Društvo

Preko virtuelnih prijatelja do besplatnog noćenja

Društvena mreža Couchsurfing, koja nudi mogućnost besplatnog smještaja za ljude avanturističkog duha, u preko 100.000 gradova širom svijeta kod virtuelnih prijatelja, sve je popularnija i u Crnoj Gori. Međutim, “prijatelje” treba dobro provjeriti, a u tome dosta mogu pomoći reference koje su na profilu tog prijatelja ostavljali njegovi gosti, putnici u prolazu.

Nije rijedak slučaj zloupotrebe te društvene mreže, kao i ovih ostalih, ali korisnici iz Crne Gore sa kojima su Dnevne novine razgovarale kažu da nijesu nailazili na neprijatne situacije.

Couchsurfing je nastao još 2003. godine, i veoma brzo je privukao veliki broj korisnika, sada ih je više od šest miliona.

Ova mreža je namijenjena svjetskim putnicima koji uglavnom ili nemaju mogućnost ili nemaju želju da odsjednu u nekom hotelu, već teže ka tome da posjete neku državu u malo drugačijem svjetlu od ustaljenih ruta koje nude turističke agencije. Oni žele upoznati kulturu drugih kroz dodir sa svakodnevnim životom pripadnika te kulture.

Upoznavanje druge kulture od kuće

Profil na Couchsurfing-u sadrži fotografiju korisnika, njegova interesovanja, mjesta koja bi volio da posjeti, a što osoba više kaže o sebi veća je i mogućnost kontakta sa drugim, kao i poziva na ustupanje njegovog kauča na nekoliko dana.

Jedna od couchsurfera iz Crne Gore je Snežana Nikčević koja u razgovoru za Vikend novine navodi da je za Couchsurfing čula od jednog Španca koji joj je objasnio koncept.

“Suština je ta da ljudi koji su “world travelers” više su za varijantu u kojoj žele da upoznaju ljude, kulturu, način življenja, kroz neposredni kontakt sa osodom iz grada koji žele da obiđu, to je neka njihova filozofija”, kazala je Nikčević.

Na Couchsurfing-u je već nekih četiri, pet godina, ali ističe da je aktivno surfovala kada je imala veći prostor, stan koji je imao sobu.

“Prosto treba uzeti u obzir da ugošćavate nepoznate ljude s jedne strane, gdje se javlja momenat stereotipnosti nas u Crnoj Gori, a s druge strane imaš priliku da upoznaš različite ljude, različite načine razmišljanja, života, bilo čega. Ja sam razmišljala u pravcu da ako već nemam novca da posjetim, vidim sve te zemlje, imam priliku da kroz ovo vidim kako to funkcioniše kod njih”, priča Nikčević u razgovoru za Vikend novine.

Mreža je vrlo jednostavna za korišćenje, navodi ona, dovoljno je unijeti željenu destinaciju, grad, i otvaraju se profili ljudi koji u tom mjestu nude smještaj, a najvažniji dio profila su upravo ocjene, odnosno preporuke na osnovu čega se odlučuješ da li ćeš da primiš nekog ili ne, ako taj neko treba da bude tvoj gost.

“Ja sam ugostila oko 30 ljudi, od kojih su neki ostavljali preporuke, neki nijesu. Ukoliko ne postoji mogućnost da nekog ugostiš, postoji opcija da prošetaš sa njim, pokažeš grad, izvedeš na kafu, piće…”, navodi Nikčević.

Kako kaže, negativna iskustva nije imala, štaviše svi koje je upoznala bili su vrlo nteresantni.

“To su u principu sve specifični ljudi, ljudi koji jako puno putuju i imaju potpuno drugačiji pristup u odnosu na to što je svakodnevica ovdje u Crnoj Gori. Dva Poljaka, koja su me kontaktirala preko Coucsurfing-a, željeli su da radimo zajednički projekat u vezi sa promjenama u Crnoj Gori za Gazetu iz Poljske, tako da su bili dvije sedmice kod mene, postali smo jako dobri drugari. Takođe, drugara iz Belgije, koji je prije dvije godine bio kod mene dva dana oduševio se našom zemljom, tako da je i prošle godine došao u posjetu”, priča ona.

