Društvo

Unprijediti edukaciju o djeci i mladima sa smetnjama u razvoju

Obrazovanje, zdravstvena, socijalna i dječija zaštita, kao i korišćenje javnih prostora ključne su oblasti u kojima postoji najveći potencijalni rizik za diskriminaciju djece i mladih sa invaliditetom, a u cilju prevencije te pojave neophodna je edukacija sve djece i roditelja o njihovim pravima.

To je saopšteno na okruglom stolu “Podrška i promovisanje prava djece i mladih sa invaliditetom bez diskriminacije”, koji je otvorila izvršna direktorica Udruženja Djeca Crne Gore Sabra Decević, a koji je to udruženje realizovalo u okviru projekta „Monitoring i promovisanje prava djece i mladih sa invaliditetom bez diskriminacije“, uz finansijsku podršku Ministarstva za ljudska i manjinska prava.

Sekretar Ministarstvo za ljudska i manjinska prave Crne Gore, Valon Dasharami, istakao je da istraživanja civilnog sektora doprinose efektivnosti rada tog resora.

„Kroz vaša istraživanja redovno pratimo stepen diskriminacije, kad su u pitanju OSI u društvu i na osnovu takvih istraživanja, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava sprovodi politiku zaštite od diskriminacije osoba sa inaliditetom“, kazao je Dasharami.

On je naveo da su u tom resoru, osobe sa invaliditetom (OSI) zaštićene krovnim Zakonom o zabrani diskriminacije, kao i novim Zakonom o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom.

Dasharami je kazao da Ministarstvo za ljudska i manjinska prava u poslednje dvije godine, objavilo pet konkursa za podršku projekata nevladinih organizacija.

„Cijenim da je ovaj novi način finansiranja nevladinog sektora cjelishodan jer, i nama kao organu državne uprave, pomaže u ostvarivanju naših rezultata i ciljeva koje smo predvidjeli strateškim dokumentima. Raduje me činjenica da ćemo zajedno ostvariti sve ciljeve koje smo zacrtali a da ćemo u budućnosti potvrditi saradnju“, naveo je Dasharami.

Direktorica JU „Dnevni centra“ u Pljevljima, Svetlana Dujović, istakla je da je projekat „Monitoring i promovisanje prava djece i mladih sa invaliditetom bez diskriminacije“ kvalitetno realizovan i da su njegovom realizacijom obučili ljude širom Crne Gore o monitoringu prava.

„Smatramo da je monitoring ostvarivanja prava jako važan. Imamo dobre zakone, a sada je potrebno da se pozabavimo kako se oni implementiraju u praksi, kako se ostvaruje međusektorska saradnja, kao i na koji način se može vršiti monitoring, jer je monitoring još uvijek nepoznanica za većinu ljudi“, ocijenila je Dujović.

Ona je istakla da je vrlo značajno što su ljudi, kroz ovaj projekat, informisani o načinima na koje mogu da prijave diskriminaciju, kao i kako da pokrenu postupak za utvrđivanje, da li se dogodila diskriminacija.

„Neophodno je još više govoriti o tome, kako bi djeca sa smetnjama u razvoju bila upoznata, odnosno njihovi roditelji. Kroz sve ove aktivnosti smo obučili ljude da postoje dva načina, obraćanje instituciji Zaštitinika ljudskih prava i sloboda, a drugi način iniciranje sudskog postupka. Jako je važno upoznati ljude da se u nekim sporovima pred sudom mora dokazati ono što se tvrdi“, pojasnila je Dujović.

Ona je ocijenila da je projekat koji je spovelo NVU Djece Crne Gore, doprinio promociji prava djece i mladih sa smetnjama u razvoju.

„Idemo ka tome da možemo reći da Crna Gora potpuno ostvaruje sva ljudska prava, a time i prava djece sa smetnjama u razvoju. To je proces koji traje, bitno je da idemo u pravom smjeru. Značajno je što su i Vlada Crne Gore, Ministarstvo za ljudska prava, kao i nevladin sektor rade zajedno na istom cilju, a da će to rezultirati državom u kojoj je ostvarena potpuna inkluzija“, kazala je Dujović.

Ona je ukazala na značaj psiho-socijalne podrške roditeljima, kao i djeci.

„Treba početi sa edukacijom djece od najranijeg uzrasta, još od vrtića, kao i realizovati edukaciju svih roditelja. Nije problem u djeci, jer ona prihvataju djecu sa smetnjama, kao svoje drugare, ako im se na adekvatan način pojasne neke stvari“, rekla je Dujović.

Ona je kazala da se preporuke odnose na unapređivanje sadržaja udžbenika koji su u primjeni u obrazovnom sistemu, kao i da je potrebno učiti djecu Brajovom i znakovnom pismu.

Dujović je poručila i da je neophodno primijeniti primjere dobre prakse sa lokalnog, na nacionalni nivo.

NVU Djeca Crne Gore, Selma Haxhi, pojasnila je da je cilj projekta bio podizanje nivoa svijesti civilnog sektora, državnih institucija, ali građana o značaju poštovanja ljudskih prava, prava OSI.

