Ekonomija

Koliko je bezbjedno ući u avion u doba korone

ilustracija

Mnoge avio-kompanije planiraju da nastave sa letenjem, ali prvo moraju da smanje rizik od prenošenja Kovida-19. Jedna od posljedica pandemije korona virusa bila je masovno smanjenje vazdušnog saobraćaja. U aprilu on je opao za 95 odsto u odnosu na isti period prošle godine.

Neke avio-kompanije su prizemljile čitave flote, dok su se druge prebacile na teretni saobraćaj, u pokušaju da održe funkcionisanje lanca snabdijevanja i zarade ono što mogu.

Sada, međutim, mnogi prevoznici koji su obustavili operacije počinju da se vraćaju na nebo.

Izidžet je početkom mjeseca počeo da nudi ograničen broj letova. Rajaner je uradio isto – i najavio da od jula želi ponovo da uvede 40 odsto svog standardnog rasporeda letjenja.

Er Frans i Lufthanza su takođe počeli da nude svedeni raspored letova. Svi će pojačati usluge kako potražnja bude počela da se vraća.

U Velikoj Britaniji se situacija zakomplikovala uvođenjem kontroverznih pravila karantina 8. juna – koja trenutno prisiljavaju putnike da se samoizoluju na dvije nedjelje po dolasku u zemlju.

Ali očekuje se da će vlada ustanoviti veliki broj “vazdušnih mostova” ili “putničkih koridora”, koji će omogućiti ljudima da putuju iz zemalja koje se doživljavaju kao mali rizik od zaraze, gdje pravila karantina ne važe.

Ovo bi moglo da omogući ljudima da ovog ljeta putuju na popularne turističke destinacije. Ali mogu li da lete bezbjedno ili će biti u opasnosti da se zaraze?

Koronavirus Kovid-19 i dalje je relativno nov, tako da su precizni podaci o tome kako može da se raširi među putnicima aviona veoma oskudni. Ali prethodne studije bavile su se širenjem drugih respiratornih bolesti.

Zasnovano na dostupnim informacijama, američki Centri za kontrolu i prevenciju bolesti obično se trude da prate ljude koji sjede u prednja dva i zadnja dva reda od ljudi za koje se pokazalo da imaju ozbiljnu infekciju.

Studija iz 2018. godine, koju su sproveli istraživači sa Univerziteta Ejmori u Atlanti, pokušala je da izradi model kako se putnici i osoblje kabine kreću po avionu i kako bi to moglo da utiče na prenos zaraznih bolesti.

“Kapljična respiratorna zarazna bolest malo je vjerovatno da će se prenijeti dalje od jednog metra od zaraženog putnika. Stoga je prenos ograničen na jedan red ispred ili jedan red iza zaraznog putnika”, zaključilo je istraživanje.

Ali suprotno ovome, jedno ranije istraživanje – koje su sproveli isti naučnici – pokazalo je da su u slučajevima iz stvarnog života putnici sa SARS virusom ili gripom zapravo zarazili veliki broj ljudi izvan svog neposrednog okruženja u avionu.

Njihovo objašnjenje je bilo da su se neki od onih koji su se razboljeli zapravo zarazili na aerodromu, dok su ulazili u avion ili izlazili iz njega, ili dodirivanjem kontaminiranih površina, umjesto udisanjem zaraženih kapljica.

Simulacije su pokazale i da, zato što su se članovi osoblja kabine kretali po avionu i imali brojne kontakte za različitim putnicima, mogli su da generišu nekoliko novih infekcija, i zaključile da je “od velike važnosti da stjuardese ne putuju ako su bolesne”.

Za to vrijeme, zvaničnici javnog zdravlja u Kanadi kažu da nisu pronašli nikakve slučajeve dalje zaraze nakon što je otkriveno da su dva putnika na letu iz Guangžua do Toronta imala Kovid-19. Na letu je bilo 350 osoba, a let je trajao 15 sati.

Iako bi mnogi ljudi mogli da pomisle da će sjedjenje u skučenom prostoru na duže periode neizbježno dovesti do širenja zaraze, glavni inženjer giganta vazdušnog saobraćaja Erbasa insistira da nije tako.

Žan-Brajs Dumont tvrdi da način na koji su dizajnirani moderni avioni znači da je vazduh u njima automatski veoma čist. “Svaka dva ili tri minuta, matematički, sav vazduh se obnovi”, kaže on. “To znači da se 20 do 30 puta u jednom satu vazduh oko vas potpuno promijeni”.

Prosto rečeno, vazduh se sakuplja iz prostora izvan letjelice, obično preko motora i miješa sa recikliranim vazduhom iz kabine.

Reciklirani vazduh, koji se iznova koristi dijelom da bi se temperatura i vlažnost održali na pravom nivou, prolazi kroz filtere HEPA (filtracija vazduha visoke efikasnosti) koji su slični onima korišćenim u bolnicama.

Virus Kovid-19 je u prečniku otprilike 125 nanometara (nanometar je milijarditi dio metra) i nalazi se u okviru opsega veličine čestica koje hvataju HEPA filteri – 10 nanometara i iznad.

Dumont kaže: “HEPA filteri imaju standarde, a standardi koje koristimo u komercijalnom avio-saobraćaju su među najvišim. Oni filtriraju 99,97 odsto sićušnih čestica veličine Kovida-19”.

Protok samog vazduha, objašnjava on, takođe je napravljen tako da minimizuje rizike od infekcije.

