Problem naplate alimentacije riješiti osnivanjem fonda

U prvoj polovini godine u podgoričkom Osnovnom sudu formirana su 23 predmeta za krivično djelo nedavanje izdržavanja, od čega su u 16 predmeta donijete osuđujuće odluke, a preostalih sedam je u radu, saopšteno je Dnevnim novinama iz ovog suda.

Navedeni broj nije zanemarljiv, a ipak problem naplate alimentacije mnogo je veći od prikazanih brojki jer se ne usuđuje svaki roditelj da podnese krivičnu prijavu protiv bivšeg supružnika zbog nedavanja izdržavanja za svoje dijete. To je za Dnevne novine potvrdila i advokatica Maja Živković. Prema njenim riječima, vrlo je teško i u postupku izvršenja naplatiti dugovano na ime izdržavanja.

“S druge strane, ne postoji nikakav alimentacioni fond, ili neki drugi adekvatan način za zaštitu djece, sve u cilju da ne budu djeca ta koja trpe zbog (ne)postupanja roditelja i institucija”, istakla je Živković.

U razgovoru za Dnevne novine advokatica Natalija Karadžić predočila je kako to funkcioniše u razvijenim zemljama, upravo navodeći da se ovaj problem rješava kroz institut tzv. alimentacionog fonda.

“Na taj način država izvršava umjesto roditelja koji ne može da izvrši obavezu i nakon toga kada se steknu uslovi regresira potraživanje od tog roditelja. Na primjer, u Švedskoj ovaj fond funkcioniše kroz Fond penzionog i invalidskog osiguranja, a prosječna alimentacija iznosi 200 eura po djetetu. Stoga nedavanje izdržavanja nije inkriminisano kao krivično djelo jer se ne može desiti da neko malodobno dijete razvedenih roditelja ostane bez izdržavanja, upravo zato što se u tu sferu odmah uključuje nadležni državni organ i finansira potrebe djeteta”, navela je Karadžić.

Naime, pojasnila je ona, država nakon toga kroz svoj organ “kronofogden” vrši naplatu potraživanja u ime i za račun Kraljevine Švedske.

“Kod prinudne naplate potraživanja izvršnom dužniku (roditelju) koji nije izvršavao svoju obavezu, ipak se ostavlja određeni novčani iznos, odnosno garantovani minimalac zarade koji iznosi 120.000 kruna (12.000 eura) godišnje, a od preostalog dijela se vrši naplata dospjelog potraživanja. Kada se uzmu u obzir ove, za naš standard izuzetno visoke sume, onda je j asno da ovakva država kao što je Kraljevina Švedska ima mnogo više finansijskih mogućnosti da izvršava obaveze prema malodobnoj djeci nego što to ima država Crna Gora. Ali to svakako našu državu ne oslobađa obaveze da radi na stvaranju takvog fonda koji bi mogla da finansira od naplate poreza i drugih dažbina”, istakla je Karadžić, dodajući da osim iz budžeta države rad takvog fonda bi se mogao finansirati dobrovoljno od strane fizičkih ili pravnih lica koja žele da doprinesu tome da djeca imaju srećno i bezbrižno djetinjstvo, čime bi ujedno pokazali i da su društveno odgovorni.

Ukoliko jedan roditelj ne izvrši obavezu da doprinosi zakonskom izdržavanju djeteta, tj. ne postupa po pravosnažnoj odluci suda, malodobni povjerilac (dijete) ima dvije mogućnosti da preko zakonskog zastupnika odnosno drugog roditelja kojem je povjeren na čuvanje, brigu i vaspitanje podnese predlog za izvršenje radi naplate novčanog potraživanja po osnovu izvršne isprave (presude) ili da podnese krivičnu prijavu zbog krivičnog djela nedavanje izdržavanja, pojasnila je Karadžić.

“U praksi kada su u pitanju izvršni postupci, dešava se da ne dođe do naplate potraživanja jer drugi roditelj, tj. izvršni dužnik nema nikakvih prihoda ili imovinu. Zbog toga je jedan veliki broj djece bukvalno gurnut u ponor oskudice, pa smatram da bi država trebalo da učini mnogo više da ih zaštiti i da im obezbijedi uslove za pristojan život”, ističe Karadžić.

Istini za volju, dodaje ona, prioritetno ta obaveza je na roditeljima koji su dužni da djeci obezbijede najbolje moguće uslove za nesmetan rast i razvoj. Limitirajući faktor su mogućnosti roditelja, pa tu treba da interveniše država kako bi djeca bila adekvatno zbrinuta.

Minimalan mjesečni iznos doprinosa za izdržavanje u našoj državi je 65 eura, a iznos tog doprinosa određuje se najčešće na osnovu zarade roditelja koji je u obavezi da da izdržavanje. I tu se nerijetko sud dovodi u zabludu, jer se dešava da se zarade ne prikazuju u punim iznosima, odnosno da roditelj koji je dužan platiti alimentaciju prima dio zarade na ruke, dio preko računa, pa sud prilikom prikuplja dokaza na osnovu kojih će odlučiti koja će to visina alimentacije biti, vezan je za onaj iznos koji je naveden u obavještenju iz Poreske uprave.

