Društvo

Ona je neustrašiva vojnikinja i ponosna majka

Čast je biti vojnik i služiti svojoj domovini. Neprocjenjiv osjećaj. Ponos. Baš tako kaže i ona – vojnikinja Radojka Cerović, samohrani roditelj četrnaestogodišnje ćerke Jovane. Za poziv vojnika se opredijelila u djetinjstvu, sa željom da čuva svoju domovinu i to se, priča za CdM, tokom  odrastanja nije promijenilo.

U Vojsci Crne Gore je od 2010. godine.

Radojka kaže da je nositi uniformu i oznake Vojske Crne Gore velika čast, a predstavljati simbole svoje države bilo gdje u svijetu, neprocjeniv osjećaj.

Foto: Privatna arhiva

Ponosno nosi uniformu. 

Trenutno je na dužnosti  komandira odjeljenja u Vodu veze, Pješadijski bataljon u Danilovgradu.

“Privukla me specifičnost profesije, izazovi i dinamika koji nisu dostupni kroz druga zanimanja. Tada su još uvijek postajale predrasude kada su u pitanju žene u vojsci ali to nije uticalo na moju odluku”, priča Radojka za CdM.

Ispričala nam je kako je to bilo prvi put obući uniformu.

“Prvi osjećaj kada sam obukla uniformu i borbenu opremu bio je neobičan, ali moj unutrašnji osjećaj zadovoljstva govorio mi je da sam na pravom putu, što mi je dalo snagu da istrajem u zahtjevnoj obuci koju mora proći svaki pripadnik Vojske Crne Gore”, ističe crnogorska vojnikinja.

Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

Radojka nema dilemu-svaki životni uspjeh povezan sa podrškom porodice, a u njenom slučaju je za to najviše zaslužna ćerka Jovana. Iako mala, priča Radojka, uvijek je imala razumijevanja za njen posao, pa i kada je Radojka, zbog zadataka nekada bila odsutna mjesec od kuće.

“Kako red i disciplina moraju biti usađeni u svakom ko obavlja ovaj posao, istovremeno sam izvršavala zadatke i brinula o njenom odgoju i učenju”, ističe ona.

Foto: Privatna arhiva

Stabilnost i samouvjerenost je motivišu da ispuni cilj u postavljenim zadacima, a kroz lično iskustvo u Vojsci Crne Gore svaki rad i trud se nagradio, što joj je omogućilo napredovanje u službi kroz različita usavršavanja.

A biti vojnik je izazov.

Vojnikinja Cerović kaže da joj je jedan od najvećih izazova bilo učešće u međunarodnoj mirovnoj misiji “Resolute Support” u Avganistanu, gdje je boravila prošle godine u periodu od marta do septembra.

Priča da je o Avganistanu slušala iz iskustava svojih kolega i kroz informisanje na pripremama za obuku.

Ipak, jedno je slušati a drugo doživjeti.

“Za moju porodicu to nije bila iznenadna odluka. Ćerka je u početku negodovala riječima da je suviše mala da bi tako dugo bila bez majke, ali njeno razumijevanje ni tada nije izostalo. Ovaj posao sa sobom nosi i brojna odricanja, pa je potrebno strpljenje i puno razgovora da se porodica pripremi za određene zadatke”, kaže ona.

Foto: Privatna arhiva

Prvi izlazak na zadatak bio je ujedno i susret sa avganistanskim i stanovništvom gradom Mazar-e-Sharif.

“Uz oprez, posmatrala sam šta se dešava oko mene, osim obrisa planina u okolini grada. Taj prvi utisak ću uvijek pamtiti. Avganistanska djeca obilježe boravak svih naših kontingenata tamo, jer uvijek trčkaraju u susret našim vozilima, mašu i sa osmijehom pokazuju koliko im je drago što smo tu. Kako smo se približavali centru grada, gužva je postajala sve veća ali i grad pregledniji. Ulice su bile pune ljudi… prevoze se na motoru, trociklu, u automobilima se vozi i po 10 osoba, svi negdje užurbano idu i pravila u saobraćaju nema, što nam je u početku otežavalo prolazak kroz grad”, priča sagovornica CdM-a.

Nastavlja dalje…

“Prodavnice su bile zapuštene, kuće oronule, zgrada skoro i da nema i a pojedini stanovnici žive u zemunicama. Većina je obučena u tradicionalnu nošnju ali na djeci se uglavnom može vidjeti pocijepana odjeća i obuća. Oni žive bez osnovnih uslova za život a to je posljedica rata koji je iza sebe ostavio veliku patnju među njima”, priča ona.

Napominje da mora biti opreza.

“Upravo zbog toga, u zemlji opterećenom sukobima, uvijek moramo biti na oprezu. U misiji sam bila na dužnosti GANER – CLS pa smo moje kolege na istoj dužnosti i ja, imali najveću odgovornost za bezbjednost naših kolega kada smo u patroli sa vozilima i u konvoju, gdje smo prevozili savjetničke timove od tačke do tačke. Tamo su mogući napadi bombaša-samoubica,bimprovizovanih eksplozivnih naprava i napada iz vatrenog naoružanja, a ganeri su prvi koji moraju da uoče ukoliko postoji potencijalna opasnost te o tome izvijeste svog starješinu. U takvim slučajevima reaguje se u skladu sa pravilima i propisima”, priča ona za CdM.

