Šopov: Kina će vjerovatno odložiti naplatu duga Crnoj Gori

Mislim da će Peking najprije ponuditi Crnoj Gori odlaganje naplate duga za izgradnju auto puta, čija prva rata dospijeva u julu, kaže za RSE Vladmir Šopov (Shopov), analitičar Evropskog Savjeta za spoljne odnose (European Council for Foreign Relations).

“Smatram da ne bi bilo mudro po vlasti u Pekingu da u potpunosti iskoriste odredbe iz ugovora, uključujući i preuzimanje djelova crnogorske imovine. Naime, to bi dalo priliku ne samo zvaničnoj Podgorici i zemljama regije, već i EU i NATO-u u cjelini da na prilično dramatičan način ukažu na zamke saradnje sa Kinom. Zbog toga očekujem da će Peking zauzeti kompromisniji stav prolongirajući naplatu duga, ali ne treba isključiti u potpunosti ni drugu opciju,” ističe Šopov.

Ideje o prekrajanju granica u cilju onemogućavanja evropskih integracija Balkana

Posljednjih dana u opticaju je takozvani “non pejper”, iza koga navodno stoji slovenački premijer Janez Janša, a u kome se predlaže prekrajanje granica na Balkanu, između ostalog ujedinjenje Kosova i Albanije i pripajanje Republike Srpske Srbiji. Spor oko granica nekadašnjih republika, a sadašnjih samostalnih država, jeste i doveo do ratova 1990-ih. Osim Janše, pominje se da iza ovog dokumenta stoje i pojedine evropske države sa populističkim vladama. Da li je to neka vrsta probnog balona, ili se iza ove navodne inicijative krije nešto mnogo ozbiljnije i zašto se baš sada pojavila?

Šopov: Nažalost, u posljednjoj deceniji čulo se više veoma opasnih ideja iz nekoliko zapadnih država da se dugogodišnji problemi na Zapadnom Balkanu riješe prekrajanjem granica. Takvih inicijativa je bilo čak i u SAD u vreme bivše administracije. Smatram da bi pokušaj realizacije takvih projekata bila greška istorijskih razmjera. U ovom slučaju možemo samo da spekulišemo zašto pojedine zemlje razmatraju takvu opciju. Po mom mišljenju, moguća su dva motiva.

Prvi je da se stvori dodatna nestabilnost na evropskoj poluperiferiji, a što bi po mišljenju nekih potencijalno omogućilo stvaranje osnaženijeg i integrisanijeg evropskog jezgra.

Drugi motiv može biti da se prekrajanjem granica izađe u susret trećim akterima, zainteresovanim za nastavak podrivanja evropskih integracija zemalja regije. Poznato je da je Rusija nastojala da sabotira ulazak nekolicine zemalja u NATO, ali u tome nije uspjela. Dakle, ne treba isključiti mogućnost da je to pokušaj da se drugim sredstvima onemogući postepena integracija Zapadnog Balkana u zapadne strukture. Međutim, kao što sam rekao, u ovom trenutku o tome možemo samo da spekulišemo.

To je veoma interesantna opservacija o osnaživanju evropskog jezgra i ostavljanju periferije starog kontinenta nestabilnom pokazujući time da nije spremna za ulazak u EU. Međutim, nestabilnost na Balkanu tokom 1990-ih imala je negativne posljedice i po evropski blok.

Šopov: Apsolutno se slažem sa vama. To bi bila istorijska greška. Međutim, ne treba isključiti ni mogućnost da neki političari zaista misle da je prekrajanje granica magično rješenje stvarajaći situaciju u kojoj svako ponešto dobije što bi, prema tom viđenju, vodilo stabilnijoj ravnoteži.

Dakle, smatram da vjerovatno kombinacija ova tri motiva stoji iza “non pejpera”.

