Žeđ za znanjem nije imala granicu

Proći će stotinu godina da se iz crnogorskih krševitih voda rodi ličnost kao što je Stanka Banović Filipović. Najteže je doći do jednostavnosti. Ona je Ona. Jedna velika svjetska gospođa.

Tim, brižljivo odabranim, riječima se likovna umjetnica Anka Burić sjeća dugogodišnje prijateljice, prve medicinske hemičarke analitičarke u Crnoj Gori, naučnice i istraživačice svjetskih dometa, redovne univerzitetske profesorice koja je specijalizirala u Mičigenu, a subspecijalizirala u Milanu, San Francisku i Firenci, piše Pobjeda.

Priča o dr Stanki Banović-Filipović kreće iz jednog izvora (rođena je u ljutom kršu Prekornice, Ljubotinj, 3. jun 1939), pa teče u više rukavaca (doktorka prirodnih nauka, briljantna crnogorska naučnica, jugoslovenska, evropska i svjetska ekspertkinja za vode, omiljena profesorica, saradnica i koleginica, speleološkinja, ekološkinja, sportistkinja) i „završava tok” 8. marta 2021. godine u Podgorici. Iza nje je ostala zaor kružena životna i naučna priča, kao svjedočanstvo o vrhunskom školovanju, fanatičnoj posvećenosti nauci, istraživanju i humanosti.

Stanka nije imala dilemu kad je govorila o najvećem prirodnom blagu Crne Gore isticala je da su to bogate i relativno očuvane vode, a njena omiljena oblast istraživanja bila je hemija voda.

“Moj uspjeh ogleda se u poznavanju hidrohemijskih svojstava kraških voda, kao osnovnog elementa njihovog korišćenja i zaštite, u stepenu koji omogućuje da stanovnici Crne Gore piju veoma kvalitetnu vodu, što je danas u svijetu rijetkost”, govorila je Filipović.

HEMIJA VODE

Sjećanja njenih dugogodišnjih saradnica i koleginica svjedoče o znanju, hrabrosti da prihvati izazove, ali i o sposobnosti da se u njenom prisustvu osjećaju sigurnim. Ozbiljnost naučnog rada znala je da opusti iskrenim osmijehom i duhovitim, inteligentnim opaskama nakon kojih bi nastavili tamo đe su stali u ispitivanjima.

“Uživala je istražujući osobine i jonski sastav vode, uticaj raznih faktora na njen kvalitet, geohemijske veze površinskih i podzemnih voda. Sjećam se da je i u poznim godinama kritički sagledavala rezultate pređašnjih istraživanja i ispitivanja voda Crne Gore ne bi li pronašla još neki odgovor i otkrila još neke značajne korelacije između parametara vode”, rekla je za Pobjedu Ana Topalović, docent Biotehničkog fakulteta Univerziteta Crne Gore u Podgorici.

Da je hernija vode bila njena omiljena oblast proučavanja, saglasna je i Natalija Perović, redovna profesorica Biotehničkog fakulteta u penziji, naglašavajući da je Filipović bila izuzetni poznavalac geohemijskih veza površinskih i podzemnih voda Crne Gore.

“U njenoj memorijibila je pohranjena nevjerovatno velika baza podataka o izvornom stanju kvaliteta naših slatkovodnih izvora, rijeka i jezera. Uporno i sa jakom argumentacijom, na brojnim skupovima i tribinama, zagovarala je neophodnost uvođenja monitoringa voda u Crnoj Gori, sa ciljem praćenja promjena njihovog hemijskog sastava. Iz godine ugodinu proučavala je hidrohemijske, geohemijske, biohemijske i ekotoksikološke karakteristike površinskih i podzemnih voda, njihovu promjenu, transformaciju polutanata i toksikanata u njima. Računala je da je čista i kvalitetna voda dragocjeni izvor zdravlja stanovnika Crne Gore i smatrala svojom dužnošću da taj izvor zaštiti i odbrani kaže”, Perović.

