Društvo

Video nadzor uvoditi isključivo u cilju bezbjednosti

Foto: PR Centar

Sistemu video nadzora može se pristupiti kada dođe do neželjene pojave, ali razlozi zbog kojih se on uvodi isključivo moraju biti u cilju bezbjednosti lica i imovine i ako se to ne može uraditi na drugačiji način, saopšteno je na okruglom stolu „Zakonska regulativa i praksa u primjeni sistema video nadzora“, koji je organizovala Strukovna komora elektroinženjera IKCG (SKEI).

Član Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka, Radenko Lacmanović, kazao je da su lični podaci sve informacije o osobi na osnovu kojih je utvrđeno ili se može utvrditi njen identitet.

„Lični podaci su nešto što se čuva i štiti, a ne što se krije. Čuva se i štiti samo ono što nam je dragocjeno i što nas može na najbolji način afirmisati i predočiti široj društvenoj zajednici, a krije se ono što nas može kompromitovati i učiniti nedostojnim članovima te društvene zajednice. Zbog toga je velika razlika između čuvanja i zaštite ličnih podataka“, naveo je Lacmanović.

Prema njegovim riječima, u skladu sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti, javni sektor, privredna društva, pravna lica i preduzetnici mogu da uvode video nadzor pristupa u službeni i poslovni prostor, kontrole ulaza u službeni i poslovni prostor, zaštite tajnih podataka ili poslovnih tajni.

Lacmanović je pojasnio da se video nadzor može uvesti ili vršiti i u nekim drugim službenim prostorijama, a ukoliko obavljanje radnih zadataka u njima predstavlja poseban rizik za zaposlene, ali uvijek i isključivo u situacijama kada se to ne može postići na drugačiji način.

„Odluku o uvođenju video nadzora, kada je u pitanju javni sektor, donosi starješina tog organa. Ta odluka mora biti obrazložena, sa njom moraju biti upoznati predstavnici zaposlenih. Da bi odluka bila validna, morate dobiti mišljenje predstavnika zaposlenih, čak iako ono nije pozitivno”, istakao je Lacmanović.

On je kazao da mora biti vidno istaknuto obavještenje na mjestima gdje se vrši video nadzor „i to na način da vaše oko prije vidi to obavještenje da je objekat pod video nadzorom, nego što će oko kamere vidjeti vas“.

„Prije uspostavljanja video nadzora, potrebno je dostaviti obavještenje Agenciji za zaštitu ličnih podataka da imate namjeru da formirate zbir ličnih podataka (video nadzor) i zatražiti saglasnost nadzornog organa (Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama)“, rekao je Lacmanović.

On je kazao da, ukoliko se video nadzor vrši na način predviđen zakonom, to podrazumijeva da pristup tim snimcima ne može biti pušten preko internet i kablovske televizije, interneta ili drugih sredstava masovne komunikacije.

„Jako je važno da sistem video nadzora i njegove baze budu obezbijeđeni od neovlašćenog pristupa, neadekvatne upotrebe, zloupotrebe ili davanja neovlašćenim licima na korišćenje“, rekao je Lacmanović, dodajući da je preporuka da rokovi za čuvanje snimaka budu što kraći.

Govoreći o instaliranju video nadzora u stambenim zgradama, Lacmanović je pojasnio da je, da bi se instalirao taj sistem nadzora u stambenim zgradama, potrebna saglasnost stanara koji imaju 70 odsto etažne svojine.

„Takav sistem video nadzora mora biti postavljen na način da postoji obavještenje i da se zna ko je odgovorno lice koje rukuje sa istim. Isključivo može biti postavljen na ulazu i izlazu i u zajedničkim prostorijama kao što su sale za bicikla, garaže, a nikako u hodnicima koji nemaju vezu sa centralnim hodnikom koji vodi ka spoljašnjem ili unutrašnjem ulazu. Ne mogu biti instalirani u liftovima, garderobama, sanitarnim prostorijama“, naveo je Lacmanović, naglasivši da isto važi i za javne površine.

Razlozi zbog kojih se uvodi video nadzor, kako je istakao, isključivo moraju biti u cilju bezbjednosti lica i imovine i ako se to ne može uraditi na drugačiji način.

„Mnogi iz državnih organa kažu da žele da uvođenjem sistema video nadzora spriječe, preduprijede ili otkriju izvršenje određenih prekršaja ili krivičnih djela. Moguće da to, na način na koji oni obrazlažu takav zahtjev, nije problematično, ali da bi dobili saglasnost, potrebno je obrazložiti Agenciji razloge zbog kojih je potrebno pokriti javnu površinu video nadzorom“, objasnio je Lacmanović.

