Detalji iz presude za pokušaj terorizma

Sutkinja Višeg suda u Podgorici Suzana Mugoša je u presudi optuženima za pokušaj terorizma na 678 strana detaljno obrazložila genezu stvaranja kriminalne organizacije koju su formirali ruski državljani, agenti GRU Eduard Šišmakov i Vladimir Popov, čiji je cilj, kako se ističe u presudi, bio da se nasilno smijeni vlast u Crnoj Gori, pišu Pobjeda i Dan.

<<<Optuženima za pokušaj terorizma više od 68 godina zatvora<<<

<<<Mandiću i Kneževiću po pet godina zatvora<<<

U iscrpnom objašnjenju odluke precizirano je kada su uslijedili prvi koraci i prva “vrbovanja” članova kriminalne grupe kojoj su, osim ruskih državljana, pripadali srpski državljani Bratisalv Dikić, Nemanja Ristić, Predrag Bogićević, Branka Milić, Srboljub Đorđević, Milan Dušević te crnogorski državljani, lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić, Milan Knežević i član Fronta Mihailo Čađenović.

“U toku postupka utvrđeno je da su upravo državljani Rusije Eduard Šišmakov i Vladimir Popov u Crnoj Gori, Srbiji i Rusiji organizovali kriminalnu organizaciju, koja za cilj ima izvršenje krivičnih djela za koja se može po zakonu izreći kazna zatvora od četiri godine ili teža kazna. Oni su lično ili preko članova vrbovali pripadnike kriminalne organizacije, pa su pripadnici kriminalne organizacije, pored za sada neidentifikovanih osoba, tokom februara 2016. godine postali optuženi Andrija Mandić, Milan Knežević i Mihailo Čađenović”, navodi se u obrazloženju odluke.

SPECIJALNI BROJEVI

U prilog tezi da je kriminalna organizacija formirana početkom 2016. godine govore podaci iz dokumentacije koja je dostavljena iz Bugarske, kao odgovor na zamolnicu crnogorskog Specijalnog državnog tužilaštva.

Sutkinja Mugoša podsjetila je da je Telekom Bugarske pronašao devet brojeva koji počinju sa 447 (tokom postupka u više navrata predočeno je da su to specijalni brojevi iz zatvorene grupe koji su bili u posebno programiranim uređajima i sa najvećom zaštitom), te i da je osoba koja ih je registrovala ostavila adresu Rusija, Moskva… Registracija brojeva bila je 18. januara 2016. godine odnosno kada je formirana kriminalna organizacija, a prijave su bile tokom cijele godine.

IZNENADNA PUTOVANJA

Sa početkom formiranja kriminalne organizacije, prema stavu sudskog vijeća, započinju i korespondiraju putovanja Mandića i Kneževića u Rusiju Moskvu. Iz evidencije graničnih prelaza utvrđeno je da su njih dvojica tokom 2016. godine putovali više puta za Moskvu, što nije bio slučaj 2014. i 2015. godine u koje je sud takođe izvršio uvid.

“Ustanovljeno je i da je Ananije Nikić početkom februara 2016. godine bio u Moskvi zajedno sa optuženim Mandićem, zatim je u Moskvi bio sam od 8. do 13. marta, a u aprilu i julu je ponovo boravio sa Mandićem”, piše u obrazloženju.

Sve ovo je potvrđeno iz dokumentacije o kupovini avionskih karata kod turističke agencije. Iz tih dokaza proizilazi da su putovanja započeta početkom februara, te i da su na prvom putovanju u Rusiji 2016. godine bili zajedno Mandić, Knežević i Nikić.

Analizom svih dokaza sutkinja Mugoša je navela i da je “prva radnja vrbovanja” neke osobe za članstvo u kriminalnoj organizaciji bila nakon zajedničkog putovanja Mandića, Kneževića i Nikića u Rusiju početkom februara.

NEUSPJELO VRBOVANJE

Vrbovanje Slavka Nikića za člana kriminalne organizacije, prema ocjeni suda, korespondira sa putovanjima za Rusiju optuženog Mandića, Kneževića i Ananija Nikića, što predstavlja potvrdu postojanja već tada formirane kriminalne organizacije kojoj su na tim putovanjima “pristupili Mandić i Knežević“.

Njih trojica su prvi put put bili u Moskvi početkom februara 2016. godine o čemu svjedoče i njihove fotografije sa zvaničnih posjeta. Prema ocjeni sudskog vijeća, proizilazi da su Mandić, Knežević i Nikić u Moskvi postigli dogovor što da rade i u kom pravcu da djeluju, a nakon neuspjelog pokušaja Ananije je išao opet u Moskvu za instrukcije kod organizatora kriminalne organizacje.

Tvrdnja da je Nikić isključivo prevodilac takođe ukazuje na tajnost, prikrivenost i konspirativnost u postupanju kriminalne organizacije od samog osnivanja, jer nema dokaza da mu je Demokratski front bilo što platio za usluge prevođenja.