MSc Neda Dević, dipl. inženjerka geologije hidrogeolog u Zavodu za geološka istraživanja Crne Gore, ističe da je Stankin najveći naučni izazov bilo proučavanje hidrohemijskih karakteristika voda u karstu što potvrđuju svi njeni radovi od diplomskog, preko magistarskog, do specijalističkih i doktorskih studija. Dodaje da je istraživački rad Stanke Filipović, tokom bogate naučno-istraživačke karijere, bio posvećen i toksikantima u tlu, vodi, vazduhu i hrani.

“Profesorka Stanka bila je brilijantan, bistar i posvećen naučnik, koja je preciznošću jednog Milutina Milankovića raspoznavala, analizirala i rješavala svaki naučni problem. Bila je divan predavač i pedagog, koja je pozitivnim stavom i toplim pristupom ohrabrivala i podsticala studente i saradnike da svakim danom i projektom budu za stepenik više na ljestvici znanja. Iskreno se radovala uspjesima svojih studenata i saradnika, uvijek spremna da sasluša, da da sugestiju ili primjedbu, ali nikada negativan komentar kaže”, Dević.

STARA ŠKOLA

Navodeći da je Filipović bila naučnica “stare škole”,  Ana Topalović objašnjava da to znači da se do rješenja i zaključka ne dolazi brzo i lako.

“Imala je kritički stav, bila je komunikativna i spremna da prihvati i podijeli saznanja, sposobna za individualni i za timski rad, mada je više preferirala timski”, kaže Topalović.

Ističe daje njegovala tradicionalne vrijednosti, a istovremeno pratila zahtjeve modernog društva.

“Bila je spremna da prihvati izazove u nauci i generalno u životu. Voljela je i osjećala ljude i prirodu. Pored pomoći i podrške koju je nesebično pružala svima, umjela je da nas razveseli i uvijek je bilo prijatno u njenom društvu. Sa posebnim smislom za humor, znala je i da uputi kritiku na duhovit način. Radovala se našim životnim i profesionalnim uspjesima sjeća se”, Topalović.

Da je profesorica Filipović bila krajnje posvećena naučnoj oblasti kojom se bavila, naglašava i Natalija Perović.

“Sa brojnih naučnih boravaka na univerzitetima u Mičigenu i San Francisku, Milanu i Firenci, Beogradu, Zagrebu i Ljubljani, nije samo donosila nova znanja i metode, nego ih je produbljivala i modifikovala primjenjujući ih na naše vode i zemljišta. Vrlo često smo radni dan u Institutu počinjali iščitavanjem novih naučnih radova iz naše oblasti i vodili žustre polemike o validnosti rezultata. Kao vrstan analitičar-hemičar nesebično je podučavala mlade istraživače, prema kojima je gajila posebnu naklonost. Kao naučnik istraživač bila je uporna, u stanju da više puta ponovi uzimanje uzoraka sa istog lokaliteta, bez obzira na vremenske prilike, u cilju dobijanja pouzdanih podataka, a zatim istrajavala u ponovnom analiziranju kaže”, Perović.

PROJEKTI, STUDIJE I ANALIZE

Sjeća se da je u Centar za zemljište i melioracije Biotehničkog instituta Univerziteta Crne Gore, redovna profesorica Filipović došla 2000. godine, nakon višedecenijskog rada u oblasti hernije voda i ekotoksikologije.

“Sjajni hemičar analitičar znalački se uključila u rad laboratorije Centra i postala aktivni saradnik u nizu naučnoistraživačkih projekata, studija i ekspertskih analiza. Njenim dolaskom osnovna djelatnost Centra, koja je bila fokusirana na proučavanje vodno-fizičkih i hemijskih svojstava zemljišta i ishranu kulturnih biljaka, bila je proširena na aspekt uticaja kvaliteta voda na svojstva zemljišta i biljaka. Istraživali smo, između ostalog, sadržaj mikroelemanta bakra u dominantnim tipovima zemljišta i vode Zetske ravnice, vode i zemljišta sliva Južnog Jadrana i razradili upravljanje zagađenjem pomoću prostorne informacione tehnologije podsjeća”,  Perović.

