U Centru za tretman zavisnica na Kakarickoj gori trenutno boravi šest žena, koje imaju isti motiv- da daju sebi šansu za novi početak. Za četiri godine, od kada je Centar otvorio vrata i za zavisnice, nije bilo povratnica, što u ovoj ustanovi doživljavaju kao uspjeh.
Rukovoditeljka ženskog odjeljenja Ivana Raščanin Radičević kaže da je nužno razbijati sterotipe i tabu, kako bi se žene nakon liječenja adekvatno uključile u zajednicu.
Za razliku od muškaraca koji su sa liječenjem zavisnosti na Kakarickoj gori počeli 2008., žene su tu mogućnost dobile sedam godine kasnije.
„Prvu klijentkinju smo dobili u januaru 2016. i do sada smo imali 19 prijema. Trenutno se u centru nalazi šest klijentkinja, tj. pet klijentkinja na rezdencijalnom liječenju i jedna na nerezednecijalnom dijelu“.
„Tretman je podijeljen na rezidencijalan i nerezedencijalan dio. Svaki tretman traje 12 mjeseci i sastoji se od tri aspekta. Imamo period adaptacije, rehabilitacije i period resocijalizacije. Sam tretman ne podrazumijeva puku apstinenciju, već promjenu stavova, vrijednosti i načina života, radnih navika. Sve ono što će promijeniti kompletnu ličnost kako bi se ona uključila u sve društvene tokove i kako bi bila aktivni učesnik društvenih tokova“, kaže Raščanin Radičević.
Iako je rad sa ženama zahtjevniji u odnosu na muškarce, u Centru ističu da upravo njihova volja i otvorenost brže vode do cilja.
„Zato što su u aktivnoj fazi prolazile kroz razne situacije, koje su bile teže u odnosu na muškarce koji su bili u aktivnoj fazi. Kada žena pokaže adekvatnu motivaciju, ona ima jaku volju da se suoči sa sobom i da radi na samom tretiranju bolesti, tako kada se uspostavi jednom taj terapijski odnos povjerenja-prihvaćenosti, onda su žene otvorenije za saradnju i upornije da prevaziđu problem“.
Zavisnice, kako dodaje, dobiju novu šansu za život,
„Za ove tri godine tretmana, adekvatna motivacija je dovela do toga, da one na adekvatan način pristupaju problemu. Za ove tri godine nismo imali povratnica, što je uspjeh za sve nas koji radimo ovdje. Bolest je takva da je progresivno recidivirajuće, i ne znači da neće biti povratnica. Za sada nismo imali. I žene koje su izašle iz ove ustanove na adekvatan način vode računa, neke studiraju, neke su zaposlene, neke završavaju fakultete, neke čekaju dijete- vode jedan funkcionalan način života“.
Do svega toga, ipak, kako smatra, potrebno je razbijati i brojne predrasude.
„Mi smo patrijarhalno društvo gdje se žena i dalje vezuje za kuću, koja treba da brine o djeci, koja treba da bude odgovorna majka, supruga, dok su muškarci neko ko treba da bude okrenut društvu, zarađuje. Tako da taj neravnopravni odnos moći je nešto što dvostruko stigmatizira zavisnicu“.
Tokom boravka u Centru zavisnice su uključene u različite aktivnosti, kreativne radionice i kurseve.