Davanje izdržavanja je pravo koje pripada svakom djetetu nakon razvoda roditelja ili prestanka njihove vanbračne zajednice. Usljed problema naplate alimentacije roditelj koji ima starateljstvo nad djetetom nakon razvoda, kako je već navedeno, pribjegava pokretanju postupka prinudne naplate ili krivičnog postupka za krivično djelo nedavanje izdržavanja. Veliki broj njih, najčešće iz straha, ne prijavljuje bivšeg partnera uz nedovoljnu svijest da je pravo na alimentaciju pravo djeteta, a ne bivšeg supružnika.

Shodno zakonskim odredbama, krivična odgovornost ne postoji jedino u slučaju da roditelj koji je u obavezi da daje izdržavanje nije radno sposoban. S druge strane, sva lica koja su radno sposobna imaju obavezu da izdržavaju maloljetnu djecu ili djecu koju su, prema zakonu, posle punoljetstva dužna da izdržavaju do 26 godine. Sudska praksa je zauzela stav da čak i po cijenu žrtvovanja nekih sopstvenih egzistencijalnih minimuma svaki roditelj mora da doprinese izdržavanju svoje djece, izuzev ako se utvrdi da iz objektivnih razloga jedno lice nije u mogućnosti da doprinosi izdržavanju.

“I kada se nalaze na evidenciji Zavoda za zapošljavanje roditelji su u obavezi da daju izdržavanje.U prošloj godini u Osnovnom sudu u Podgorici je formirano 70 predmeta za krivično djelo nedavanje izdržavanja (59 osuđujućih presuda; dvije oslobađajuće presude; tri odbijajuće presude; u jednom predmetu obustavljen postupak; u jednom predmetu donijeto rješenje o odbijanju optužnog predloga; četiri predmeta još u radu)”, saopšteno je iz tog suda.

Ukoliko dođe do krivičnog postupka, krivična sankcija koju će sud u konkretnom predmetu izreći okrivljenom licu zavisi od okolnosti svakog konkretnog slučaja, pa tako od dugovanog iznosa po ovom osnovu, od dužine trajanja nedavanja izdržavanja, te od postojanja olakšavajućih okolnosti sa jedne strane, i/ili otežavajućih okolnosti, sa druge strane, pojasnila je Živković.

Ona napominje da okrivljeni može biti i otac i majka, zavisi ko je obavezan sudskom odlukom, kao i da krivično djelo postoji ako je lice obavezano na izdržavanje pravosnažnom sudskom odlukom (presudom) ili poravnanjem.

“Roditelj često ističe svoje loše imovinsko stanje kao razlog za nedavanje izdržavanja, što svakako nije samo po sebi prihvatljivo opravdanje, pri čemu napominjem da je Porodičnim zakonom propisano da roditelji imaju pravo i dužnost da izdržavaju dijete, a da i u slučaju ograničenja roditeljskog prava i u slučaju lišenja roditeljskog prava roditelj ne biva oslobođen dužnosti da izdržava svoje dijete”, kazala je Živković.

Pored navedenog razloga, kako ističe, naj češće direktno ili indirektno, roditelj koji je obavezan na davanje izdržavanja, nalazi da će novac potrošiti drugi roditelj na svoje potrebe, a ne za potrebe djeteta, što je u najvećem broju slučajeva, rezultat niske svijesti roditelja o svom pravu i dužnosti izdržavanja svog djeteta, te o svakodnevnim potrebama djece, naročito kada ona veći dio vremena ne provode kod tog roditelja.

Sve više prijava protiv onih koji ne ispunjavaju obaveze

U izvještaju o radu Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva za prošlu godinu navodi se da je povećan broj prijavljenih lica zbog krivičnih djela protiv braka i porodice za 18,33 odsto. Kako se ističe, konkretno zbog krivičnog djela nedavanje izdržavanja u 2018. godini prijavljeno je 242 lica, što je za 38 lica više nego u 2017, dok je u 2016. godini 215 lica prijavljeno.

Osim za ovo krivično djelo povećan je broj prijava i zbog krivičnog djela oduzimanje maloljetnog lica u 2018. je bilo prijava protiv 36 lica (u 2017.godini 32 lica, u 2016. godini 54 lica, u 2015. godini 28 lica, a u 2014.godini 13 lica). Takođe i zbog krivičnog djela zapuštanje i zlostavljanje maloljetnog lica u prošloj godini prijavljeno je 10 lica (u 2017. godini osam lica, 2016. godini 14 lica, u 2015. godini osam lica, a u 2014. godini dva lica).

“Zbog krivičnog djela nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici u prošloj godini prijavljeno je 308 lica (u 2017. godini 233 lica, u 2016. godini 218 lica, u 2015. godini 197 lica, a u 2014.godini 215 lica)”, zaključuje se u izvještaju.