Hrabro i profesionalno. 

“Doza straha mora da postoji, kako za svoj tako i za život kolega, dovoljno da ne zaboravimo u kakvom se okruženju nalazimo. Taj strah me činio hrabrijom i posvećenijom u izvršavanju zadataka. Bilo je situacija kada nam je bezbjednost bila ugrožena ali dobra pripremljenost koju smo stekli na obuci za misiju, doprinijela je da se sa takvim izazovima izborimo hrabro i profesionalno, onako kako i priliči jednom crnogorskom vojniku. Jedan od zadataka bila je i fizička zaštita savjetničkih timova,koji su sarađivali sa avganistanskom policijom i vojskom. To me činilo još ponosnijom, jer mi je nečija bezbjednost bila povjerena na čuvanje. Ni u jednom trenutku se nije sumnjalo u moj profesionalizam, bez obzira na predrasude o prisustvu žene u vojsci”, ističe vojnikinja.

Na ovakvim zadacima su, kaže, mnogo komunicirali sa avganistanskom vojskom. Dio njih se sporazumijeva na engleskom jeziku pa su pored razgovora o poslu, svakodnevno dijelili priče o načinima života ljudi u Crnog Gori i Avganistanu, našim kulturama, tradicijama, prirodi, porodicama…

Foto: Privatna arhiva

Ljudi u Avganistanu su…

“Bez obzira na njihov težak život, gostoljubivi su i ljubazni ljudi, baš poput nas. Uvijek bi ponudili stolicu, čaj i hranu. Oduševio me gest jednog avganistanca koji je radio u našoj bazi Šahin. On ima veliku porodicu i s vremena na vrijeme sam slala hranu, sokove i slatkiše za njegovu djecu. Pred moj povratak za Crnu Goru, u znak zahvalnosti dao mi je minđuše, da ih odnesem na poklon svojoj ćerki”, priča ona.

Nije, kaže,  imala teških momenata tokom boravka u misiji. Najteža joj  je bila odvojenost od ćerke, ali uz svakodnevne razgovore putem društvenih mreža i to je padalo lakše. Radojka  priča da je čak uspjela da organizuje rođendansku proslavu za Jovanu i na neki način upotpuni prazninu koju je osjećala zbog maminog odsustva.

A život u bazi?

Kaže da se može lijepo organizovati.

“Slobodno vrijeme uglavnom sam provodila u teretani, obilaskom prodavnica, jer mi žene čak i u misiji nađemo vrijeme za kupovinu. Takođe, gledanjem filmova, čitanjem knjiga kao i kroz druženje sa kolegama u našem klubu. U bazi su prusutne vojske više zemalja i sa svima smo imali odličnu saradnju. Odakle god da dolazimo, imamo zajednički cilj, a to je da doprinesemo razvoju i stabilizaciji pogođene zemlje kao što je Avganistan”, navodi sagovornica CdM-a.

A onda je uslijedio povratak u domovinu, najljepšu Crnu Goru.

“Vratiti se iz avganistanskog žutila, pijeska i jakog sunca, gdje vlada strah i siromaštvo, u svoju Crnu Goru, za mene je predstavljalo još jedan dokaz da od Crne Gore nema ljepšeg mjesta. Naše prirodne ljepote su neprocjenjive i njima se trebamo ponositi”, dodaje vojnikinja.

Naravno, bila je radosna što su  se iz misije “Odlučna podrška” svi vratili prije svega zdravo i dobro, i što su se još jednom dokazali kao profesionalci koji mogu stati rame uz rame sa pripadnicima bilo koje vojske.

Povratak i zagrljaj

Po povratku kući, na kapiji kasarne je čekala porodica.

“Prvi zagrljaj je bio od moje ćerke, naravno, i tu je zatvoren krug praznine koju sam imala na odlasku sa istog tog mjesta”, navodi ona.

Na kraju, kaže da učešće u mirovnim misijama za nju  znači veliko životno i profesionalno iskustvo. Ponovo bi se prijavila i trudiće se da svojim radom u nastavku stekne uslove da to i ispuni.

Miraš Dušević

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Bora Bora
Gost
Bora Bora

Bravo.

Bravo ®
Gost
Bravo ®

Bravo vojnikinjo! Želim ti da postaneš potpukovnikovnica.

G force
Gost
G force

Koja vojska??

RADOJKA
Gost
RADOJKA

Svaka cast Radojka, imas lijepo ime eto slucajnost moja imenjakinja.Lijepo je vidjedi zenu u vojnickoj uniformi.Hrabrost je cudo.Zdravo bila i ti i tvoja cerka.

Rarora
Gost
Rarora

Vojnikinja??

SveZnam
Gost
SveZnam

Vojnikinja?

Burek
Gost
Burek

Vojvotkinja ako želiš.

