Penzionisani pukovnik kroz objektiv nišani ljepote crnogorskih planina

Dobrislav Bajović, penzionisani oficir JNA, oružje je zamijenio planinarenjem i fotografskim aparatom.

Artiljerac Bajović poodavno je odložio vojno oruđe, a prigrlio fotografski aparat, od koga se ne odvaja. Iako gazi sedmu deceniju, ovaj Nikšićanin se ne predaje, već se sa lakoćom vere po planinskim gudurama Crne Gore “nišaneći” kroz objektiv njihovu ljepotu.

Druguje sa orlovima, divokozama, “ulovi” i po nekog medvjeda ili neku drugu zvijer. Zadivljen je masivima Volujaka, Maglića i Velikog vitla, kao i Durmitorom, Prokletijama, Komovima…

Fotografije koje je na ovim visovima napravio donijele su mu vrijedna priznanja na mnogobrojnim takmičenjima, a posljednja mu je posebno draga, jer mu je konkurencija bio kolega – vojni penzioner u Moskvi, na takmičenju koje organizuje tamošnja asocijacija. Osvojio je prvu nagradu.

“Srećan sam zbog tog priznanja, a oni koji su donijeli takvu odluku bili su zadivljeni ljepotama Crne Gore. Ovjekovječio sam mnogobrojne skrivene i malo poznate predjele, svaku stopu od mora do Durmitora, ulazio u seoske kolibe i slikom vjerno prenosio zaboravljeni ambijent. Tu su i likovi umornih i sve rjeđih čobana, ali i divljači sa kojima sam imao česte susrete. Nisu me ometale ni mećave, ni dubok snijeg, guste magle, iako je bilo prilično iskušenja”, priča za “Novosti” Bajović, popularni Bajone.

Sa fotografijom druguje još iz vremena kada je bio vojni pitomac.

“Prošlog ljeta sam sa drugarima iznenada ostao na Durmitoru, jer nam je guma na džipu pukla, a rezervna je bila neupotrebljiva. Morali smo da prenoćimo u divljini. Razapeli smo šator i cijelu noć udisali svjež vazduh, osluškujući kako priroda diše. Tada sam napravio jednu od najljepših fotografija – izlazak sunca na Durmitoru, uz spektar boja koje su pristizale sa istoka. To je trebalo doživjeti”, priča Bajović.

Kurs fotografije JNA uspješno je završio kod čuvenog Ive Eterovića, koji je bio lični fotograf druga Tita.

“Međutim, tek kad sam otišao u penziju 2006. ljubav prema tom zanatu došla je do izražaja. Na mojim fotkama nema mnogo ljudi, jer sam prednost dao prirodi i divljini”, dodaje.

Jedna od najlepših fotografija mu je sa stadom od 36 divokoza, koje je “ulovio” na Šljemenu.

“Mirno su nas posmatrale, jer su osjetile da im od nas ne prijeti nikakva opasnost. Na Goliji sam imao susret sa mečkom koja je bila sa dvoje mečića. Bila je agresivna, vjerovatno uplašena zbog mladunaca. Da nisam bio na jednoj gredi, ko zna kako bih se proveo”, kaže Bajone.