Crna Gora treba da objavi ugovor sa Kinom
Crna Gora je saopštila da joj je potrebna pomoć Evropske unije (EU) da bi otplatila ogroman kineski zajam od milijardu dolara za kontroverzni projekat gradnje auto puta koji ju je doveo u tešku finansijsku situaciju. Međutim, portparolka EU Ana Pisonero rekla je nedavno za RSE da evropski blok „ne vraća kredite uzete od trećih strana“, dodajući da je Brisel ipak zabrinut zbog „socioekonomskih efekata koje neke kineske investicije mogu imati“. Ona je istakla da je EU voljna da ponudi podršku kroz svoj ekonomski i investicioni plan za Zapadni Balkan od 10 milijardi dolara. Prema trenutnom ugovoru sa kineskom izvozno-uvoznom bankom, prve naplate zajma dospijevaju u julu. Šta će se dogoditi ako Crna Gora ne bude mogla da plati? Da li će Kina zaista uzeti zemlju i imovinu kao zalog, što joj ugovoro omogućava, ili će prihvatiti kompromis?

Šopov: Ako se analiziraju potezi Kine u sličnim situacijama u drugim zemljama, ona nastupa prilično konzervativno, tačnije prolongira ili čak restruktuira dug umjesto da odmah posegne za njegovom naplatom kroz konfiskovanje imovine.

Međutim, bilo je i slučajeva u kojima je Kina je primijenila takvu mjeru, uzimajući dio imovine kako bi na taj način učvrstila svoje prisustvo u određenoj zemlji. Poznat je primjer iz Šri Lanke (Šri Lanka je pod pritiskom duga ustupila Kini krajem 2017. stratešku luku Hambantota na 99 godina).

Crna Gora nije trebalo da dozvoli sebi da se nađe u ovakvoj situaciji i sada je nužno da se što prije obrati EU, SAD-u i Međunarodnom monetarnom fondu u cilju razrade plana kako bi osigurala pravovremenu otplatu duga.

Istovremeno, nova crnogorska Vlada bi trebalo da objavi što je moguće veći dio ugovora sa kineskom stranom kako bi se konačno objelodanilo kako funkcionišu njene investicije, a koje, kao što je poznato, sadrže mnogobrojne rizike po zemlju koja ih uzima.

Takođe, ovo je dobra prilika za vlasti u Podgorici da pokušaju da stvore kooperativniji i povoljniji okvir za investicije, pozivajući prije svega SAD i članice EU da više ulažu, ne samo u infrastrukturu već i druge oblasti.

Kažete da bi Kina mogla da ponudi Crnoj Gori restruktuiranje duga. Šta bi to praktično značilo?

Šopov: Mislim da će Peking prvo ponuditi odlaganje naplate duga. Restruktuiranje je ambicioznije i podrazumijevalo bi vjerovatno smanjenje potraživanja. Problem je što ne znamo sve detalje i procjenjujem na osnovu postupaka Kine u sličnim situacijama u drugim zemljama.

Smatram da ne bi bilo mudro po vlasti u Pekingu da u potpunosti iskoriste odredbe iz ugovora, uključujući i preuzimanje djelova crnogorske imovine. Naime, to bi dalo priliku ne samo zvaničnoj Podgorici i zemljama regije, već i EU i NATO-u u cjelini da na prilično dramatičan način ukažu na zamke saradnje sa Kinom. Zbog toga očekujem da će Peking zauzeti kompromisniji stav da prolongirajući naplatu duga, ali ne treba isključiti u potpunosti ni drugu opciju.

Zamke kineskih investicija
Četvrtina crnogorskog duga, koji je prošle godine dostigao 103 procenta bruto društvenog proizvoda, otpada na Kinu. Pomenuta gradnja auto puta je od samog početka izazivala kontroverze. Dvije studije izvodljivosti iz 2006. i 2012. godine, pokazale su da ovaj projekat nije ekonomski isplativ. Crna Gora je najprije pokušala i nije uspjela da obezbijedi finansiranje iz evropskih izvora, nakon čega se okrenula Kini. Na koji način ona uvlači druge zemlje u dužničku zamku?

Šopov: Već je poznato kako funkcioniše kineski model investiranja u raznim zemljama. Njene kompanije su najsklonije ulaganjima u ključnim, strateškim sektorima kao što su infrastruktura, poput luka, zatim energija. Takve projekte prati sumnjiv poslovni model. Zvanični Peking nudi zajmove i cio prateći paket u kome su osim finansija, kineska tehnologija i radna snaga.

