Društvo PRIKUPLJANJE I PRAVILNO ODLAGANJE KORIŠĆENOG JESTIVOG ULJA MALI KORAK ZA DOMAĆINSTVO, ALI VELIKI ZA PLANETU

Svaki litar ulja zagadi hiljadu kubika vode

Vegetable oil in plastic bottle closeup on the old wooden table

Jeste li se ikada zapitali kakav efekat ima “pregoijelo“, odnosno korišćeno ulje od prženja ako neobrađeno, preko slivnika i sudopera, dospije u vodotoke ili zemljište…

Pomfrit, priganice i ostala “pržanija” prijaju nepcu, ali česta upotreba hrane pripremljene na ulju može da doprinese razvoju hroničnih i kardiovaskularnih bolesti, a jednako loše utiče i na zdravlje životne sredine.

Miodrag Miško Leković, agronom iz Podgorice, zapitao se kakve efekte ulje može da proizvede na prirodno okruženje. Od tada, već šest godina, ulje koje upotrijebe u njegovom domaćinstvu, umjesto u sudoper ili slivnik, presipa u flaše koje periodično odnosi u obližnje reciklažno dvorište.

“Sve je počelo tako što sam pošao u reciklažno dvorište da odložim neki drugi otpad i vidio da imaju rezervoare predviđene i za kuhinjsko ulje. To mi je dalo ideju da malo istražim koje negativne efekte može izazvati odlaganje ulja na neprikladan način. Prema procjenama stručnjaka, jedan litar otpadnog kuhinjskog ulja može da zagadi milion litara vode, ako se ne tretira kako treba. Iako je kuhinjsko ulje prirodnog porijekla i vremenom se razgrađuje, u međuvremenu, kada završi u rijekama ili jezerima, mehanički utiče na okolinu tako što ne dozvoljava razmjenu gasova između vode i vazduha i praktično guši vodu i vodene organizme”, kazao je Leković za Pobjedu.

Slovo zakona obavezuje ugostiteljske objekte sa više od 20 sjedećih mjesta da ne prosipaju otpadna ulja u kanalizacioni sistem, odnosno imaju obavezu da ga predaju firmi koja se bavi prikupljanjem takvog otpada.

Leković, međutim, smatra da iako se na fizička lica, odnosno domaćinstva ne odnosi ta odredba, možemo kao pojedinci da doprinesemo čistijoj sredini.

“Nije veliki napor prikupiti ulje i usput odnijeti na neko od reciklažnih dvorišta kakvih sada ima u svakom većem gradskom naselju”, kaže sagovorik.

Ili, precizno, na području Podgoric ima šest stalnih reciklažnih dvorišta gdje građani mogu besplatno da odlože pojedine vrsta otpada, uključujući papir, plastične flaše, staru tehničku robu, baterije, ljekove kojima je istekao rok… Takvi centri nalaze se u Ulici Iva Vizina na Zabjelu, Bulevaru Mihaila Lalića u Tološima, Ulica husinskih rudara na Koniku, Orjenskoj ulici na Zlatici, Ulica Kritskog odreda u Donjoj Gorici i u gradskoj opšdni Golubovci, tačnije u Goričanima, uz obilaznicu.

“U Podgorici je u funkciji i jedno mobilno reciklažno dvorište, koje se prema rasporedu postavlja u naselja gdje ne postoji stacionarno reciklažno dvorište, a raspolaže posudama u koje građani mogu odlagati pojedine vrste opasnog i neopasnog otpada koji nastaje u domaćinstvu”, kazali su Pobjedi iz preduzeća „Čistoća” d.o.o.

Kako pojašnjavaju, na reciklažnim dvorištima postoje posebne posude za odlaganje jestivih ulja, koja se odlažu posebno od ostalih vrsta ulja, a tokom prošle godine građani su odložili 487 litara. Prikupljeno ulje predaju kompaniji koja ima licencu za preuzimanje opasnih vrsta otpada, pa tako i otpadnih jestivih ulja.

Dok ulje stigne do reciklaže, najprije prođe kroz kuhinju, odnosno tiganje. Hrana pripremljena na ulju redovno je na meniju prosječnog crnogorskog građanina.

Česta konzumacija pržene hrane potencijalna je prečica do razvoja hroničnih i kardiovaskularnih oboljenja, upozorava dr Enisa Kujundžić iz Instituta za javno zdravlje Crne Gore. Poli-nezasićene masne kisjeline u biljnim uljima vrlo su nestabilne i lako oksidiraju nakon izlaganja toploti, svjetlosti i hemijskim uticajima.

“Kada su biljna ulja izložena ovim faktorima, stvaraju se dvije štetne materije trans masti i lipidni peroksidi. Trans masti su poznate po ulozi u razvoju kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa tipa 2. U stvari, za svaka 2% povećanja kalorija iz trans masti, rizik od bolesti srca gotovo se udvostručuje! Lipidni peroksidi su, sa druge strane, toksični nusprodukti koji oštećuju DNK, proteine i membrane lipida u tijelu. Akumulacija lipidnih peroksida u tijelu podstiče starenje i razvoj hroničnih bolest. Visoka temperatura korišćena u prženju dovodi do toga da lipidi podliježu raznim hemijskim i fizičkih promjenama usljed termičkog razlaganja”, ističe Kujundžić.

Prema njenim riječima, tokom prženja, masti i ulja se neprekidno izlažu povišenim temperaturama u prisustvu vazduha i podvrgavaju se hidrolizi, oksidaciji i polimerizaciji, što rezultira pogoršanjem kvaliteta i dovodi do promjene ne samo senzomih već i hranljivih svojstava.

