Kolumne

Brigadir Krsto Zrnov Popović o srpskoj okupaciji i aneksiji Crne Gore 1918.

Piše
Novak Adžić, istoričar

Krsto Todorov (Zrnov) Popović (1881-1947), iz Cuca, bio je oficir, komandir i brigadir (general) crnogorske vojske. Učesnik je balkanskih ratova (1912-1913) i prvog svjetskog rata (1914-1916) do pada Crne Gore pod okupaciju Austro-Ugarske. Istaknuti je junak Mojkovačke bitke 6 i 7. januara 1916. godine. Od 1916. do 1918. godine bio je zatočen u austro-ugarskom logoru Boldogason. Po oslobođenju iz konfinacije vratio se u Crnu Goru. Bio je žestoki protivnik srpske okupacije i aneksije Kraljevine Crne Gore sprovedene 1918. godine. Vojni je vođa i Božićnog ustanka januara 1919. godine.

Krsto Popović je bio poznati junak i korifej crnogorskih slobodara – komita, te politički emigrant u Italiji, đe je i bio potonji komandant “Crnogorskih trupa u Gaeti” 1921. godine. Januara 1922. godine emigrirao je u Agrentinu, u kojoj se ostao do 1929. godine, kada je, konačno, našao utočište kao izgnanik u Belgiji. Iz Belgije se krajem 1931. godine, nakon što je dobio političku amnestiju, vratio u Kraljevinu Jugoslaviju. U Kraljevini Jugoslaviji bio je član Crnogorske stranke (crnogorskih federalista).

Tokom drugog svjetskog rata (1941-1945) bio je vođa crnogorskih nacionalista, odnosno, lider pokreta za nezavisnu Crnu Goru u uslovima italijnske okupacije. Bio je komandant “Crnogorske nacionalne komande” i “Lovćenske brigade”, koja je bila oružana formacija crnogorskih indipendista. Poslije završetka drugog svjetskog rata, odbio je da se preda komunističkim vlastima i ubijen je u odmetništvu 1947. godine.
Nesumnjivo Krsto Zrnov Popović je bio paradigma crnogorskog patriotizma i slobodarske etike. Bio je stameni, harizmatski predstavnik stare, tradicionalne, konzervativne, klasične i herojske Crne Gore i njenog morala.

Kada je 1918. godine Kraljevina Crna Gora postala žrtva velikosrpske invazije, okupacije i aneksije Krsto Zrnov Popović je bio predvodnik oružanog otpora uništenju crnogorske države i nacionalnom obespravljivanju Crnogoraca. Odlukama tzv. Podgoričke skupšrine od 13/26. novembra 1918. godine energično i nepokolebljivo se suprotstavio. Lojalan kralju Nikoli i institucijama pravnog poretka Kraljevine Crne Gore ustao je u odbranu crnogorskog državnog i etničkog individualiteta.

U memorandumu, kojeg je iz Bajica 22. decembra 1918. godine, u ime Ustaničkog Odbora poslao tada kao kapetan Krsto Popović “Komandi Jadranskih trupa” i tzv. “Izvršnom odboru Cetinje”, te komandantu savezničkih trupa u Kotoru generalu Polu Venelu, veli, uz ostalo, i ovo: “Skupština održana u Podgorici u dane 11. i 13. mjeseca novembra 1918. godine, sazvana je protiv ustavnih odredaba naše zemlje, a najviše protiv volje apsolutne većine crnogorskog naroda, što je dalo povoda da se- protiv skupštinske odluke kojoj ste Vi izvršni organi-digne opšti pokret i ustanak u Crnoj Gori”.

Krsto Zrnov Popović je, u rangu komandira, a u svojstvu šefa Štaba Crnogorskih trupa u Italiji prvopotpisani autor jednog vojno-politčkog dokumenta, imenovanog kao “Naredba”. Naime, u aktu, pozantom kao “Naredba”, donijetog u Gaeti 17. aprila 1919. godine, sa potpisom komandira Krsta Zrnova Popovića, stoji, pored ostalog, i sljedeće:

“Braćo Crnogorci

Po nalogu naše Vlade sakupljamo se evo na obali Sredozemnog mora a na teritoriji prijateljske nam i moćne Italijanske monarhije. Sakupljamo se ovđe da se organizujemo i spremimo se kao takvi da pođemo onamo đe nas narod sa nestrpljenjem očekuje. Restauracija naše otadžbine zagarantovana je. Čas se približuje, kad ćemo sa našim starim, dugonapaćenim i omiljenim, mudrim i ponositim Vladarom otići u našu milu i slavnu otadžbinu Crnu Goru. Čiju slavu doranili su nam naši pretci stečenu u šest vjekovnoj u istoriji bezprimjernoj borbi, za oslobođenje naše nacije i ostvarenje zajedničkih ideala. Povjesnica ne pamti da je iko ikada kao i ovoga rata dao više nepristrasnijih i nesebičnih žrtava za istorijska svoja prava od nas Crnogoraca. Čitavi svijet priznava nam je to, te se crnogorskom herojstvu i patriotizmu sa poštovanjem klanjaju kako veliki tako i mali narodi.

Protivu takvog ugleda Crne Gore pripremat je ne od juče nego po odavno atentat i baš su našli zgodan momenat kad je narod crnogorski ostao bio bez odjeće, obuće, bez hrane i oružja i svega što je potrebno za život; tako im je bio stvoren povoljan teren za ostvarenje svojih sramnih namjera. To su oni od koga smo se imali najmanje bojati, to nije herojski narod Srbije, već zvanična Srbija, koji su na stid i sram cijelog našeg plemena našli dosta izroda u Crnoj Gori plaćenih novcem da potpišu sramnu smrtnu presudu našoj vjekovima napaćenoj domovini. Mi kao pravi dostojni potomci svojih predaka pokazali smo čitavom svijetu kako Crnogorac zna čuvati čast i suverenitet svoje zemlje. Vi ste svojom krvlju u borbi protiv izroda postavili kamen temeljac budućoj Crnoj Gori koja će biti mnogo veća i u svakom pogledu naprednija nego što je bila. Vaše muke i trud Vladar i domovina neće zaboraviti…

Oni pak naši crnogorski izdajnici i preletujući agenti danas politički iščezavaju, a i u stvari će nestati, jer kao prodavaoci mora prolivene crnogorske krvi u skoro šest vjekova neće naći nigđe utočište i svak će ih goniti i na njih pljuvati.

Braćo, Pozivate se da sa najvećom voljom i ljubavi prijenemo na naš zajednički posao. Mi ovđe reprezentujemo Crnu Gorui i našu vojsku zato se mora strogo paziti u svakoj prilici na svoj ponos i opšti ugled”.

Na Petrovdan 12. jula 1919. godine u sedam sati izjutra crnogorska ekspedicija na čelu sa Krstom Popovićem je željezničkim vozom otputovala iz Formije za pristanište Monopoli, uniformisana crnogorski, i naveče oko ponoći ukrcala se na jedan brod sa jedrima i u osvit zore otplovila za Crnu Goru. Jadranskim morem crnogorska ekspedicija plovila je četiri dana i usljed vrlo nepovoljnih vremenskih prilika (bila je snažna oluja) njeni članovi stigli su, najprije, pod Medovu, a odatle su su se uputili u pravcu Ulcinja i Bara u noći između 18. i 19. jula 1919. godine.

Prema izvorima crnogorske vlade u emigraciji, tada je sa Krstom Popovićem u Crnu Goru upalo 69 crnogorskih oficira, sa ciljem podizanja opštenarodnog ustanka protiv srpske okupacije i aneksije Crne Gore i to: komandiri-Petar Lekić, Marko Vučeraković, Krsto Popović, Pero Vuković, Savo Čelebić, Đuro Kapa, Mato Todorović, kapetani-Milo Lekić, Andrija Dragutinović, Niko Kašćelan, Todor Borozan, Dušan Vuković, Krsto Ivanović, Božo Bećir,-poručnici-Jovan Nikolić i Vaso Marković,-potporučnici Mašan Borozan, Petar Lekić, Petar Nikolić, Marko Popović, Majo Vujović, Boško Vujović, Ilija Raičević, Mladen Gluhović, Ilija Konjik, Jovo Kojić, Marko Đ. Popović, Đoko Tomanović, Milovan Kalezić, Niko P. Martinović, Živko Đurović, Todor Grgur, Ilija Đukić, Milo Đukić, Butor Batrićević, Petar Batrićević, Đuro Popović, Nikola Knežević, Simo Lazetić, Ćetko Jovanović, Ilija Vuković, Savo Pejović, Stevan Radonjić, Boško Vučinić, Đorđije Božarić, Filip Vrbica, Milo Šikmanović, Mašo Borilović, Pero Ivanović, Ferid Abazović, Radovan Turčinović, Petar Perišić, Andrija Pejović, Andrija Popivoda, Krsto Vuković, Đuza Vukmanović, Radisav Nikezić, Niko Niković, Mićo Niković, Stevo Dabanović, Nikola Crnojević, Janko Jovanović, Savo Marković, Jovan Zlatičanin, Ilija Leković, Đoko Račić, Milan Orović, Savo Pavlović i barjaktar Savo Martinović