Koruptivni i neodrživi aranžmani
Govori se da postoji obostrana korupcija u ovakvim aranžmanima jer kineski zajmovi nisu nužno sa najpovoljnijom kamatnom stopom. Takođe, cijena pomenutog autoputa u Crnoj Gori je izuzetno visoka – 23,8 miliona dolara po kilometru. Tome treba dodati da Kina uslovljava kredite time da njene firme realizuju projekte, uključujući i prodaju sopstvenog materijala. Postavlja se i pitanje kvaliteta radova. Stoga se nameće dilema zašto su takvi aranžmani u interesu država koje u njih ulaze. Možda od toga imaju ličnu korist političari koji u ime tih zemalja sklapaju takve poslove.

Šopov: Upravo sam htio da pomenem taj aspekt. Primjenu ovog modela investiranja olakšavaju razvojne potrebe mnogih zemalja koje pokušavaju da po svaku cijenu dođu do neophodnog kapitala za izgradnju infrastrukture i druge ključne projekte. Takođe, u zemljama trećeg svijeta, naročito autoritarnim, očito postoji problem korupcije, netransparentosti i nepoštovanja standarda.

Riječ je o obostranom interesu jer nacionalne vlasti preko takvih zajmova dolaze u posjed novca, koji potom plasiraju na netransparentan način preko mreže svojih lokalnih poslovnih saveznika. Istovremeno, Kina na taj način pojačava svoje prisustvo u toj zemlji. Međutim, taj poslovni model ne vodi dugoročno modernizaciji i evropeizaciji tih zemalja.

Da, na prvi pogled one ovakvim sporazumima osiguravaju investicije, ali plaćaju previsoku cijenu zbog korupcije i postavlja se pitanje poštovanja standarda. Mislim da su to kratkoročni aranžmani i da se približavamo trenutku kada će biti dovedena u pitanje njihova održivost, jer mnogi od njih se od samog početka suočavaju sa velikim problemima koji su sve očigledniji i stvaraju političke teškoće vlastima pojedinih zemalja koje su sklapale takve dogovore sa Kinom.

Kina će morati da poštuje standarde
To su aranžmani kratkog daha, ali sa dugoročnim posljedicama jer je Kina stekla uporište u tim zemljama investiranjem prije svega u infrastrukturne i druge projekte i sigurno se neće iz njih tek tako povući.

Šopov: Ne bih rekao da je prekasno. Mislim da je glavni izazov za ove vlade da se povuku korak nazad i definišu održiviji model kada je riječ o kineskim investicijama, tačnije da se preciziraju uslovi koje kineske kompanije treba da ispune ako žele da nastave poslovanje u ovom regionu.

Takođe, mislim da dolazi vrijeme kada će beskrajno balansiranje balkanskih zemalja između ključnih globalnih aktera pod sadašnjim uslovima postati neodrživo. Tu prije svega mislim na taktiku Srbije. Dakle, približavamo se trenutku u kome će Kina morati da se pridržava određenih stadnarda ako želi da ostane prisutna.

Srbija je nedavno upozorila kineske kompanije koje grade fabriku guma u Zrenjaninu i posluju u Rudarsko topioničarskom basenu Bor da moraju da poštuju ekološka pravila.

Šopov: Da, upravo sam na to mislio.

Koristi diplomatije vakcina za Kinu
Kao što ste pomenuli, kineske kompanije su veoma prisutne u Srbiji. Osim ova dva primjera, tu su i drugi projekti. Takođe, zvanični Peking koristi „diplomatiju maski i vakcina“ za širenje svog uticaja. Istovremeno, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić upotrebljava kinesku pomoć da kritikuje EU zbog neadekvatne reakcije i nejednakosti u globlanom pristupu vakcinama, nastojeći na taj način da je podstakne da joj više pomogne regionu, iako je evropski blok i najveći investitor i najviše pomaže.

Šopov: Rekao bih da Vučić radi istovremeno nekoliko stvari. S jedne strane, nastoji da pokaže javnosti u Srbiji da je to balanisranje između velikih sila korisno u ovoj teškoj situaciji. S druge, kao što ste rekli, da podstakne zapadne aktere da još više pomognu regionu i Srbiji. Ne mislim da će Vučić uskoro odustati od te taktike, jer koristi strukturalne praznine u saradnji sa zapadnim zemljama i organizacijama.

Smatram da će Kina imati političke benefite od izvoza vakcina u Srbiju i druge zemlje, jer je time obezbijedila vidljivo javno dobro za građane, za razliku od dosadašnjih investicija za koje je sa pravom optuživana da nisu od prevelike koristi za širu javnost.