“Takve oštećene masti i ulja komercijalni prodavci često koriste za prženje kako bi smanjili troškove. A upravo se prženje smatra faktorom koji doprinosi stvaranju trans masnih kisjelina (TFA), koje su proizvod djelimične hidrogenacije. Metaboličke studije su pokazale da TFA povećavaju loši holesterol (LDL-c) i smanjuju nivo dobrog (HDL-c), povećavajući rizik od kardiovaskularnih bolesti. Utvrđeno je i da unos TFA utiče na sistemsko zapaljenje i može povećati rezistenciju na insulin, tako da se i pojava dijabetesa tipa 2 takođe može povezati sa potrošnjom trans masnih kisjelina”, napominje sagovornica.

Stvaranje TFA i lipidnih peroksida tokom prženja hrane usko je povezano sa vrstom ulja, temperaturom i vremenom upotrebe. Dokazano je da se izmjena masti u TFA dešava već na temperaturi od 150 stepeni. Nakon zagrijavanja ulja tokom 20 minuta na 200, 250 i 300 stepeni Celzijusovih, nivo TFA povećao se za 356,5%, 773,9%, odnosno 3026,1% navodi Kujundžić.

Koje god ulje da koristite, stručnjaci za hranu i ekolozi savjetuju dvije opcije: manje pržene hrane; a ukoliko već pržite učinite koristan potez za okolinu i ulje umjesto u sudoper ili slivnik odnesite na reciklažu.

Iako prosječno domaćinstvo ne koristi količine ulja ni približno koliko i restorani, Miško Leković smatra da bi kao pojedinci trebalo da razvijemo osjećaj odgovornosti prema prirodi i da ulje deponujemo na odgovarajući način.

“Sa sigurnošću mogu da tvrdim da se u tradicionalnoj crnogorskoj kuhinji nešto prži barem za jedan dnevni obrok, ako ne i za dva. Odmah je jasno, bez daljih kalkulacija, koliko ulja završava u prirodi, dakle odlazi u rijeke, pa u jezera i na kraju mora. Ili se prosipa na zemlju i prodire do podzemnih voda. Bez čiste vode nema života na Zemlji. Moje je utisak da se, trenutno, previše oslanjamo na spremnost i snagu planete da čisti za nama i da nam oprašta. Mislim daje krajnje vrijeme da se svi zapitamo šta možemo pojedinačno da uradimo za sopstveni. Evo, možemo da počnemo da sakupljamo korišćeno kuhinjsko ulje i nosimo ga u reciklažno dvorište “, zaključuje Leković.

Problem za cijevi i septičke jame

Jedan od pratećih problema koji se javljaju ako ulje prosipate u sudoper ili WC šolju je taloženje na zidovima cijevi.

“lako se veći dio ulja koji se prospe u odvod sudopere ili WC šolju ispere vodom, uvijek kada se ulje prospe ostaje veoma tanak sloj na cijevima koji se ne Isplra lako. Ako se ulje prosipa češće, onda se na stari sloj hvata novi i sve tako redom. Taj sloj ima i osobinu da za sebe lijepi i krupnije ostatke koji završe u slivniku. Logičan je zaključak da takav sistem cijevi ne može dugo funkcionisati bez začepljenja. Kod septičkih jama, ulje i masti jednostavno ne mogu da se razgrade dovoljno brzo kao ostali tečni i čvrsti sadržaj. Zbog toga septička jama jednostavno neće funkcionisati kako treba i mnogo brže će se puniti. Svako ko je stručan za izgradnju septičkih jama i kanalizaciohih sistema daće vam savjet da ulje i masti ne prosipate u sistem”, pojašnjava Miško Leković.

Kada se ulje može koristiti više puta

Od više faktora zavisi koliko puta se i da li se neko ulje može ponovo koristiti u kuhinji.

To prema riječima dr Enise Kujundžić, zavisi od vrste ulja, koliko dugo se ulje zagrijavalo, da li se koristilo za duboko ili plitko prženje, koja vrsta hrane se u njemu kuvala itd…

“lako je upotreba novog ulja dobra, nekad nije praktično. Ali ako se držimo nekih pravila, može se smanjiti rizik od negativnih efekata koje može imati ponovna upotreba ulja”, navodi sagovornica.

Navodi nekoliko savjeta koji mogu biti od koristi.

“Obavezno je ohladiti ostatke ulja od kuvanja ili prženja, a zatim ih prebaciti u hermetički zatvorenu posudu kroz cjedilo. To će ukloniti sve čestice hrane iz ulja koje ga kvare mnogo ranije. Važno je provjeriti ulje svaki put prije ponovne upotrebe zbog boje i konzistencije. Ako je tamne boje i Ijepljivije nego obično, vrijeme je da se promijeni”, kaže sagovornica.

Bitno je, dodaje ona, da se ne koristi ulje ako je dimilo pri zagrljevanju mnogo prije nego što se očekivalo, jer je u njemu možda nagomilana toksična supstanca koja se povezuje sa nastankom brojnih bolesti, uključujući Parkinsonovu bolest, Alchajmerovu bolest, moždani udar, bolesti jetre itd.

“Treba zapamtiti da nijesu sva ulja ista. Neka od njih imaju visoku tačku dimljenja, tj. mogu se koristiti za prženje jer sporije podliježu promjenama na visokim temperaturama. Takva su ulje suncokreta, šafranike, soje, pirinčanih mekinja, kikirikija, susamovo i uljane repice. Ulja koja nemaju visoku tačku dimljenja, kao Što je maslinovo ulje, smiju se koristiti samo za dinstanje, dakle ništa što uključuje visoke temperature”, kaže Kujundžić.

Send this to a friend