Ljudska prava u Crnoj Gori nijesu prioritet donosilaca odluka, kultura ljudskih prava nije zaživjela što ima refleksiju i u efektivnom ostvarivanju tih prava, ocijenila je izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO), Daliborka Uljarević.
Ona je na, prezentaciji ključnih izvještaja o stanju ljudskih prava u Crnoj Gori – Barometar ljudskih prava, pojasnila da izvještaj daje prikaz stanja ljudskih prava za period 2017. i 2018. godine, i dio 2019.godine, i identifikuje ključne izazove u postizanju standarda.
Savjetnica za pravna pitanja u Uniji slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG), Ivana Mihajlović, ocijenila da se pravo na adekvatan životni standard najčešće krši u Crnoj Gori.
“Porazan je podatak iz prethodne godine, da se preko 23 odsto građana nalazi u riziku od siromaštva u Crnoj Gori, a više od deset odsto građana nalazi u riziku od socijalne isključenosti. Svaki četvrti građanin živi na liniji siromaštva koja se procjenjuje na 174 eura, dok je minimalna zarada, koju prima više od 50 hiljada ljudi 193 eura”, rekla je Mihajlović.
Ona je navela da posljednjih godina nema evidencije o značajnijem otvaranju novih radnih mjesta, a da osnovna karakteristika tržišta rada u Crnoj Gori ostaje visoka nezaposlenost.
Predstavnica Udruženja paraplegičara, Marina Đurović, navela je da država, iako je ratifikovala ključne međunarodne dokumente koji se odnose na osobe sa invaliditetom (OSI), ne razumije u potpunosti, kako je ocijenila, obaveze u odnosu na konkretna prava propisana tim aktima.
“Najočigledniji primjer je postojanje instituta oduzimanja poslovne sposobnosti isključivo po osnovu invaliditeta, a što je suprotno garancijama Konvencije UN. Poslovna sposobnost se najčešće oduzima OSI zbog osiguravanja nekih drugih prava, najčešće iz oblasti zdravstvene i socijalne zaštite. Kada slučaj dođe do suda, sudije oduzimaju poslovnu sposobnost i bez prisustva te osobe”, pojasnila je Đurović.
Ona je kazala da je primjena zakonskih rješenja, kao i mjera definisanih strategijom i akcionim planovima spora i neefikasna, zbog čega se, kako je navela, nalaze u veoma teškom socio-ekonomskom položaju.
Izvršni direktor NVO Mladi Romi, Samir Jaha, podsjetio je da istraživanja civilnog sektora pokazuju da pripadnost romskoj nacionalnoj manjini u velikoj manjini, 50,8 odsto, rezultira negativnim tretmanom u društvu.
“Takođe, uprkos naporima Vlade i civilnog sektora, veliki broj djece rano napušta školovanje, a preventivne mjere koje su predviđene za napuštanje ranog školovanja, nisu primijenjene dovoljno efikasno”, naveo je Jaha.
On je ocijenio da, nedovoljna zastupljenost Roma u kulturnom životu Crne Gore, nedostatak medijskih sadržaja posvećenih promovisanju romske kulture, jezika i zajednice dodatno, otežavaju proces inkluzije.
Izvršni direktor Asocijacije Spektra, Jovan Džoli Ulićević, kazao je da ne postoje zakonska ograničenja za LGBTQ osobe u oblasti prava na participaciju u socijalnom, ekonomskom i političkom životu, ali da nedostaje, kako je ocijenio, samoinicijativno uključivanje te populacije.
“To je jedan od indikatora naše pozicije u društvu, jer to ne ukazuje na nedostatak inicijative kod LGBTQ, već na sami ambijent u kojem živimo”, rekao je Ulićević.
On je naveo da se i dalje dešavaju slučajevi diskriminacije i nasilja nad LGBTIQ osobama, uprkos postojanju antidiskriminacionog zakona, koji sprečava diskriminaciju na osnovnu seksualne diskriminacije i rodnog identiteta, „što ukazuje na nedostatak kapaciteta i političke volje da se takvi slučajevi oštro sankcionišu“.
Predstavnik NVO Centar za ženska prava, Marko Jusić, u osvrtu na dječija prava poručio je da je neophodno da država definiše budžetske linije za djecu u nepovoljnim ili ugroženim situacijama, uključujući romsku, egipćansku i djecu sa smetnjama u razvoju.
Prema njegovim riječima, na kraju prethodne godine u Dječjem domu “Mladost” u Bijeloj usvojeno je samo jedno dijete, a u domu se krajem godine nalazilo 66 djece.
“Crna Gora je uložila napore u reformi sistema socijalne i dječje zaštite i promovisanju alternativne brige, što je rezultiralo padom broja djece koja žive u institucijama. Broj hraniteljskih porodica je u porastu, međutim, problem ostaje zvanično manji broj nesrodničkih hraniteljskih porodica u odnosu na srodničke, a takođe veoma mali broj djece sa smetnjama u razvoju su u hraniteljstvu”, kazao je Jusić.
Socijalna radnica u NVO Juventas, Marija Milić, rekla je da se pojedine ustanove zdravstvene zaštite nalaze u veoma lošem stanju, koje, kako je istakla, onemogućava njihovo svakodnevno funkcionisanje.
“Civilni sektor godinama upućuje zahtijeve da se počne izgradnja nove Infektivne klinike i Psihijatrijske klinike u Podgorici, unaprijede uslovi u Specijalnoj psihijatrijskoj bolnici u Dobroti, te da se hitno izgradi Zatvorska bolnica. I pored toga što su neke od ovih investicija bile predviđene kapitalnim budžetom, godinama ne dolazi do konkretnijih pomaka”, navela je Milić.
Ona je kazala da djeca koja imaju mentalne smetnje ne ostvaruju pravo na adekvatnu zdravstvenu zaštitu i da je neophodno osnovati instituciju koja se bavi dijagnostikom i liječenjem djece sa mentalnim smetanjama, kao i obrazovanje kadra sa završenom specijalizacijom iz oblasti dječije psihijatrije.
Istraživačica javnih politika u Institutu alternativa, Dina Bajramspahić, navela je da je u oblasti ljudskih prava u sektoru bezbijednosti evidentiran monopol nad upotrebom sile i tajnost rada organa u tom sektoru.
“Iako na papiru, nad Upravom policije postoji veoma složen sistem nadzora, čak deset različitih tijela ima ovlašćenje da vrši kontrolu rada ovog državnog organa. Međutim u praksi su sva ova tijela ili disfunkcionalna ili sa vrlo ograničenim uticajem na unapređenje rada ovog organa, posebno kada su u pitanju ljudska prava”,ocijenila je Bajramspahić.
Ona je ocijenila da policijski službenici nisu sankcionisani za krivična djela na adekvatan način, već da nerijetko upravo takvi napreduju u sistemu, a da nadležne institucije ne rade dovoljno kako bi se izgradila kultura odgovornosti i poštovanja ljudskih prava od strane organa.