“Vazduh teče vertikalno. Uduvava se iznad vaših glava i izvlači ispod vaših stopala. To čini da je stepen širenja bilo čega u vazduhu prilično ograničen. Tako putnik iz prvog reda, na primjer, ne može da zarazi nekoga u dvadesetom redu”.

Ali da li je to dovoljno? Ovaj redovni protok vazduha, od vrha ka dnu, može da se omete putnicima koji napuštaju sedišta ili osobljem kabine koje se kreće tamo-vamo kroz prolaz, stoga menjajući putanju čestica koje su se zadesile u vazduhu.

I najvažnije od svega, iako HEPA filteri funkcionišu, oni ne mogu da uhvate sve kapljice Kovida-19 ili aerosole prije nego što ih udahnete, kaže doktor Džulijan Teng, virolog konsultant iz lesterske Kraljevske ambulante i vanredni profesor sa Univerziteta u Lesteru.

On je i jedan od ljudi iz tima koji stoji iza studije, objavljene ovog mjeseca, koja se bavi minimizovanjem vazdušnog prenosa Kovida-19 u zatvorenim prostorima.

“Filtracija funkcioniše samo u masovnim protocima vazduha, većina prenosa tokom putovanja avionom biće razgovori licem u lice kratkog dometa. Prenos aerosola u neposrednoj blizini je ono čega najviše treba da se brinete u avionu, vozu ili autobusu – to je najveći rizik”.

A čak i ako se odmaknete, rizik nije eliminisan, kaže doktor Teng.

“Koliko dugo Kovid-19 može da ostane u vazduhu zavisi od velikog broja faktora. Varira kod različitih ljudi, varira u zavisnosti od stanja vaše infekcije i ne možete da kažete da će sve kapljice pasti na zemlju u okviru od dva metra”.

“Neke manje kapljice mogu da ostanu u vazduhu i da putuju i do 16 metara – a sve one mogle bi da nose virus”.

Doktor Teng i njegove kolege autori studije kažu da postoji sve više dokaza koliko je važna uloga prenosa preko vazduha kod zaraznih bolesti kao što su Kovid-19 ili mers, sars i influenca, za šta tvrde da je ranije bilo zanemareno.

Ali Dumont smatra da će proste mjere predostrožnosti, kao što su nošenje maski i kašljanje ili kijanje u lakat smanjiti rizik.

“Želim da budem precizan oko ovoga. Mi želimo da ljudi nose maske”, kaže on. To bi, tvrdi on, u kombinaciji sa brzom zamjenom vazduha, trebalo da minimizuje izloženost virusu.

Dakle, da li bi bio racionalan potez uvesti i fizičko distanciranje u avionu, na primjer, blokiranjem srednjih sjedišta – potez o kom razmišljaju neke avio-kompanije, ali koji je Rajanerov generalni direktor Majkl O’Liri opisao kao “idiotski”?

“Ne mislimo”, kaže Dumont. “Mi smatramo da to ne dodaje smanjenju rizika”.

To je stav koji podržava i Međunarodno udruženje avio prevoznika (Iata), koje zastupa avio kompanije. “Fizičko distanciranje u avionu nije neophodno”, tvrdi viši potpredsjednik za bezbjednost Nik Karin.

Naglasak, kaže on, treba da bude na povišenom i čestom dubokom čišćenju kabine, kao i mjerama da se izbjegne da se putnici gomilaju u određenim djelovima aviona. To bi moglo da podrazumijeva zabranu stvaranja redova za toalet.

Ali virolog doktor Teng se ne slaže: “Problem je u tome što ako sjedite do nekoga – na 0,6 metara u ekonomskoj klasi, na primjer – ko kašlje ili kija u toj neposrednoj oblasti, taj aerosol će stići do vas prije nego što bude imao vremena da stigne do sistema za filtriranje, filtrira se i ponovo spusti.”

U međuvremenu, Međunarodna organizacija civilnog avionskog saobraćaja (ICAO) – tijelo UN-a zaduženo za avio saobraćaj – izdalo je detaljne preporuke za avio-kompanije i aerodrome, sa ciljem da se smanje rizici od infekcije na svakom stadijumu putovanja, od čekina do podizanja prtljaga.

Naglasak je na pokušaju da se održi distanca gdje god je to moguće, u okruženju u kom bi veliki broj ljudi inače došao u kontakt jedan s drugim.

Uzimajući ove preporuke u obzir, vlada Velike Britanije je objavila vlastite smernice, koje kažu:

  • Sav prtljag mora da prođe čekin
  • Putnici treba da nose maske na aerodromu i u avionu
  • Kontakt licem u lice s osobljem treba smanjiti na najmanju moguću mjeru
  • Putnici treba da ostanu u sjedećem položaju što je više moguće
  • Osoblje “treba da primijeni sisteme za izbjegavanje redova i gužvi ispred toaleta”.

Ključna poruka, kaže Nik Karin iz Iata-e, jeste da “ne postoji srebrni metak, ne postoji jedna jedina mjera koja može da spriječi infekciju”.

Doktor Teng, za to vrijeme, kaže da bi on letio uz sve mjere predostrožnosti. “Ukoliko uđem u avion, ja bih nosio masku. To nije 100 odsto, ali makar imam neku zaštitu”.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
marius
Gost
marius

U doba korone, ili ne u doba korone, kad se ukrcas u avion, i vinis u visine nikad nije sigurno. Licno najvise volim kad slijece i dodirne pistu. Taj mi je osjecaj nekako najljepsi.

Send this to a friend