I Ana Topalović počela je saradnju sa Filipović 2000. godine, kada se naša sagovornica zaposlila u Centru za zemljište i melioracije na Biotehničkom institutu Univerziteta Crne Gore.

“Profesorka Filipović je početkom iste godine počela da radi na Biotehničkom institutu u istom Centru, baveći se istraživanjem uticaja kvaliteta vode za navodnjavanje na zemljište i biljku. Uvijek je imala vremena za nas mlade istraživače-saradnike, da nas nauči, usmjeri, uključi u istraživanja kojima je ona rukovodila ili njene kolege kaže”, Ana Topalović.

Ističe da je prve naučne radove napisala uz njenu pomoć.

“Ustupila mi je mnogo vrijedne stručne i naučne literature. Tih godina informacione tehnologije nijesu bile dovoljno razvijene i nije bilo dovoljno računara sjećam se da smo nas petoro saradnika koristili jedan-dva računara. Internet veza je bila veoma slaba, pa mi je često ustupala računar na korišćenje rekla je”, Topalović.

Inžinjerka Dević kaže da je upoznala dragu profesorku 2004. godine kao pripravnica (hidrogeolog) u Zavodu za geološka istraživanja Crne Gore. Saradnju su počele na formiranju jedinstvene baze podataka o kvalitetu površinskih i podzemnih voda Crne Gore i nastavile naučno-istraživački rad, kroz izradu njene magistarske teze na Prirodno-matematičkom fakultetu u Podgorici.

Danas, 17 godina kasnije, Neda sumira: “Bila je zvjezdobrojac crnogorske nauke, žena koja je poštovala svoje korijene kroz ljudsku misao i naučni rad, ali i bila vizionar budućih vremena”.

Papiri su predati nekog drugog dana…

Ana Topalović sjeća se događaja iz ljeta 2005, kada je ona bila na poslu, a Stanka na godišnjem odmoru.

“Dogovor je bio da Stanka preda moje dodatne papire (u vezi dobijanja vize za tromjesečni boravak u Austriji) Konzularnom odjeljenju austrijske ambasade u Budvi. U međuvremenu joj je neko od rodbine javio da na Cetinju nema vode, pa je napunila vodom sa Mareze sve raspoložive flaše i zaputila se na Cetinje, zaboravljajući na vrijeme za predaju mojih papira. Zvala sam da je pitam je li sve bilo u redu (već je završeno radno vrijeme), a ona mi se javlila direktno sa Cetinja, sa namjerom da produži za Budvu ispričala nam je”,, uz osmijeh, Topalović i dodala da su „papiri predati nekog drugog dana”. Tada je dr Ana nacrtala ovu karikaturu kao posebno dragu uspomenu na taj događaj.

Stanka je odmalena bila svestrana sportistkinja. Bila je prvakinja Crne Gore u gimnastici 1957. godine, članica prve košarkaške reprezentacije Crne Gore, dobitnica Zlatne plakete za razvoj ženske košarke i plivački sudija. Brojni i složeni zadaci nakon diplomiranja bili su razlog da prekine sportske aktivnosti, iako su joj bile stalni izazov

Imala je oči boje crnogorskih bistrih izvora

“Nesebično je trošila vrijeme u timskom radu, kad je trebalo satima i danima raditi na analizi i uopštavanju dobijenih eksperimentalnih podataka, pisanju članaka, elaborata i projekata. Kad su mlade kolege bile umorne ili obeshrabrene dobijenim rezultatima, kuražila ih je i šalama održavala radni entuzijazam. Radovala se profesionalnom i ličnom I uspjehu saradnika. Bila je vesela, vitalna i voljela sport i prirodu. Iz ljubavi prema vodi, bavila se ronilaštvom. Bila je moj lični prijatelj, vjerni, topli i pouzdani. Zahvaljujući njoj znala sam prirodu Crne Gore. karakterne osobine njenih ljudi i običaje. Imala je oči boje crnogorskih bistrih izvora i potoka, do čijeg očuvanja joj je bilo toliko stalo”, rekla je  Natalija Perović.