Aloinformer
Gost
Aloinformer

Ovo je ponos Crne Gore…zivjela sto godina i ti i tvoja cerka …sto vele da ve ni glava ne zaboli …

Nema veza
Gost
Nema veza

Bravo 👍

Aha
Gost
Aha

Svaka čast gospodji. I povh svih karakteristika koje je krase veoma lijepa žena. Al moram novinara malo da žacnem. Mogao si da napises ona je vojnik i majka,mnogo ljepse i pravilnije zvuci nego vojnikinja🤣

Snežana
Gost
Snežana

Radujem se što među našim vojacima ima i vojnikinja.Bravo i samo nastavi tako.

marko
Gost
marko

Svaka ti čast Rado , i meni je srce na mjest kad vidim sa kojim ponosom nosis znamenje naše Crne Gore. Srwca da te prati i Drzava da stane iza tebe i svih takvih .

Bnjj
Gost
Bnjj

Cg treba kao Kostarika da ukine Vojsku, šta će nam, od koga nas vojska može zaštiti

Miloš
Gost
Miloš

Svaka čast, svako se ponosi sa ovakvim osobama koji u sebi imaju i čojstvo i patriotizam istrajnost i odlučnost!

Burek
Gost
Burek

Još od 2010, e pa onda nema tajni za nju sada poslije pune dekade. Nego ne rekoste ništa o plati, zaradi iako ste u tekstu pričali o mnogo bitnijim ljudskim temama, saglasan sam sa tim, ali eto interesuje me i zarada. Pretpostavljam da je jako dobra, pogotovo za naše prilike.

Bajo
Gost
Bajo

Kad se sprema da se brani drzava je li najvažnije kolika je plata ? Zamisli Crnogorce da su pitali koliko kosta odbrana Crne Gore od npr. Mihaila Mića Latasa , u turskoj vojsci i drzavi zvani Omer Paša Latas . Bi li od nas ostalo pepela ? Izvini , zao mi je ali prezivjesmo i vratismo drzavu .

Učo
Gost
Učo

Ponos naše Crne Gore ♥️

PATIZANSKI PUT
Gost
PATIZANSKI PUT

DRAGA MOJA KOMSINICE IZ NIKSICA,SVE TI SRECNO BILO! ZASLUZUJES SVE POHVALE,KAO MAJKA KAO VOJNIK: STA RECI:ZANA,MAJKA KRALJICA CASTI I POSTENJA! POZ.V.S TVOJA KOMSINICA IZ SOLITERA -ZELJEZARE!

Pravnik
Gost
Pravnik

Svaka ti čast! Crna Gora se tobom ponosi. Živa bila!

Volim te zeleno
Gost
Volim te zeleno

I ja se ponosim tobom i ako te ne poznajem, jer ti jesi prototip prave Crnogorke, i svim Crnogorcima služiš za ponos. Izvini na obraćanju sa ti, prosto te doživljava nekim bliskim i svojim. Bravo!

LAUDA
Gost
LAUDA

Poznajem Radu, veliki čovjek i drug, dobar kolega i vojnik. Pozdrav i svako dobro!

PG-BG
Gost
PG-BG

Nije losa😂😂🤣🤣🤣

Stefan
Gost
Stefan

Samo mi nije jasno kako sluzi svojoj domovini sto bije tudji rat , i cuva svoju domovinu od koga? Afganistana?koji nema dodirnih tacaka sa CG?

Tip Top
Gost
Tip Top

Tvoj komentar je tipicni primjer srpska posla !!!!

Đurađ
Gost
Đurađ

Da bi nas amerikanci žuvali od četnika, mi njih moramo da podržimo u borbi sa talibanima, jednostavno.

Bajo
Gost
Bajo

Pa da nesto znas kao sto ne znas , znso bi da su jos u vrijeme kralja Nikole , Crnogorci isli u mirovne misije . A i time se brane interesi svoje drzave . Kad te vec toliko zanima raspitaj se koliko tvoja drzava Srbija ima vojnih misija u svijetu .

J.J.J.
Gost
J.J.J.

Vojnikinja!?!

Nije nego
Gost
Nije nego

Vojvotkinja je pravilnije da su napisali.

nnn
Gost
nnn

Moderno, kao sto vele da zena nije vozač no vozačica

Šporki ubljanin
Gost
Šporki ubljanin

nnn
Vozačicu provozaju…ko lokomotivu

Hmm
Gost
Hmm

Gramaticki 100% nepravilno, al sta da radis..

What
Gost
What

I meni para uši, ali po novom pravopisu profesije nisu samo muškog roda (kao nekad), nego i ženskog. Kao doktor_-doktorica, direktor -direktorka ili direktorica.

MANDA djoko
Gost
MANDA djoko

Svaka čast ponosim se licno sa tobom i ako te ne poznajem . Želim ti sve najljepše srecan zdrav i dug život .

Miki
Gost
Miki

Zasto dislajk na ovaj komentar, strasno. Zakazite kod doktora odgovarajuceg, bolesnici.

Send this to a friend