U Crnoj Gori osobe sa nedefinisanim polom nevidljive

Sa nedefinisanim polom u svijetu se, smatraju stručnjaci, rodi do 1,7 odsto ljudi. Koliko interpolnih osoba živi u Crnoj Gori se ne zna, ali ako pretvorimo svjetsku statistiku u naš kontekst, kaže za Vikend novine izvršni direktor Asocijacije Spektra Jovan Ulićević, dolazimo do broja da kod nas živi oko 10,580 interpolnih osoba što nije zanemarljiv broj.

Interpolne su one osobe čije polne karakteristike ne pripadaju jasno definisanoj muškoj ili ženskoj kategoriji ili pripadaju objema, objašnjava Ulićević. Iako je u Crnoj Gori nevidljiva interpolnost, ističe, nije rijetka pojava kod nas kao ni u svijetu.

“Dešava se da osobe ni same ne znaju da su interpolne, jer se često interpolne bebe nakon rođenja podvrgavaju operacijama korekcije pola, dok se neke varijacije u polnim karakteristikama ne primjećuju pri rođenu i bivaju otkrivene kasnije, u pubertetu ili odrasloj dobi”, objašnjava on.

Stručnjaci smatraju da se do 1,7 odsto svjetske populacije rađa sa varijacijama polnih karakteristika što je, kaže Ulićević, otprilike isto kao i broj osoba rođenih sa riđom kosom.

“Ukupan broj osoba čija se tijela razlikuju od tijela koja se uklapaju u kategoriju muškog ili ženskog iznosi 1 na 100 rođenih. Broj osoba nad kojima je izvršena operacija da bi se ‘normalizovao’ izgled genitalija iznosi 1-2 na 1.000 rođenih”, naglašava Ulićević.

On dodaje da nije rijetka praksa da se bebe sa varijacijama polnih karakteristika podvrgavaju operativnim zahvatima ubrzo nakon rođenja bez znanja i pristanka roditelja.

“Takvi zahvati se ili ne zabilježavaju ili se navode pod drugim dijagnozama. Razlog tome je društvena stigma vezana za interpolnost”, ističe Ulićević.

On objašnjava da su interpolni muškarci rođeni sa različitim varijacijama polnih karakteristika.

“Oni mogu biti rođeni sa različitim polnim hromozomima u odnosu na XY i to: 45 XO, 47XXY, 45X/46XX, 46XY/47, mogu imati testise razvijene u različitom stepenu ili imati ostatke jajnika, dok neki imaju vagine. Neki muškarci su rođeni sa XY hromozomima, ali im od samog rođenja tijelo ima tipičan ženski izgled”, pojašnjava Ulićević.

Interpolne žene rođene su sa različitim polnim hromozomima u odnosu na XX i to: 45 XO, 47XXY, 45X/46XX, 46XY/47, imaju jajnike razvijene u različitom stepenu, imaju unutrašnje testise, dok neke, kaže, imaju penise.

Neke žene su, dodaje, rođene sa XX hromozomima, ali im od samog rođenja tijelo ima tipičan muški izgled.

“Neke od najčešćih medicinskih dijagnoza interpolnosti su anomalije polnih hromozoma, Klinefelterov sindrom (XXY), Sindrom kompletne neosjetljivosti na androgen, Sindrom parcijalne neosjetljivosti na androgen, Kongenitalna adrenalna hiperplazija, Neklasična kongenitalna adrenalna hiperplazija, Vaginalna ageneza, Ovotestisi, Gonadalna disgenezea, Potpuna gonadalna disgeneza, Hipospadija (bazalna i srednja), Hipospadija (glanuralna i subkoronarna)”, rekao je Ulićević.

Dešava se da, na rođenju, ljekari odluče da je beba sa varijacijama polnih karakteristika “nedefinisanog pola”, te da joj je najbolje odrediti pol, što u većem broju slučajeva bude ženski i urade operacije “korekcije pola”.

“U mnogo slučajeva takve bebe kad odrastu shvate da se osjećaju kao muškarci, često ni ne znajući šta im je urađeno pri rođenju, te uđu u proces prilagođavanja pola. U ovim slučajevima govorimo o interpolnim transrodnim osobama, što je upravo mjesto gdje se transrodnost i interpolnost preklapaju”, naglašava Ulićević.

Iako prema zvaničnoj statistici interpolnih osoba nema u Crnoj Gori, sigurno je, kaže, da osobe sa varijacijama polnih karakteristika žive i kod nas.

“Visoka stigma kad je u pitanju tema interpolnosti u Crnoj Gori dovodi do njihove potpune nevidljivosti. Ukoliko pretvorite statistiku koja je svjetski podatak u naš kontekst, doći ćete do broja da na 622,359 stanovnika u Crnoj Gori, živi oko 10,580 interpolnih osoba nije zanemarljiv broj. Kroz svoj rad imao sam priliku da čujem za par slučajeva, ali nažalost još uvijek ne i da kontaktiram sa njima”, kazao je Ulićević.