Stoga me ne bi iznenadilo ako se poboljša percepcija Kine u javnom mnjenju balkanskih zemalja.

Na žalost, to je još jedan primjer u kome Evropska unija ne djeluje geopolitički na način na koji je proklamovala da će činiti.

Kina jača i politički uticaj na Balkanu
Do skora se smatralo da je jedini cilj Kine na međunarodnom planu izvoz i stvaranje uslova za širenje investicija njenih kompanija, te da nema političke ambicije. Međutim, u posljednje vrijeme je sve vidljivije da su ekonomski preteča političkih interesa zvaničnog Pekinga.

Šopov: Ovde se radi o dva momenta. Prvi, kao što ste pomenuli, Kina je sve pristunija u mnogim zemljama gradeći institucionalizovane, dugoročne odnose sa različitim akterima u njima. Stoga se može reći da Kina razvija saradnju sa mnogim društvenim činiocima koja uveliko prevazilazi samo ekonomsku. Na primjer, u kulturi, sektoru civilnog društva, a sada naročito u akademskoj oblasti. Naravno, i dalje nastoji da stekne uporište u ključnim infrastrukturnim objektima. Prije nekoliko mjeseci bila je na ivici da preuzme luku u Rijeci, u Hrvatskoj koja je članica EU i NATO-a. Taj pokušaj je propao u poslednjem trenutku jer je poništen tender.

Na pitanje zašto Kina nastoji da proširi svoj uticaj, očigledno je da ima hijerarhiju prioriteta. Svakako je Zapadna Evropa visoko na toj listi, ali to ne znači da je Peking nezainteresovan za Balkan. Dakle, ona je zainteresovana za luke, telekomunikacije, željeznički saobraćaj. Istovremeno, postepeno povećava političku saradnju.

Za razliku od prethodnog perioda kada su kineske vlasti komunicarale samo sa vladajućom partijom, sada uspostavljaju kontakte i sa opozicijom. To se moglo vidjeti u BiH, Sjevernoj Makedoniji, u izvjesnoj mjeri i Crnoj Gori. Ne toliko u Srbiji iz očiglednih razloga. Dakle, Kina polako postaje najznačajniji akter iz ostatka svijeta (izvan EU i SAD) i taj trend se neće preokrenuti. Stoga se postavlja pitanje kako će vlade u regionu reagovati na takvu ulogu Kine.

Neodlučnost EU otvara prostor Kini na Balkanu
Iako je EU najveći investitor u regionu, kao što ste rekli, propušta priliku da bude aktivnija prepustajući prostor akterima sa strane – i ekonomski i istovremeno odugovlačeći proces evropskih integracija balkanskih zemalja. Očito je problem zamora od proširenja unutar EU. Istovremeno, evropski blok je nedavno sklopio investicioni sporazum sa Kinom, koji su mnogi protumačili kao njegovo povlađivanje zvaničnom Pekingu.

Šopov: Mislim da je glavni razlog zašto mnoge vlade u regionu sve intenzivnije sarađuju sa Kinom – dugotrajna geostrateška ambivalentnost oko tajminga prijema ovih zemalja u EU. Kako evropske integracije gube na zamahu, jačaju podsticaji za pronalaskom alternativnih opcija za političkom i ekonomskom saradnjom sa drugim zemljama.

Stoga je nužno stvoriti realnu i opipljvu perspektivu za evropske integracije. Ukoliko se to ne desi, onda će se nastaviti ovaj trend okretanja ka drugim opcijama – ne samo vlada već i građana.

Istovremeno, pomenuti trend pojačava i ambivalentnost u odnosu EU prema Kini. Naime, unutar evropskog bloka postoji šaroliki spektar stavova o politici prema Pekingu. Istina je da EU postepeno definiše uzdržaniju i odlučniju poziciju prema Kini. Međutim, posljednjih godina smo bili svjedoci da su pojedine članice nastojale da učine ustupke Pekingu. Na primjer, Velika Britanija prije nego što je izašla iz EU, zatim Francuska i najviše Njemačka.

