 354 zahtjeva koji su pristigli u posljednje dvije godine, Ministarstvo je zaključilo samo 23 sporazuma – 11 u 2015. i 12 u 2016. godini. Ostali slučajevi završili su pred sudovima.

Minorni dio

Predsjednik advokatske komore Crne Gore Zdravko Begović kazao je za CdM da su iznosi koje isplaćuje Ministarstvo pravde samo „minorni dio“, i da su „izdvajanja države za ovu vrstu nadoknade mnogo veća ali da niko ne vodi evidenciju“.

„Malo ko se odluči da zaključi sporazum sa Ministarstvom pravde jer su iznosi koje oni daju kao nadoknadu ispod svakog minimuma. Recimo, neko pred sudom može da dobije 3.000 do 4000 eura za mjesec dana neosnovanog boravka u pritvoru, a ministarstvo bi mu dalo, u najboljem slučaju, duplo manju sumu. Tako da većina lica koja podnose žalbe žele da izlaze na sud jer mogu da dobiju mnogo veći iznos“, rekao je Begović.

On ističe da od lica koja su neosnovano lišena slobode samo  neznatan broj sklopi ugovor sa Ministarstvom, što pokazuju i podaci koje je CdM dobio.

„To urade prije svih oni koji su u teškoj materijalnoj situaciji pa im se žuri. Ova cifra koju ste dobili od Ministarstva je samo mali dio onoga što se isplati. Nažalost, evidenciju koliko se isplaćuje ukupno niko ne vodi“, rekao je Begović.

Tarife

Begović je kazao da sudovi  za mjesec dana neosnovanog lišenja slobode dodjeljuju  do 4.000 eura, a prema tarifama Ministarstva pravde za mjesec dana neosnovanog lišenja slobode opredijeljen je iznos do 2.000 eura, i to za lica koja nijesu ranije osuđivana.

Za lica koja su više puta osuđivana – u zavisnosti od krivičnog djela opredjeljuje se iznos od 600 do 1.500 eura za slučajeve kada je nastupila apsolutna zastarjelost krivičnog gonjenja ili je optužba odbijena usled odustanka državnog tužioca od daljeg krivičnog gonjenja.

Balša Knežević