Rizik postoji – biti pažljiv

Svjesna je da postoji i druga strana svega toga, pogotovo kad su žene u pitanju – zloupotreba kao i svuda postoji.

“Djevojka sa Tajlanda koja je bila kod mene pričala mi je da joj je momak kod kojeg je trebalo da ostane u Makedoniji, tražio da bude malo intimnije druženje”, kaže Nikčević, dodajući da to automatski šalje lošu preporuku.

Interesantno joj je bilo kada su joj u goste došli momak i djevojka, Austrijanac i Francuskinja, koji su došli da snimaju dokumentarac o metal bendovima na Balkanu, a ona im je pomogla povezivajući ih sa ljudima koje poznaje a sviraju taj muzički žanr.

“Ljudi koji surfuju su osobenjaci, bude lijepo, drugačije, osjetiš da si tamo negdje, vani. Couchsurfovanje u Crnoj Gori je malo rasprostranjenije, ranije nije bilo, ja ih sad u Podgorici znam desetak aktivnih. Situacija je mnogo bolja, ljudi se interesuju, to je nešto što je onako svjetski zaživjelo”, zaključuje Snežana.

Da nije princip “ugostio sam te, sad ćeš ti mene” potvrđuje Milena Čavić koja je prije mjesec i po otvorila profil na Couchsurfing-u, što joj stvara još ljepši dojam cijele mreže, raduje je to što ljudi prosto žele druženje i razgovor.

“Poenta nije samo da negdje prespavaš. Ovaj koncept je za one putnike koji ne žele običan smještaja u hotelu, koji su spremni bilo gdje da prespavaju, da izbliza upoznaju mentalitet, kulturu. U ponedjeljak sam imala gosta iz Italije, Marka, koji je došao iz Rima do Tirane avionom, a onda do Crne Gore na biciklu. Obilazili smo Podgoricu, nije htio da izlazi u kafiće već što bolje da upozna prirodu”, priča Čavić za Vikend novine.

Ona planira da na nekoliko dana ode u Italiju, te da baš putem Couchsurfinga nađe smještaj, a dodaje da joj se najviše dopada što ljudi ne gledaju da im ti uzvratiš prijem već su raspoloženi samo da se druže. Kako kaže, još jedna korisna stvar je i učenje jezika.

Crna Gora u očima stranaca

Milenin gost Marko iz Italije, naveo je da nije pretjerano oduševljen arhitekturom glavnog grada.

“Svidjele su mi se Skaline, Sahat-kula, Saborni hram, crkva Svetog Đorđa koja podsjeća na južni dio Italije, na Siciliju i one male crkve u tim predjelima”, kazao je kratko Marko.

Francuz Elui bio je Milenin gost u srijedu, a prvo mjesto na koje je došao bio je kafe “Gemelli” koji je na neki način prostor za okupljanje stranaca, mjesto za druženje i razgovore.

“Već sam bio u Podgorici, obišao sam grad još prije. Došao sam sa ciljem da se sastanem sa prijateljem iz Londona koji mi prošle godine stao kada sam stopirao. Odlučili smo da zajedno posjetimo Prokletije. Priroda u Crnoj Gori je očaravajuća, a najbolje od svega je što je sve tu, u blizini. U jednom danu možeš biti na planini pa se spustiti do Primorja. U Podgorici mi se dopada Crnogorsko narodno pozorište, što postoje predstave sa titlovima”, priča on.

Na Snežaninom Couchsurfing profilu može se vidjeti preporuka Hakan Aktuga iz Litvanije.

