Berkuljan: Ne treba da odgovara samo bivši direktor

Odluka Državnog tužilaštva u vezi sa krivičnom prijavom koju sam podnio prije više od tri godine je očekivana, međutim, nijesam ubijeđen da odgovornost treba da snosi samo jedan čovjek, odnosno jedan od bivših direktora, s obzirom na činjenicu da najveću odgovornost ipak imaju oni kojima su zbirke povjerene na čuvanje i dokumentovanje, kao i službenici bivšeg Ministarstva kulture, koji su bili zaduženi za inspekcije, kontrolu stanja i načina rada muzejskih službi, smatra Aleksandar Berkuljan, muzejski tehničar u penziji, piše Dan.

“Za potvrdu rečenog dovoljno je pročitati zapisnike i izvještaje Ministarstva o raznim nadzorima, od 2004. do 2012. godine, u kojima su iznošeni totalno promašeni podaci o broju muzejskih predmeta, to jest da ih je navodno bilo na desetine hiljada manje nego što sada pričaju, uz tvrdnje da su „revizije vršene prije donošenja nove regulative 2010. godine”. Nekome je očigledno bilo stalo da „šminka” nemar. Međutim, ni skoro okončana „revizija” nije nakon deset godina od kada su izdata prva rješenja za formiranje komisija dala pravu sliku, jer su iz završnog izvještaja nestali čitavi blokovi nalaza koji su konstatovani u periodičnim izvještajima, kao što je slučaj sa registraturnom građom za cijelu jednu godinu, o čemu je dato izjašnjenje nadležnih. Radi se o 500 do 1.500 dokumenata, zavisno od toga koliko je fascikli nestalo. U pitanju je dio istih onih dokumentarnih izvora koji su pokazali manjkove”, navodi Berkuljan.

On kaže i da je slično sa raznim naoružanjem, kao što su famozni topovi, kojih je do 1979. prema ugovorima i primopredajnim zapisnicima bilo 13.

“Komisije su konstatovale da fali samo jedan brdski top i jedna haubica. Kao primjer mogu navesti i nestale pečate guvernadura, za koje se tvrdilo da su pečati Petra I iako postoji jasna dokumentacija, otisci, kao i dokumentacija Uprave za kulturna dobra u uvođenju u Registar. I tako dalje, ali sve će to ponovo prije ili kasnije doći na red”, smatra Berkuljan.

Ističe da ga je posebno začudila neodgovorna tvrdnja iznesena na poslednjoj muzejskoj konferenciji za štampu o navodnom „komisijskom proglašenju” preko 1.100 nestalih predmeta iz Biljarde za pomoćni materijal, s obzirom na činjenicu da je veći dio toga bio na nekadašnjem spisku kulturnih dobara za koje Narodni muzej nema nadležnost, a svaka preinaka statusa takvih predmeta, pa da se radi i o čačkalicama, jeste jedino u nadležnosti Uprave za kulturna dobra.

“Takođe i tvrdnja da u „pomoćni materijal” spada 125 „preštampanih reprodukcija”, pozivajući se na navodne izjave bivšeg direktora Biljarde Sava Vukmanovića, predstavlja najobičniju manipulaciju javnošću, pošto se radi o originalnim grafikama Anastasa Jovanovića, koje suu Biljardu stigle 1951. godine, za koje je upravo Savo Vukmanović, u Zapisniku o primopredaji iz 1972. godine tražio da se inventarišu, jer se radi o originalima „vrijednim pažnje”. Ima još toga, ali otom-potom. Očigledno je pojedincima stalo da minimizuju problem, ali što se više bude „turalo pod tepih”, gomila o koju će se mnogi spoticati biće veća”, zaključio je Berkuljan.

Podsjetimo, cetinjsko tužilaštvo podnijelo je Osnovnom sudu u Prestonici optužni predlog protiv bivšeg direktora Narodnog muzeja na Cetinju Pavla Pejovića zbog neprijavljivanja nestanka muzejskih predmeta.