Predsjednik Strukovne komore elektroinženjera IKCG, Željko Maraš, rekao je da je ta komora prošlog mjeseca započela sa predavanjima na temu video nadzora gradova, sa posebnim osvrtom na video analitici.

„Ovo današnje predavanje treba shvatiti kao nastavak te teme. Jedan dio se tiče projektovanja, instalacije, korišćenja video nadzora, a drugi, ne manje važan dio, koji je za nas kao projektante, izvođače, revidente i nadzore važan, ali je važan i za čitavo građanstvo, jeste pravilno zakonsko korišćenje ili zloupotreba sistema video nadzora“, rekao je Maraš.

On smatra da se u Crnoj Gori, u poslednjih nekoliko godina, sa jačanjem svijesti o zaštiti ličnih podataka, sve više govori o pravilnom korišćenju ili zloupotrebi takvih sistema.

Predsjednik Inženjerske komore Crne Gore (IKCG), Srđan Laković, smatra da i dalje veliki broj nstalisanih sistema video nadzora u Crnoj Gori nije usklađen sa odredbama Zakona o zaštiti ličnih podataka.

„U najavi je, i počeće realizacija projekta video nadzora gradova. Suštinsko pitanje je uređenje ko, kako i na koji način može da pristupi snimljenom materiju? Lično meni, kao građaninu, ne bi smetalo da me neko snima ako je to u cilju moje sigurnosti i sigurnosti moje porodice i da se smanji broj prekršaja koji izazivaju određeni broj žrtava“, naveo je Laković.

Lacmanović je, odgovarajući na pitanje, rekao da je upoznat da je planirano da u šest gradova u Crnoj Gori bude postavljen video nadzor u 2019/20.godini.

Predstavnik Elektroprivredne Crne Gore, zaposlen u Hidroelektrani Piva, Željko Pavićević, rekao je da imaju sistem video nadzora već šest godina, te da isti jednim dijelom pokriva hidroelektranu, a drugim krunu brane.

„Po našim knjigama, kruna brane je naše osnovno sredstvo. Mi tu posmatramo ulaz u naše prostorije, našu opremu, dakle radi se o radnim površinama. Istovremeno, posmatramo dio magistralnog puta Šćepan Polje – Plužine. Pitanje je da li smo zakonski ispravni, da li smijemo to da radimo, ako ne, koje su nam saglasnosti potrebne?“, upitao je Pavićević.

Lacmanović je rekao da ne bi mogao konkretno da odgovori na pitanje, ali da vjeruje da u slučaju Hidroelektrane Piva postoje opravdani razlozi za video nadzorom.

„Kada su u pitanju javne površine, širinom do 80 centimetara video nadzor može da zahvata trotoar ili drugu javnu površinu udaljenosti od ulaza, zida, objekta koji je pod video nadzorom . To je naša preporuka“, rekao je Lacmanović.

Profesor na Elektrotehničkom fakultetu, Milovan Radulović, pitao je šta je sa kamerama koje se postavljaju u automobilima i snimanjem drugih vozila sa istih, te kakav je tu stav Agencije.

Lacmanović je rekao da je važno da taj sistem video nadzora funkcioniše na način da se ne može utvrditi identitet lica koje se nalazi u automobilu koji se snima, niti identitet lica koja su u tim automobilima.

Vidak Kovačević iz preduzeća „Telemont“ pitao je kakav je stav Agencije u odnosu na slučaj snimanja širih javnih površina od 80 centimetara, ukoliko se primjenom softverskog rješenja može zamračiti dio preko dozvoljene površine od 80 centimetara, kao i o snimanju ulaska u hotelske sobe.

Lacmanović je rekao da je neprihvatljivo ako softversko rješenje snima veći dio od 80 centimetara javne površine od objekta, te da nije poželjno snimati ulazak u hotelske sobe, samo glavne hodnike koji vode do ulaza i izlaza iz hotela.

Ratko Vujović je pitao kakve su kazne u slučaju kršenja Zakona o zaštiti ličnih podataka, a Lacmanović je rekao da su Zakonom, za odgovorno lice ili starješinu organa, predviđene kazne od 500 do 2.000 eura, a za privredna društva/pravno lice/preduzetnika do 20.000 eura.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
GRAĐANIN
Gost
GRAĐANIN

ADA, STAVITE VIŠE TE KAMERE, HILJADE KAMERA. MNOGO SE GINE U NESREĆAMA NA PUTEVIMA, MNOGO SE UBIJA NA ULICAMA. BRITANIJA BILJEŽI REKORDNO MALI KRIMINAL I UDESE OTKAD JE TO URADILA. KO JE ISPRAVAN, NE SMETAJU MU KAMERE. NAPROTIV!

nena
Gost
nena

Može li Lacmanović da objasni kako se i zašto u nekim zemljama snima rad sa učenicima u učionici.

Send this to a friend