„Kroz projekat smo težili smanjenju predrasuda prema OSI, i uputiti preporuke za bolju primjenu Zakona protiv diskriminacije lica sa invaliditetom po principu jednakosti bez diskriminacije. Ciljna grupa su nam bili djeca i mladi sa invaliditetom uzrasta do 25 godina, njihovi roditelji, oganizacije civilnog društva, predstavnici medija i škola“, navela je Haxhi.

Ona je navela da je u okviru projekta realizovano sedam dvodnevnih seminara u šest crnogorskih gradova.

„Takođe, realizovali smo 14 fokus grupa sa roditeljima djece i mladih sa smetnjama u razvoju i pet intervjua sa predstavnicima institucijama, kao i radionice u školama. U realizaciji obuka učestvovali su NVU “Oaza”, “Zračak nade“, „Staze“, „Pružite nam šansu“, “Nova šansa u novom”, “Pravo na život”, “Djeca crne gore”, navela je Haxhi.

Ona je pojasnila da je u fokus grupama učestvovalo 50 roditelja, 58 djece i mladih sa invaliditetom i smetnjama u razvoju.

Autorka Izvještaja monitoringa prava djece i mladih sa invaliditetom, Lidija Brnović je, predstavljajući Izvještaj, pojasnila da je za potrebe istraživanja bilo definisano nekoliko ključnih oblasti u kojima je postoji najveći potencijalni rizik za diskriminaciju djece i mladih sa invaliditetom.

„To su obrazovanje, socijalna i dječija zaštita, zdravstva zaštita i na kraju korišćenje javnih prostora. Ovo istraživanje je rađeno u šest crnogorskih opština, u svim regionima države, odnosno u Pljevljima, Bijelom Polju, Podorici, Tuzima, Herceg Novom i Ulcinju“, pojasnila je Brnović.

Ona je kazala da je ukupno realizovano 12 fokus grupa, šest sa roditeljima djece i mladih sa smetnjama u razvoju i sa invaliditetom, a šest sa samom djecom.

„Urađeni su i posebni intervjui sa predstavnicima roditelja, institucija i konsultacije sa predstavnicima medija. Pokušali smo da dobijemo što širu sliku kakvo je stanje u državi, pristup uslugama na lokalnom nivou i nacionalnom nivou“, kazala je Brnović.

Ona je ocijenila da aktuelna terminulogija nije adekvatna i da je negativno uticala na pojavu diskriminacije.

„Dugogodišnje predstavljanje djece i mladih sa invaliditetom kao osoba sa nekim posebnim, drugačijim potrebama u odnosu na sve nas ostale smatram da je umnogome doprinijelo diskriminaciji, a da ćemo cijenu toga plaćati u narednom periodu. Aktuelna terminiologija nije adekvatna, ali mislim da je dobro što to prepoznajemo. Čim nam to para uši, nadam se da će stručnjaci u budućnosti doprinijeti da se promijeni terminologija“, navela je Brnović.

Ona je rekla da obrazovne institucije ne predstavljaju samo izvor znanja i informacija za mlade i djecu sa smatnjama u razvoju, već da je to mjesto gdje se odvija njihov društveni život.

„Stoga je izuzetno važno posmatrati šire ulogu obrazovnih institucija. Istraživanje je pokazalo da se djeca i mladi, pored škole, najsigurnije osjećaju najsigurnije u porodičnom okruženju, međutim ne mogu da pristupe svim drugim okruženjima“, kazala je Brnović.

Govoreći o arhitektonskim barijerama, ona je navela da su one najčešće u institucijama pravde, centrima za socijalni rad i drugim institucijama za socijalnu i dječiju zaštitu, kao i u institucijama kulture u kojima se odvija igra i rekreacija.

Ona je saopštila da su predstavnici institucija na lokalnom nivou saglasni da je mnogo urađeno na donošenju novih propisa.

„Međutim, oni su kazali da je više urađeno na promovisanju, nego na ostvarivanju dječijih prava. Neophodno je više raditi na monitoringu sprovođenja zakonskih obaveza, ali i na sankcijama koje su za sada nevidljive, za nepoštovanja prava djece“, poručila je Brnović.

Ona je kazala da su predstavnici institucija naveli da im nedostaju resursi za implementaciju propisa.

Brnović je navela da predstavnici medija misle da ne doprinose direktno diskriminaciji, ali da su dali veliki doprinos borbi protiv stigme, diskriminacije i predrasuda u odnosu na djecu i odrasle sa invaliditeom.

„Jako je važno da institucije sistema i organizacije pomognu da sve potrebe, na svim nivoima budu jednako zadovoljene, a ne samo one egzistencijalne. Takođe, neophodno je da od sistema vrednovanja jednog društva zasnovano na potrebama, pređemo na sistem zasnovan na ljudskim pravima i da taj sistem uvedemo u rad naših institucija, a posebno na lokalnom nivou“, rekla je Brnović.

Send this to a friend