Procjene regionalnih bezbjednosnih službi da bi se u zemlje Zapadnog Balkana do početka marta naredne godine moglo vratiti oko hiljadu demobilisanih boraca sa tzv. ISIL ratišta, komentarišu se uglavnom uzgredno i bez ozbiljnijih analiza, piše Pobjeda.
I bez ključne ocjene što i kako sa povratnicima?! Tek nedavne ,,varnice“ između predstavnika visokih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj aktuelizovale su godinama zanemarivane, a posljednjih nekoliko mjeseci vidno, ali nespretno, potiskivane dileme vezane za slojevitiji institucionalni odnos većine balkanskih država prema sopstvenim državljanima koji su ratovali na bojištima u inostranstvu.
Statistika
Što se Crne Gore tiče, prema rezultatima Pobjedinih, gotovo dvogodišnjih istraživanja, na ratištima u Siriji i Iraku nalazi se dvanaest crnogorskih državljana. To su Damir Muratović, Adela Redžepagić, Dženan Canović, Almedina Reković, Samir Hasanagić, Ines Canović, Omar Redžepagić, Kerima Emina, Damir Babačić i Almina Kurpejović, sa dvije maloljetne kćerke. Sa ratišta se vratilo deset naših državljana. Hamid Beharović, sa suprugom i maloljetnom kćerkom, stigao je, preko Istanbula, na podgorički aerodrom, 8. septembra, kada je i uhapšen. Povratnici su kao što je naš list informisao u više navrata i Haris Lukač, Bejto Muzurović, Elvin Balić, Emil Ličina, Ismet Salihi, Habib Kastrati i Ifet Murić. Poginuli su Mirza Haklaj iz Podgorice, Damir Slaković i Adem Mustafić iz Bara, Adem Salihović i Azem Imamović iz Rožaja, Ernad Huseinović iz Plava i još trojica mladića koji su porijeklom iz naše zemlje a u Bosnu su se odselili sa porodicama sredinom devedesetih.
Potencijali
U posljednjih godinu i po, prema našim istraživanjima, bilo je sedam pokušaja odlazaka crnogorskih državljana u Siriju. Četiri preko Novog Pazara ka Turskoj, a tri posredstvom dvije od desetak bečkih džihadističkih logističkih ćelija. Dokaziv je, međutim, samo jedan neuspio ,,slučaj“. Radi se o Plavljanki Mini K. koja je, navodno, htjela da se pridruži izvjesnoj grupi prijatelja koji su na ratištu kod Alepa još od početka 2014. godine, ali je, na njenu i sreću njene porodice, zatajila očekivana logistika… Da li su te ili slične sreće bila ostala šestorica mladića, ne zna se, ali je nedvojbeno da su balkanski regrutni potencijali budućih džihadista ozbiljni, a koridori kojima se godinama kreću u oba smjera i dalje su aktivni. Zato je, prema procjenama stručnjaka za borbu protiv terorizma, u očekivanim novim i sve snažnijim izbjegličkim talasima, sasvim izvjesno suočavanje sa takozvanim ,,spavačima“, odnosno ljudima sa konkretnim zaduženjima i sposobnostima za izvođenje raznih terorističkih akcija.
Individualci
Uglavnom se radi o individualcima, zakletim Alahu, Muhamedu, Kuranu ali i takozvanom velikom kalifu Abu Bakr al Bagdadiju, spremnim da se u svakom trenutku žrtvuju bezuslovno. U dugim izbjegličkim kolonama, među izmučenom masom, izuzetno ih je teško prepoznavati, a njihova identifikaciona dokumenta su prava remek djela falsifikata.
“Spavači“, prema dosadašnjim iskustvima, nikada ne odustaju od izvršenja zadataka i veoma su prilagodljivi promjenama planova svojih nalogodavaca, novim situacijama i iznenadnim obrtima na terenu. Pored primarnog cilj a, obično neke velike samoubilačke akcije sa što više žrtava na nekoj od medijski atraktivnih destinacija, imaju i takozvanu rezervnu, sekundarnu varijantu, odnosno cilj napasti ,,realno najranjiviju metu, u realno optimalnom vremenu, na realno dostupnoj i najslabije branjenoj tački“. Pa, đe god se zetekli…
Zato se ,,spavači“ u krugovima stručnjaka za bezbjednost i borbu protiv terorizma smatraju neuporedivo opasnijim od ogromne većine povratnika sa ratišta.