Kao i svaka grupa koja je drugačija, objašnjava on, i interpolne osobe se susrijeću sa strahom i sramom.

“Tema pola je sama po sebi tabu, te je mnogo neznanja o tome šta je pol, šta ga određuje, koja je razlika između pola i roda, šta je rodno izražavanje, a šta rodni identitet. Upravo iz tog razloga, kad ste po svojim polnim karakteristikama drugačiji, oko vas je ogroman veo stigme, koji se još naziva i spirala ćutanja. Ova spirala kreće od ljekara koji često ne daju potpune informacije roditeljima, zatim se prenosi na roditelje koji ćute o interpolnosti djeteta, a zatim se prenosi na dijete, koje živi u skrivanju i sramu”, ističe Ulićević.

O interpolnosti djeteta, dodaje, roditelji ćute i odlučuju se za korektivne operacije dok je ono još malo iz straha, neznanja i srama.

“Podizati dijete koje je drugačije po bilo kom osnovu u društvu koje jasno ne prihvata različitosti je izazov i zahtijeva roditelje koji su dobro informisani, ali i osnaženi da se nose s pritiscima okoline. Često roditelji ne dobiju potpune informacije o interpolnosti djeteta, ili dobiju informacije sa preporukom ljekara da se takvi zahvati rade, te da je najbolje dijete odgajati u jednom smjeru koji oni preporuče kao najadekvatniji, te roditelji pristaju na to, u situacijama u kojima žele da im dijete bude i živi onako kako društvo percipira “normalno”, ni ne znajući kakve će to posljedice da ima po dijete”, pojašnjava Ulićević.

On dodaje da je upoznao puno osoba sa varijacijama polnih karakteristika koje su proživjele ove intervencije, ali da nikad nije upoznao osobu koja je bila srećna zbog istih.

“Mnoge nose psihološke traume, ali i fizičke. Neke su prinuđene uzimati hormonsku terapiju cijelog života, nekima je oštećena seksualna funkcija zbog ožiljaka koje imaju od kad su bebe, neke žive sa bolovima od kojih im je nemoguće raditi jednostavne stvari poput vožnje bicikla”, ističe Ulićević.

U takvoj situaciji, dodaje, vidljivost je dalek i strašan pojam.

“Upravo je zato važno edukovati roditelje i ljekare, koji često donose odluke na osnovu svojih predrasuda o rodu i polu, ali i neznanja da je u redu živjeti sa tijelom i/ili rodom van binarne matrice muško/žensko i da je neophodno primat dati zdravlju i blagostanju djeteta, a ne rodnoj/polnoj kategoriji”, naglašava Ulićević.

Važno je, dodaje, pričati o interpolnosti, boriti se protiv neznanja i podizati svijest o tome da je interpolnost prirodna varijacija ljudskog tijela.

“Često kad smo drugačiji osjećamo se kao da se upravo ta različitost samo nama desila. Važno je znati da nijesmo sami i da ima mnogo interpolnih osoba koje žive slobodno i slave različitost. Imam čast da poznajem mnoge od njih koje žive van Crne Gore, a u našem regionu to su Erin Vlahović iz organizacije Trans Aid iz Hrvatske i Kristijan Ranđelović iz organizacije XY Spectrum iz Srbije, koji se i aktivno bave ljudskim pravima interpolnih osoba”, kazao je Ulićević.

Sve interpolne osobe, dodaje, mogu se javiti Asocijaciji Spektra, na mail [email protected], broj telefona 067/135-205 ili na našem facebook-u ili instagramu. Informacije o raznim temama vezanim za interpolnost i transrodnost mogu naći na www. asocijacijaspektra.org

Bez podataka o broju operisanih 

Iz Kliničkog centra Crne Gore Vikend novine nijesu dobile podatak da li se takve operacije kod djece rade u toj ustanovi i koliko ih je urađeno do sad.

Asocijacija Spektra, kaže Ulićević, 2017. godine dobila je zvaničnu izjavu dr Miljanić iz KCCG da takvi slučajevi postoje, ali podatak o broju operacija i dalje nemaju.

“Tek nakon tog složenog dijagnostičkog procesa, koji se obavlja multidisciplinarno, uz angažman stručnjaka brojnih subspecijalnosti, determiniše se pol djeteta i u skladu sa dobijenim rezultatima ispitivanja roditeljima se daju preporuke o daljem odgajanju djeteta, o perspektivama u smislu praćenja rasta i razvoja, psihološke orijentacije i potpore porodice i planiranja eventualnih hirurških korektivnih tretmana”, zvaničan je odgovor koji smo dobili a taj podatak ukazuje na činjenicu da se takvi hirurški zahvati rade”, kazao je Ulićević.