Informacije su srce naših života posljednjih par decenija. Sa njihovim izvorima, a najveći su internet i društvene mreže, povezani smo 24 sata i tako smo na izvjestan način kreirali nešto što može biti sredstvo ‘masovnog uništenja’ naših društava kakve danas imamo, kazao je Nikolas de Pedro, viši saradnik Instituta za državništvo na panelu o “Dobu dezinformisanja: razvijanje otpornosti i život u lažima”, koji je održan u okviru 2BS (To Be Secure) Foruma u Budvi.
De Pedro konstatuje da društvene mreže i mediji kreiraju potpuno novi eko sistem uz brzo transformisanje javnih diskursa i digitalizaciju konverzacija, što prate opasni narativi koji podrivaju legitimitet današnjih društava.
“Taj ekosistem Rusija zna kako da koristi za podrivanje, jer su dezinformacije dio njene strategije koja uključuje mnogo toga, od nuklearnog zastrašivanja do kulturne diplomatije. Mi tek treba da napravimo strategiju kako da se sa tim borimo, a to još nismo učinili jer nemamo pravo razumijevanje problema ne samo lažnih vijesti, već i manipulisanih informacija”, rekao je Nikolas de Pedro.
Da je problem dezinformacija i stvaranje lažnih narativa potcijenjen, kako od država, tako i od građana, smatra i Tomaš Krišak, projekt koordinator iz Fonda za otvoreno društvo u Bratislavi.
“Čini mi se da reprogramiramo novu civilizaciju. Ne bih rekao da je sve što su mreže i platforme donijele zlo, ali čini mi se kao da smo najgora verzija sebe. Ono što me posebno zabrinjava je količina razvoja u oblasti dezinformacija i na ivici smo nove tehnologije tzv. ‘deep fake’. Možemo samo sanjati koji nered će to da izazove u budućnosti”, naveo je Krišak.
No, zašto ljudi vjeruju u laži, bez postavljanja pitanja i promišljanja?
“Ljudi često vjeruju u laži jer one odražavaju njihova sopstvena uvjerenja. Ili, kad treba da popune naše rupe u znanju ili informacione praznine. Dio problema ne kreira se samo dezinformativnim kampanjama već i lažnim informacijama, i tu bi trebalo da se uključi naše kritično razmišljanje koje treba podržati programima medijske pismenosti”, kaže Rufin Zamfir, programski direktor Global Focus Centra u Rumuniji.
U odgovoru na pitanje zašto ljudi bez promišljanja vjeruju u sve što im se medijski servira, Robert Pšćel (Pszczel) iz sektora NATO za Rusiju i Zapadni Balkan navodi još dva razloga – lijenost i kratki raspon pažnje.
“Ljudi su svojstveno lijeni i to ima ozbiljne posljedice kada počnemo da miješamo činjenice i mišljenja. A miješamo ih, ne zato što ne možemo da vidimo razliku, nego zato što nismo previše promislili o svemu tome. To je povezano sa fenomenom kratkog raspona pažnje koji je danas sve očigledniji. Ljudi zato razmišljaju u kategorijama teorija zavjere jer ne promišljaju stvari dovoljno, i umjesto da pročitaju neku knjigu, čitaju glupi članak o vanzemaljcu sa tri glave. Globalizacijom se svaki dan suočavamo sa previše novih stvari, i onda pokušavamo da ih pojednostavimo kako bi ih svarili. Pritom, ljudi su često i naivni, pa prvo posegnu za onim što im se besplatno nudi na tržištu”, rekao je Pšćel.
Jedan od segmenata rješavanja ovakvog stanja je u odgovornosti za platforme koje šire dezinformacije, smatra Arnis Šnore iz Evropskog centra izvrsnosti za borbu protiv hibridnih prijetnji (Hybrid CoE).
