Viši sud: Kupoprodaja vile Đorđine Marović bila samo maska

Neuvjerljiva i nelogična svjedočenja Stanka Subotića i Isata Boljevića u vezi sa kupovinom luksuzne vile u naselju Babin do u Budvi, nepostojanje dokaza da je novac uopšte pozajmljen, ali i nerealna cijena, samo su neki od razloga zbog kojih je Viši sud donio odluku kojom se od supruge Svetozara Marovića, Đorđine oduzima sporni objekat kojije ona navodno prodala Radojici Krstoviću iz Tivta, piše Pobjeda.

“Sud je jasno i bez sumnje utvrdio da se radilo o fiktivnom pravnom poslu i da Krstović nije isplatio 1,5 miliona eura za kupovinu kuće, te da je prenos imovine bio fiktivan sa jednim logičnim ciljem da se spriječi njeno oduzimanje”, navodi se u odluci koju je potpisao predsjednik Višeg suda Boris Savić.

Luksuzna vila od 259 metara kvadratnih sa dvorištem 500 metara kvadratnih i voćnjakom od 41 metar kvadratni u naselju Babin do u Budvi, ukoliko Apelacioni sud potvrdi odluku vijeća o trajnom oduzimanju, postaće svojina Crne Gore, navodi se u rješenju Višeg suda o trajnom oduzimanju imovine Radojici Krstoviću.

Krstović je luksuznu vilu navodno kupio od Đorđine, koja je 2012. godine kupila kuću za 300.000 eura, a prema dokazima kojima Tužilaštvo raspolaže, ona nije raspolagala novčanim sredstvima za isplatu kupoprodajne cijene.

Za sud nije bila sporna istinitost i vjerodostojnost ugovora kojim je Đorđina Marović kupila staru kuću od Olivere i Miloša Miljanića i Zorke Milinković, ali je upitno porijeklo novca kojim je isplatila dogovorenu cijenu. Viši sud nije povjerovao tvrdnji Đorđine Marović da joj je 300.000 eura u gotovini dao sin Miloš, koji je prethodno prodao naslijeđenu zemlju u Krimovici.

“Sud je utvrdio da su ugovor kojim Olivera Miljanić prodaje imovinu Đorđini Marović i ugovor kojim je Miloš Marović prodao zemlju Radovanu Peroviću za iznos od 239.997,50 eura sačinjeni istog dana u isto vrijeme (30. januar 2012. godine u 13.30 časova)”, dodaje se.

U oba ugovora je konstatovano da je kupoprodajna cijena isplaćena prije potpisivanja ugovora, a Đorđina Marović pred sudom je tvrdila da joj nije poznato kada je njen sin prodao zemlju, ali je navela da joj je predao u gotovini novac za kupovinu kuće u naselju Babin do.

Zato sud zaključuje da je ,,krajnje nelogično da svjedok ne zna ništa od toga kad je imovina prodata, a oba ugovora se zaključuju istog dana u isto vrijeme pred istim notarom u prisustvu Đorđine i Miloša Marovića“.

Sud je zaključio da Đorđina Marović nije dala dokaze koji bi potvrdili da je spornu imovinu kupila od zakonito stečenih sredstava. Pozivajući se na činjenicu da je Đorđina Marović cijeli radni vijek provela u Upravi carina i da nije imala drugih prihoda, kao i da nema uvjerljivih dokaza da je kuću kupila od novca koji joj je sin navodno dao, jedini i logični zaključak, po ocjeni suda, je da novac za kupovinu kuće potiče od prihoda njenog supruga Svetozara Marovića.

Sud je posebnu pažnju posvetio ,,izvorima“ koji su Krstoviću pozajmili novac za kupovinu kuće. Krstović je pred sudom naveo da je novac pozajmio od Boljevića, a ovaj da mu je novac pozajmio Stanko Subotić.

Dakle, novac izvorno potiče od Subotića, koji je sudu predočio dokaze da je sredstva koja je dao na pozajmicu prihodovao od izdavanja poslovnog prostora u Beogradu više od deset godina. Subotić je kazao da je novac konvertovao u eure i u vremenskom intervalu od šest-sedam godina su taj novac u Crnu Goru prenosili njegovi zaposleni. On nije sporio da je Boljeviću pozajmio novac, ističući da je od momenta kada mu je novac tražen do njegove predaje prošlo nekoliko dana.

Upravo ove činjenice sud je cijenio kao krajnje neuvjerljive i očigledno neistinite zbog čega je zaključio da nikakva pozajmica nije izvršena, a samim tim da Radojica Krstović nije imao sredstva za zaključenje kupoprodajnog ugovora i kupovine nekretnine.

“Radi se o fiktivnom pravnom poslu, usmjerenom da se spriječi oduzimanje imovine od člana porodice osuđenog lica, Đorđine Marović”, navodi se u odluci Višeg suda.