Međunarodni dan braniteljki ženskih ljudskih prava, proglašen je 2013. godine rezolucijom Ujednjenih nacija kako bi se prepoznali izazovi i napori sa kojima se suočavaju aktivistkinje i aktivisti koji širom svijeta aktivno rade na poboljšanju položaja žena, kazala je aktivistkinja ženskog i mirovnog pokreta Aida Petrović.
Ona je podsjetila da su UN Deklaraciju o braniteljima i braniteljkama ljudskih prava izglasale 8. marta 1999.godine i da ovaj dokument obavezuje sve države da unapređuju i primenjuju sva ljudska prava i slobode.
“Ćutanje crnogorskih državnih institucija svih ovih godina je bilo dosljedno i permanentnona čak i onda kada smo kao aktivistkinje prijavljivale slučajeve nasilja nad nama nadležnim institucijama. Ćutanje institucija je obilježilo i sve prijetnje i verbalne napade na braniteljke ženskih ljudskih prava po pitanju: rodnih stereotipa , zastrašivanja, nipodaštavanje našeg rada i društvenog doprinosa i uloge aktivizma, seksističke ,mizogene, fašističke i klerofašističke verbalne napade od strane radikalnih i ekstremističkih pojedinaca i grupa”, navodi se u saopštenju.
Kako kaže Petrović, upravo u ovakvom ambijent kada država ćuti na sve napade na aktivistkinje moguće je organizovati kontinuiranu verbalnu stigmu i “razapinjanje” na stub srama i diskriminacije braniteljke ljudskih prava.
“Meta napada i zastrašivanja svih godina aktivističkog rada nismo samo mi braniteljke ženskih ljudskih prava , već često i naše porodice ne bi li nas obeshrabrili od daljeg djelovanja. Aktivistkinje koje se problemom ženskih i dječijih prava bave više od dvije decenije često se susrijeću i ignorisanjem prijedloga i inicijativa kao i minimiziranjem poziva za rješavanje problema nasilja od onih od kojih se s pravom očekuje razumijevanje i podrška”, dodaje se u saopštenju.
S druge strane, kako je kaala, građani/ke vrlo često od njih zahtijevaju rješavanje “ad hoc” složenih situacija nasilja što je neizvodljivo iz više razloga.
“Ženske organizacije ili veći dio njih nemaju kapacitete niti ingerencije za djelovanje u dijelu u kome trebaju da rade institucije i pomognu žrtvama: ne manje važno jeste činjenično stanje da je javna tajna o postojanju podobnih i nepodobnh organizacija i aktivistkinja i kojima se shodno takvim procjenama pojedinaca ili grupe ljudi iz nekih institucija dodjeljuju grantovi za “rad”!
Ne finansiraju se sve usluge koje pružamo ženama koje preživljavaju neki oblik rodno zasnovanog nasilja i ne uvažava naša stručnost, znanje i praktično iskustvo u višedeceniskom radu. Dobar ali ujedno i zabrinjavajuci primjer takvog odnosa jeste i Crnogorski ženski lobi koji je dobio nacionalnu licencu za rad SOS servisa, ispunivši predhodno sve uslove prema Pravilnicima Ministarstva rada i socijalnog staranja”, naglašava Petrović.
Kako ističe, već drugu godinu, SOS servis za žrtve seksualnog nasilja i ako licenciran i jedini u Crnoj Gori nije dobio ni jedan jedini grant za rad ili bilo kakav drugi oblik podrške od strane državnih institucija- telefonska linija, kažu, opstaje volonterskim radom aktivistkinja.
“Uprkos institucijama i okruženju koje nije otvoreni za argumentovanu kritiku i kvalitetnu saradnju bez opstrukcija mi aktivistkinje ženskih prava iz Crnogorskog ženskog lobija obilježavajuci ovaj datum poručujemo: da ćemo govoriti i dalje glasno o nasilju nad ženama, da ćemo biti na ulici da ukažemo javno na kršenje ženskih prava kada god to situacija zahtijeva , da ćemo marširati i uzvikivati parole i slogane za mir, toleranciju, suživot protiv svakog oblika rasizma, fašizma, homofobije, klerikalizacije i retrogradnih koncepata koji nastoje negirati građanski koncept Crne Gore”, naglašava se u saopštenju.
Iz crnogorskog ženskog lobija će, uvjerava, i dalje ukazivati institucijama za nečinjenje i tražiti odgovornost za nepostupanje po zakonu i neispunjavanje preuzetih obaveza za međunarodna dokumenta koja je Crna Gora potpisala i ratifikovala a tiču se ženskih ljudskih prava i prava braniteljiki da slobodno i bez prijetnji rade.
“Gradimo i razvijajmo žensku solidarnost jer je važna i potrebna za dobrobiti svih nas i naše djece, njihove buducnosti u pravednom društvu oslobodjenom retrogradnih ideja i koncepata. Podržite braniteljke ženskih i dječijih ljudskih prava jer njihov rad je najčešce nevidljiv, bezbjedonosno i zdravstveno rizičan, potcijenjen, neplaćen, na margini društva i ako isto to društvo i institucije imaju velike benefite od našeg aktivističkog rada”, zaključuje se u saopštenju.