Dosadašnji aranžmani sa Kinom, prepreka evropeizaciji Balkana
Činjenicu da je proces evropskih integracija vremenski neodređen sa mnoštvo uslova naročito koriste autoritarni lideri koji igraju na kartu takozvane multivektorske politike, odnosno saradnje sa raznim međunarodnim akterima. Stoga postoji bojazan da vremenom pojedine vlade ne počnu da odustaju od evropskih integracija, naročito kada EU kritikuje, na primjer Srbiju, zbog pritiska na medije ili izostanak vladavine prava. Da li postoji bojazan ne da nužno ove zemlje završe u kineskoj orbiti, ali da budu u nekom trenutku u budućnosti prilično udaljene od EU?

Šopov: Da, postoji bojazan da ne samo Srbija nego i neke druge zemlje mogu da institucionalizuju pomenutu multivektorsku politiku i dobiju za to podršku znatnog dijela građana, jer različiti segmenti društvo ne mogu da stoje i čekaju na političke odluke koje, čini se, nikada neće doći – mislim na prijem u EU. Život mora da se nastavi.

Naravno, neće Kina postati najvažniji partner ovim zemljama jer su one ipak evropske. Dakle, neće balkanske zemlje postati prokineski orijentisane. Međutim, ovaj tip saradnje sa Pekingom predstavlja prepreku modernizaciji i evropeizaciji regiona.

Balkan u unakrsnoj vatri između Zapada i Kine
Svjedoci smo zatezanja odnosa između Zapada i Kine u mnogim oblastima. U vrijeme mandata američkog predsednika Donalda Trampa započeo je trgovinski rat između dvije zemlje. Pandemija je pokazala veliku zavisnost ostatka svijeta od Kine u snabdijevanju najrazličitojom robom, pa se sve češće ukazuje na nužnost tehnološkog i ekonomskog razdvajanja (decoupling), odnosno smanjivanja te zavisnosti od najmnogoljudnije zemlje na svijetu. Novi američki predsjednik Džo Bajden takođe najavljuje odlučnu politiku prema Pekingu. Sve su veće tenzije oko Tajvana, Hongkonga. Da li se balkanske zemlje mogu naći u unakrsnoj vatri novog Hladnog rata, koji mnogi predviđaju u odnosima Kine i Zapada?

Šopov: Može se sa sigurnošću reći da će biti izvjesnog razdvajanja između Zapada i Kine. Ključno je pitanje u kojim oblastima i kojoj mjeri će se to desiti – mislim prije svega u sektoru bezbjednosti, digitalnoj infrastrukturi, zatim visokim tehnologijama. Očekujem da će se to rebalansiranje odraziti i na balkanske zemlje jer je većina njih u NATO savezu. To pokazuje primjer postepenog odustajanja od tehnologije 5G koju je trebalo da instalira kineski Huavej. Dakle, rivalstvo Kine i Zapada će se odraziti i na Balkan. Iako će ostati prostor za saradnju, ali će u ovim novim okolnostima biti teško da se nastavi po dosadašnjem modelu poslednjih godina sa odsustvom transparentnosti i ne obraćanjem pažnje na ekonomsku održivost. Da ponovim, u kontekstu sve izraženijeg nadmetanja između Zapada i Kine, balkanske zemlje će morati da preispitaju model saradnje sa Pekingom.

Srbija će nastaviti da balansira između EU i Kine
Kako će se to odraziti na Srbiju, koja još nije članica EU i ne planira da se pridruži NATO-u? Da li će zauzeti drugačiji stav nego, na primer, Hrvatska i Slovenija ili druge zemlje koje su, inače, poslale delegacije na relativno nižem nivou na poslednji samit 17+1 (zemlje jugoistočne i centralne Evrope i Kina) u februaru ove godine, kome je po prvi put predsedavao kineski lider Si Đinping?

Šopov: Mislim da će Srbija biti poslednja zemlja regije koja će zauzeti definitivni stav u kojoj meri i kojim oblastima će sarađivati sa Kinom. Sadašnji predsednik Vučić će nastojati da koristi ovu situaciju što je duže moguće. Biće veoma zanimljivo videti da li ćemo doći do trenutka u kome će zemlje poput Srbije na kraju morati da odluče kojim putem žele da nastave i zauzmu jasnu geostratešku poziciju. Međutim, kao što sam rekao, Vučić će nastojati da odloži taj trenutak odluke koliko god je to moguće.

To će takođe zavisiti i od spremnosti EU da definiše jasniju politiku prema Kini.