“Sneža me ugostila na jednu noć u Podgorici. Popili smo nekoliko piva, popričali, smijali se… Ona je nevjerovatna osoba. Vjerujte mi ljudi, imate osjećaj kao da ste izašli vani sa predsjednikom Crne Gore, svi znaju Snežu. Loše je što sam zaboravio da se fotografišem sa ovom supersvijezdom. Uživajte u životu!”, napisao je Aktuga nakon posjete.

Reci It Loud – neformalna konverzacija

Prije godinu i po potekla je ideja da se organizuje kurs italijanskog jezika u nekom od podgoričkih kafića, a poslije nekoliko promjena lokacija prostor za to pronađen je u kafeu “Gemelli”. Naime, volonteri ADP Zid Michele Pantini i Silvia Rivetti prenijeli su praksu iz svoje zemlje i kod nas, tzv “talking tables” kao vid neformalne konverzacije, jer mogućnosti za klasični kurs nije bilo, a razgovori se i sada vode utorkom veče u pomenutom kafiću.

“U početku je bio samo njihov sto – italijanski, gdje je bilo ko moga da priđe i na taj način upoznaje drugu kulturu i uči jezik. Zamislili smo da to bude kao kurs, ali pošto nemamo projektor i pano, odlučili smo da to bude neformalno, i osmislili naziv Reci It Loud – da bude dio na našem dio na engleskom. Vrlo brzo formiran je i francuski sto, koji je vodio volonter ADP Zid iz Francuske, takođe, pomagale su i dvije profesorice sa Instituta za strane jezike. Nešto kasnije priključila se i žena diplomata iz Kolumbije, i oformila španski sto”, priča Čavić.

Proširilo se na njemački, ruski, turski, a za Reci It Loud se pročulo i preko Couchsurfinga, te tako ljudi koji iz inostranstva dođu u Podgoricu, to mjesto bude im nezaobilazna stanica.

“Svake sedmice donosili su temu za razgovor, kako bi rad bio produktivniji, isječke iz filmova, citate, predstavljali nam svoju kulturu kroz filmove, recitovali poeziju, mi smo recitovali našeg Vita Nikolića, Njegoša, pa smo čak pokušavali da ima prevodimo poeziju na njihov jezik. Bilo je prezanimljivo, a komunikacija počne na engleskom”, pojašnjava Čavić.

Reci It Loud nije još zvanično projekat, kazala je ona, iako ga podržavaju profesori sa Instituta.

“Voljela bih kad bismo organizovali nešto zvanično preko institucija, da se uključi i DoublL škola, Kembridž, Oksford, da se ponudi besplatan kurs za nekog ko želi da nauči naš jezik. Besplatne radionice za strance bile bi odlične”, dodaje Čavić.

U koncept Reci It Loud uključena je i studentkinja francuskog Iva Školjak koja je navela zanimljiv detalj, da je jedan Rus koji studira sportski menadžment u Nikšiću prvi put kada je došao na okupljanje rekao da je to jedina stvar koja se pojavljuje kada se ukuca Podgorica na Couchsurfingu.

“Ljudi mi se ponekad jave da se družimo i mimo Reci It Loud-a kada izaberu da su u Podgorici nekim drugim danima. Ljudi odu iz Podgoice baš zadovoljni nakon toga. Nekoliko ljudi sam srela preko pomenutog drugara iz Rusije, pođemo na večeru ili u šetnju, uvijek bih ih vodila da vide mostove Podgorice, pogled sa Gorice. Zanimljivo im je da slušaju i o politici i situaciji sa NATO jer se kroz grad mogu vidjeti grafiti: Ne u NATO”, priča Školjak.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Budimo realni
Gost
Budimo realni

Zaista lijepa ideja koja je i zaživjela poodavno ali po meni rizici koje nosi su ogromni. Ne kažem da treba izbjegavat ovo već da treba četvoro očiju otvorit i putovat u društvu nikako sam. Svim građanima CG koji se odluče na ovo neka je sa srećom!

Send this to a friend