(Citirano prema: Prof. Dr Šerbo Rastoder, “Crna Gora u egzilu 1918-1925”, knjiga I, Podgorica, 2004, str. 285-286. O tome vidjeti i: “Suđenje borcima protiv aneksije Crne Gore 1918. godine pred Okružnim sudom na Cetinju 1920. godine”, priredio dr Radoslav Rotković, izdavač LSCG, Cetinje 1994. )

Potom je, nakon iskrcavanja, ta ekspedicija, preko Lisinja sa cnogorskim ustanicima, koji su se vratili iz Italije, stigla do Rumije i na Sutorman. Odatle su se oni uputili u razne predjele radi izvršenja dobijenih zadataka. Oni su poduzeli nove oslobodilačke akcije protiv velikosrpskih okupatora i osvajača Crne Gore. O tome svjedoči i dokument, koji slijedi:

Naime, u odgovoru Krsta Zrnova Popovića na objavu Ivana Lole Pavićevića, povjerenika Vlade KSHS iz Beograda, s ovlašćenjima okupaconog guvernera u Crnoj Gori, (1919-1920), a pod naslovom “OTPORUKA CRNOGORSKIH USTAŠA na poruku srbijanskih siledžija u Crnoj Gori”, poslatog iz Planine, 29. avgusta 1919. godine, u kome se, između ostalog, kaže i ovo:

“Pavićeviću,

Ti kažeš: “Kad Crna Gora bješe oslobođena od neprijatelja”… ali naprotiv; ona baš sada nije oslobođena, nego je zauzeta; i to, od njenog najljućeg neprijatelja i dušmanina – od zvanične Srbije, koja bi htjela da u korijen ubije čast i istorijsko ime Crne Gore, njen ponos i sve narodne svetinje, koje su nam najveće i jedino narodno blago, za koje smo živjeli i umirali… Zar je “radi ujedinjenja” trebalo kaljati čast Crne Gore i gaziti njena prava? Zar je “radi ujedinjenja” trebalo popaliti i srušti hiljade naših domova? Zar su u ime ujedinjenja hiljade Crnogoraca stavljeni van zakona, te trunu bez krivice i suda pohapšeni, bez otadžbine i krova po gorama i inozemstvu. Svojim zlikovačkim radom zauvijek ste srušili solidarnost i bratsku ljubav. Vi ste, a ne mi, grobari ujedinjenja, i na vas će ostati kletva i najdaljih pokoljenja. Za novac, koji ste u svijetu izlagali, uspjeli ste kupiti nekoliko propalica i degenerisanih individua cnogorskih, kojima sada sipljete, samo da vam služe oruđem, kojim ćete se dočepati svoga cilja. Među tijema, mnogi su se bavili špijunažom i drugim i stavili se u službu i Austriji, dok je držala Crnu Goru. To oni sve radiše za novac, isto kao što danas rade za zvaničnu Srbiju, i kao što bi radili za svakoga ko bi ih bolje platio. Ima tu među njima, na žalost, i nekoliko crnogorskih državnika i činovnika, koji su nemilice trošili narodnu imovinu, a svojom žalosnom upravom upropastili tekovinu narodnu, zbog čega ih je očekivala kazna narodnog gnjeva, pa stoga ne smjedoše izisti pred crnogorski narodni sud, no pođoše tražiti drugo utočište i nov izvor za isisavanje, i tako se sramotno prodadoše za novac. Takva je većinom i ostala ona nevaljala “omladinska organizacija”, koja se, kao stoka na so, slomi trčeći i grabeći se oko prosutog novca Pašićevog. Mislite li, da ste kupovinom tijeh nekoliko propalih tipova, kupili i sav crnogorski narod i njegova prava? Ludo se varate ako to mislite…Crna Gora je Crnogoraca! Tako je bilo, tako će i biti.

