Pogledajte kako izgleda rekonstruisani spomenik junacima sa Grahovca

U susret Danu državnosti, ministar odbrane Predrag Bošković i CdM objavljuju snimak rekonstruisanog spomenika junacima sa Grahovca. Kompanija Bemax uredila je prilaz spomeniku i okolni teren.

U susret 13. julu 8/10 @DarkoPavlovi4 Rekonstrusani spomenik junacima sa Grahovca. pic.twitter.com/MGP401uk1l

— Predrag Bošković (@pedjabosskovic) July 10, 2020

Bitka na Grahovcu koja se dogodila 5. maja, prije 162 godine, jedan od istorijskih događaja koji je dao veliku faktografsku potporu fenomenu nepokornosti jednog malobrojnog naroda.

Ovom pobjedom Crna Gora je dobila veliko teritorijalno proširenje, a Evropa je sve ozbiljnije gledala na Crnu Goru i njenu borbu za nezavisnost.

Crnoj Gori su se tada pripojili Grahovo, Rudine, Niksićka Župa, polovina Drobnjaka, Tušina, Uskoci, Lipovo, Gornji Vasojevići, djelovi Kuča i Dodoši.

U proljeće 1858. godine, regulisanje državno pravnih odnosa između Crne Gore i Turske ušlo je u završnu fazu.  I pored snažnog pritiska Rusije i Francuske, Vlada Turske je uporno odbijala da pristane na razgraničenje prije nego što Crna Gora prizna vlast turskog sultana. Crna Gora se, međutim, smatrala potpuno nezavisnom zemljom i pristajala je na razgraničenje bez rješavanja njenog međunarodnog položaja.

Naročito je sporno bilo Grahovo, koga su Turci smatrali svojom teritorijom. Zbog izuzetne strateško-političke važnosti Grahova i uticaja koji je Crna Gora vršila preko njega na razvoj oslobodilačkog pokreta u Hercegovini, za njega su bile jako zainteresovane i Turska i Crna Gora.

Da bi dokazala svoje pravo na Grahovo i presjekla crnogorski uticaj na Hercegovački ustanak, Turska je odlučila da je zaposjedne. Njenim trupama od oko 4.000 regularnih vojnika i oko 6.000 bašibozluka, koje su krenule od Trebinja i Bileće, komandovao je divizijski general Husein-paša.

Na Grahovu je se tada nalazilo oko 400 Crnogoraca pod komandom senatora vojvode Vujovića. Pošto je sukob sa Turskom vojkom bio neizbježan, na Grahovo je usiljenim maršem pošlo oko 5.000 Crnogoraca po komandom predsjednika Sanata vojvode Mirka Petrovića, glavnog komandanta crnogorske vojske.

Slabo naoružane crnogorske snage zaposjele su uveče uzvišenja oko Grahovca, s namjerom da spriječe dalji prodor turskih trupa: lijevim krilom (Njeguši, Cuce, Bjelice, Ćeklići, Bajice I Donjokrajci) komandovao je senator vojvoda Ivo Radonjić, desnim klrilom (Čevljani, Pješivci, Komani, Zagarčani i hercegovački ustanici) senator vojvoda Vukotić, centrom (knjaževa garda, Ceklinjani I Ljubotinjani) senator Đuro Kusovac i vojvoda Vujović. Za operativnu bazu izabrani su vrhovi prema turskim rovovima.

28. aprila turska vojska je zauzela Viluse i Grahovo i počela da se utvrđuje oko Grahovca, a njihova dalja napredovanja je djelimično sprečavao narod, koji je pružao otpor, i time dozvolio crnogorskoj vojsci da se grupiše i skoncentriše na bitku.

Dan kasnije Turci su krenuli u napad, a Crnogorci su se odlučno branili, i bilo je naređeno da se ni pod koju cijenu ne povlače.

Borbe su bile jako teške i krvave, i bilo je oko 1.000 mrtvih i ranjenih na crnogorskoj, a oko 3.000 na turskoj strani.

Po dogovoru komandanata, 30.aprila,  izvlačeni su mrtvi i ranjeni, a vojvoda Mirko nije prihvatio primirje od osam dana koje je tražio Husein paša. U toku noći, garda i dio crnogorskih jedinice su zauzeli položaje između Klobuka i Grahovca, samim tim opkolio tursku vojsku i prekinuo joj komunikacije.

Na Spasovdan, 1.maja, crnogorska vojska je krenula u napad. Iz Bosne je prema Grahovu krenulo pojačanje turskoj vojsci, koje je presreo sa svojom jedinicom vojvoda Đuro Kusovac, i do nogu ih potukao.

U trenutku kada su Crnogorci uspjeli da otmu topove od Turaka, među njima je nastala pometnja i počeli su da se povlače i bježe, sto je značilo i kraj bitke. Crnogorci su gonili razbježanu tursku vojsku sve do Klobuka.

Među turskom vojskom je ukupno bilo 6.000 mrtvih i ranjenih, među njima i Kadri paša, koga je po jednoj verziji posjekao Spasoje Vučetić iz Vilusa, a po drugoj Staniša Koprivicaiz Banjana.

Crnogorska vojska je imala oko 2.000 mrtvih i ranjenih, a među poginulima su bili i hrabri junaci: pop Đuro Kusovac, zapovjednik knjaževe garde, serdar Đuro Đurašković, kapetan Boro Stanojević…

Knjaz Danilo je Grahovačkom medaljom, odlikovao sve borce sa Grahovca, a vojvodu Mirka zlatntom medaljom i skupocjenom sabljom na čijoj jednoj strani je pisalo „Danilo I“, a na drugoj: „Grahovac 1858.“, i dodijelio mu zvanje Velikog grahovskog vojvode.

Na mjestu gdje se nalazio šator Husein paše, kralj Nikola je 1864. podigao Crkvu Sv. Spasa, a Vlada Crne Gore 2008. godine, nedaleko od mjesta gdje se odigrala bitka, spomenik u čast svim poginulim borcima sa Grahovca.

I na spomeniku i na crkvi piše: “Spomenik je vašeg junaštva, Crna Gora i njena sloboda“.

Husein paša je treći dan poslije bitke stigao u Trebinje, osramoćen i postiđen bez vojske i komande, gdje se i zadržao, sve dok nije bio pozvan u Carigrad pred vojni sud.

S.Đ.