Da je kriminalna organizacija formirana početkom 2016. godine proizilazi i iz iskaza svjedoka saradnika Saše Sinđelića, koji je naveo da mu je Eduard Šišmakov (Edi) poslao poruku u kojoj pominje Crnu Goru”da treba srušiti vlast, Đukanovića, da treba narod da izađe na ulice… ”

Sinđelić je putovao u septembru za Moskvu na poziv optuženog Šišmakova i postao je član kriminalne grupe koja je formirana znatno ranije. Sutkinja je u prilog tim tvrdnjama podsjetila na učestale odlaske Mandića, Kneževića i Nikića u Rusiju, kao i na “iznenadnu” posjetu bivšem operativcu Slavku Nikiću kojeg su pokušali da vrbuju da bude član kriminalne grupe.

“Putovanja sama za sebe, da nije drugih okolnosti, naravno da ne bi mogla da se tumače na ovaj način, niti su inkriminisana, ali kada se posmatraju u kontekstu svih dešavanja 2016. godine, upućuju na jedini mogući zaključak da su bila usmjerena u cilju kriminalne organizacije koju su formirali državljani Ruske Federacije, što potvrđuje iskaz svjedoka saradnika Saše Sinđelića, koji je više puta na glavnom pretresu pojasnio da se za određene stvari oko kriminalne organizacije Edi, odnosno Šišmakov, dogovarao sa liderima Demokratskog fronta. Ovo posebno kada se putovanja Mandića, Kneževića i Nikića od početka februara, a nakon toga krajem februara optuženog Mandića i Nikića dovedu u vezu sa činjenicom da je nakon ovog odlaska pokušano vrbovanje Slavka Nikića”, navodi se u presudi.

Mugoša je podsjetila i da je nakon odlazaka u Rusiju i pokušaja vrbovanja Slavka Nikića uslijedila poruka Šišmakova, koju je proslijedio Sinđeliću a o smjeni vlasti u Crnoj Gori.

“To je potvrda Sinđelićevog iskaza da je optuženi Šišmakov kao organizator kriminalne organizacije imao informacije od Demokratskog fronta i oni od Šišmakova”, piše u presudi.

Dan navodi da je sutkinja Suzana Mugoša, nakon detaljne analize odbrana svih optuženih, iskaz Saše Sinđelića ocijenila kao tačan i istinit, odnosno da je naveo sve činjenice koje su mu poznate za navedene događaje, i da u tom dijelu nije ništa prećutao.

“To je bila i njegova obaveza kao svjedoka saradnika i sud je na zapisniku konstatovao da je svjedok saradnik ispunio sve svoje obaveze. Sud je iskazu svjedoka saradnika Saše Sinđelića poklonio vjeru, budući da je u svim djelovima i segmentima u kojima je mogao biti provjeren i potvrđen, radi čega sud i u onim djelovima u kojima se nije mogla izvršiti potpuna provjera istog, nije imao razloga da sumnja u istinitost iskaza, posebno kada su i ti djelovi dovedeni u vezu sa cjelokupnim kontekstom događaja i uvrđenim činjeničnim stanjem, u potpunosti poklapaju sa slijedom svih događaja i sa istima se nalaze u logičkoj i životnoj povezanosti”, navela je u presudi sudija Mugoša.

Dan je takođe objavio dio presude prema kojoj je Andrija Mandić na završnoj konvenciji DF-a, 14.oktobra 2016. godine, na samom početku saopštio da su “ovo veliki izbori”, ukazujući na njihovu važnost, nakon kojih će “Crna Gora da slavi pobjedu.

Prema stavu suda, ovaj govor je direktno stavljanje do znanja da će biti slavlja koje simboliše pobjedu.

Mandić u govoru, između ostalog, kaže “haosa neće biti nigdje, haosa će biti jedino 16. naveče u kabinetu premijera Đukanovića”.

Govori optuženih Mandića i Kneževića za sud dokazuju da je skup 16. oktobra 2016. bio planiran u cilju realizacije kriminalnog plana.

“Poređenje sa vojskom i pozivanje na hrabrost ne predstavlja uobičajeni politički govor pred neko okupljanje već, naprotiv, pozivanje na okupljanje, pripravnost i poziv da se brani pobjeda za koju su kazali da će biti pokradena”, navodi se u presudi.

Za sudiju Mugošu sporan slogan DF-a “Mi ili On”

Na skupu DF-a održanom 14. oktobra 2016. Milan Knežević, kako piše u presudi, pred 10.000 aktivista kaže: “Tu nepreglednu rijeku DF-a u nedjelju niko ne može da zaustavi, niko ne može da pokoleba”, što prema stavu suda ukazuje na jačinu i snagu koja utiče na hrabrost o kojoj brojnosti skupa je govorio svjedok saradnik.

“Govorio je da nakon 9.30 DF, zajedno sa građanima, objavi da je oslobodio Crnu Goru i da je Đukanović gotov, što je jasno i ukazivanje i akcentovanje na večernje sate i na ključnog političkog protivnika, što je bio jedan od slogana kampanje DF-a “Mi ili On”, misleći na Đukanovića, navodi se između ostalog u presudi.

Upravo ovaj dio govora, po mišljenju suda, nedvosmisleno podržava kriminalni plan da se proglasi pobjeda koju vlast ne bi priznala, da se nasilno uđe u Skupštinu, obračuna sa policijom i nakon određenog vremena proglasi konačna pobjeda.