“Države i vlade imaju mehanizme da i od kompanija koje vode društvene mreže traže odgovornost kakvu imaju tradicionalni mediji ukoliko objave laži. Kada kažu – mi nismo kreatori lažnih vijesti, mi smo smo platforma – to je očigledna laž. Oni moraju biti odgovorni za to što objavljuju. Jer od onoga što objavljuju oni ubiraju profit i tim prije moraju imati i odgovornost za objavljeni sadržaj”, rekao je Šnore.
Krišak dodaje da desetak godina od nastanka društvenih mreža više nema vremena da se taj fenomen istražuje, već treba djelovati u slučajevima kada društvene platforme otvaraju prostor za maliciozne aktere.
“To znači da vlasnici moraju imati bolji sistem moderiranja na platformama i da ulažu u bolje sisteme praćenja i ranog reagovanja. Ali, ne samo vojskom bezimenih moderatora, već uz pomoć svojih korisnika. Preko 2 milijarde ljudi koji koriste Gugl i Fejsbuk trebaju biti njihova buduća strategija u regovanju na dezinformacije”, objašnjava Krišak.
Učesnici panela su postavili i pitanje zašto u medijima širom Zapadnog Balkana mediji masovno objavljuju tuđe (besplatne) sadržaje? Odgovor je, smatra de Pedro, u tzv. “klik ekonomiji”.
“Tradicionalni mediji danas žive od klikova, pa zato sve više emituju neprovjereni, nekvalitetan, ali masovnom ukusu podoban sadržaj. Do sada nema rješenja za taj poslovni model”, kaže de Pedro.
Rufin Zamfir podsjeća da su dezinformacije samo vrh ledenog brijega slabih tačaka naših društava, dok je subverzija ono što ne vidimo. Dodaje da se kao dio tog fenomena stvara veza između poslovnog svijeta i politike.
“Ne preduzimamo ništa da te slabe tačke ozdravimo, pa strani akteri, bilo da se radi o državnim akterima kao Kina, Rusija, Turska, ili raznim grupama poput Al Kaide, manipulišu te slabe tačke uz veliku dobit i povrat ‘investicije’, iskorištavajući tribalizaciju društva i koristeći pohlepu političara. I to čini stanje u našim društvima sve teže i opasnije”, ocjenjuje Rufin čiji je Centar sproveo jednogodišnje istraživanje na temu ranjivosti na subverziju kod građana Zapadnog Balkana.
“Rezultati pokazuju da je u skoro svih šest država na Zapadnom Balkanu, otpornost građana na subverziju veoma niska”, kaže Rufin.
No, uzroci lošeg stanja nisu isključivo u ljudima, smatra Nikolas de Pedro, koji naziva mitom da su prije interneta ljudi više nego danas provjeravali informacije.
“Ranije generacije bile su jednako (ne)pametne kao mi. Ali, ono što se promijenilo je okruženje, i filteri. Porastom društvenih mreža, ljudi više ne vide razliku između profesionalnog novinara i onog koji sa telefonom u ruci snimi neki video i objavi ga na društvenoj mreži. Kad pogledaju taj video, ljudi misle da znaju što se desilo. Ali, to ne mora da bude tako. Ne znači da kad nešto vidite, odmah i razumijete o čemu se tu radi. Za to vam trebaju novinari, eksperti, ljudi koji znaju pozadinu svega da vam objasne uzroke onoga što vidite”, rekao je de Pedro.
“Sloboda govora je jedna od najvećih vrijednosti zapadnih društava, ali to znaju i njihovi protivnici, pa svaki put kada se pokrene pitanje ograničenja lažnih vijesti i dezinformacija, pozivaju se na slobodu govora i zato se oklijeva u aktuelizovanju tog problema”, smatra Krišak, no dodaje da nije riječ o cenzuri, već pokušaju uvođenja pravila u anarhiju kojom se ne bi dovodili u pitanje sloboda govora i prava na informaciju.
“Da citiram Najla Fergusona, kada planirate da porazite neku mrežu, morate da napravite novu”.
