Milka Tadić Mijović  i Milena Perović Korać tražile odštetu od 30.000, a platiće 2.899?

Osnovni sud u Podgorici je presudio da knjiga Marka Vešovića i Šekija Radončića “Miško Kesedžija i njegove bize” nije djelo prepuno vulgarnosti, gadosti i uvreda, kako u svojoj tužbi i u medijima tvrde Milka Tadić Mijović i Milena Perović Korać, već književno djelo o montenegrinskom zlu objavljeno u interesu javnosti i crnogorskog društva.

Na osnovu dvadesetak grubo istrgnutih riječi iz knjige od 350 strana, tužiteljke su na “ime teških duševnih patnji i bolova, i povrede časti i ugleda”, od tužene Pobjede, Srđana Kusovca i države Crne Gore, tražile obeštećenje od 30.000 eura. AD Pobjeda je tužena kao izdavač knjige, Kusovac u svojstvu glavnog urednika te novine, a država Crna Gora kao osnivač te novinsko-izdavačke kuće.

No, nakon što je sud izveo dokaze, saslušao parnične stranke i svjedoka Šekija Radončića, te izvršio uvid u knjigu “Miško Kesedžija i njegove bize/esej o montenegrinskom zlu”, sudija Osnovnog suda u Podgorici, Dragan Šćepović, donio je presudu po kojoj su svi tužbeni zahtjevi dvije tužiteljke odbačeni kao neosnovani.

Stoga je sudija Šćepović naložio da tužiteljke Milka Tadić-Mijović i Milena Perović-Korać, umjesto da dobiju traženo obeštećenje od 30.000 eura, tuženima isplate 2899 eura na ime sudskih troškova.

U obrazloženju presude se navodi kako su “dvije tužilje u tužbi i na raspravi, tvrdile da su u knjizi vrijeđane i klevetane”, te, između ostalog, nazivane “ovisnice o laganju, medijske siledžije u suknji, novinarsko smeće, uposlenice organizovane kriminalne grupe, vrane, kerovi, ćurke, džukele, bize…”, kao i da je napisano da je “Kilomudićka najveći mudonja među Crnogorkama, to je komisijski konstatovano kada je plesala na Milovom stolu, a dvojica podvirivali…”, čime su im, kako tvrde, „prouzrokovani duševni bolovi jakog intenziteta, koji traju od objavljivanja do danas i ubuduće”. S druge strane, precizira se u obrazloženju presude, Srđan Kusovac je izjavio da tužba obiluje „čitavim nizom neutemeljenih tvrdnji i insinuacija”, te da je on “vođen javnim interesom i pravom crnogorske javnosti da zna istinu o medijskoj mafiji u Crnoj Gori odobrio objavljivanje tekstova i književno-literarnog djela Vešovića i Radončića, zasnovanog na činjenicama iz nedavne crnogorske prošlosti”.

Šeki Radončić je u svojstvu jednog od autora knjige, kaže se u presudi, svjedočio da je svaki Vešovićev i njegov tekst u Pobjedi, samim tim i u knjizi, bio direktan odgovor na dugogodišnju hajku i najmonstruoznije bljuvotine vlasnika koncerna Vijesti i njihovih medijskih specijalaca koja još traje, na “ogavne diskvalifikacije, laži i klevete, koje su objavile i objavljuju tužiteljke i svi uposlenici Monitora, osim stražara Hasa”.Radončić se izjasnio i na tvrdnje dvije tužiteljke da su ih Vešović i on upoređivali sa stokom. Kako bi dokazao da se radi o licemjerju tužiteljki, on je sudu predočio naslovnu stranu Monitora od 30.09.2011. godine, na kojoj je preko čitave strane objavljena fotografija glave ovce, sa naslovom “OTPOR STOKO””. Koju je objavila direktorica Monitora Milka Tadić.

“Kada se čitav jedan narod, odnosno građani Crne Gore upoređuju sa stokom, preciznije sa ovcama, koje su, medicinski je dokazano, najgluplje životinje na svijetu, tu nije u pitanju stilska figura, već čisti fašizam”, konstatovao je Radončić.

Pošto je sud zaključio da su tužiteljke javne ličnosti i da nijesu osporile niti jednu navedenu činjenicu iz knjige, u presudi se naglašava “da sloboda izražavanja ne važi samo za informacije koje se smatraju poželjnim i neuvredljivim, već i za one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju, u skladu sa čl.10 st 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda”.

Tekstovi u Monitoru su, prema svjedočenju Radončića, bili konkretan povod za objavljivanje spornih tekstova u Pobjedi, pa samim tim sud nije mogao prihvatiti navode tužilja da su Pobjeda i njen urednik, obavezni da im nadoknade štetu.

Sud je takođe konstatovao da ne “postoji odgovornost tužene AD Pobjede za naknadu nematerijalne štete, jer je ona otišla u stečaj i izbrisana iz registra. Nova Pobjeda, dakle, nema nikakve veze sa starom, jer je od nje, kako je istakao advokat Nikola Martinović, “otkupila samo naziv, ali ne i naznačeno privredno društvo”.