Kralj Crne Gore i Vlada postoje. Pri njima su zastupljene sve Velike Sile. Pa po čemu i čijem odobrenju upravljate i sudite vi u Crnoj Gori? Zar po vašem “drago vi je” ili po odobrenju mitom i silom sakupljene nezakonite i lažne podgoričke “velike skupštine”…  Mi smo, u crnogorskoj uniformi, pošli iz crnogorske vojske u Italiji, sa porukom od naše onamo nalazeće se vojske: da narod mirno i spokojno čeka svoje oslobođenje. A vi ste se, na glas o našem dolasku, raštrkali po cijeloj zemlji i pokupili ste kuku i motiku, pa ste nemilosrdno nasrnuli na naše familije i našu imovinu i sve ste nam utamanili. Pa kako je to, o sramotna stvorenja i grobari svoga jadnog naroda!”

Kao vođa crnogorskog narodnog ustanka Krsto Popović je jedan od autora i potpisnika Proglasa od 20. septembra 1919. godine, poslatog sa svojega zbornog mjesta, sa planine Vojnik, u kojemu se veli i ovo: “Na mjesto onih starijeh tirjana javio se iz Beograda nov, još gori tirjanin i dušmanin naše slobode i napretka, oličen u dinastiji Karađorđevića i i njegovim kupljenim slugama, a zaogrnut odeždom lažnog demokratizma. Bezbrojni su zločini, strahovito je nasilje koje je počinio ovaj novi demon jugoslovenstva. Nema danas svetinje, koja nam nije pogažena. Ubistva, najgroznija razbojništva, uništenje imovine, paljevine naših kuća, pokolj nemoćnih staraca i nejači, nasilje na nezaštićene ženskinje, interniranje, uzimanje taoca, mučenje i davljenje po policijskim podrumima i strašno morenje glađu do smrti, eto, to je sloboda, kojom nas je Beograd usrećio! Čitava velika Jugoslovenska domovina postala je za jedne grobnica a za druge tamnica!

Nemojte se čuditi, braćo Jugosloveni, što je jedan dio vaš,-što su rođena braća naša Crnogorci prvi ustali, sad kao i svakad prvi, kad god je trebalo, da je junački gine za slobodu i čast, ne samo crnogorsku, nego i za opštu slobodu sviju nas Jugoslovena. Čujte i znajte, da na krvavoj zastavi crnogorskoj, koja se danas vije po njenim gorama i vazda slobodnom stijenju, a protivu beogradskih zavojevača i otimača stoji napsiana sveta riječ: “Sloboda ili smrt”.

Bojevi se danas biju po cijeloj Crnoj Gori! Ne boli nas, kad u toj borbi ranu zadobijamo, ali sve nas Crnogorce boli i teško tišti, što moramo da se bijemo protivu nasilno regutovane braće iz Hrvatske, Bosne, Hercegovine, Slovenije, Dalmacije i drugih jugoslovenskih krajeva, protivu one naše braće, koje su beogradski dželati poslali, da oduzmu pravo i čast Crne Gore…

Nikad Crnogorci neće dopuštiti da im sloboda njihova bude ukradena! Crna Gora mora biti vaspostavljena u potpunoj njenoj slobodi i državnoj nezavisnosti. To će biti makar koliko današnja borba bila duga i krvava. Samo sa vaspostavom Crne Gore i njenim glasom kao slobodne države, mogu se i ostali djelovi našega naroda nadati političkim garancijama i sigurnom očuvanju svojih prava. Današnja borba Crne Gore jeste, prema tome, borba i za sve ostale djelove našeg naroda.

Stoga ustaške vođe crnogorskog naroda apeluju na sve sinove jugoslovenske bez razlike, i bratski i usredno ih mole: ma da ste nasilno regrutovani za ovu borbu protivu nas, mada se nasilno dovodite u Crnu Goru, da se borite protivu nas ustaša crnogorskih, ne pucajte na nas! i ne prolijevajte svoju i našu bratsku krv, jer je to krv i vaše slobode-krv slobode sviju nas! Pružite nam ruku bratstva! Skočite na oružje i stresite sa sebe mrski i teški jaram beogradskih zulumćara!”.

Na predstavci o stanju u Crnoj Gori, koju su crnogorski ustanici, iz šume 24. septembra 1919. godine, postali na adresu Kraljevskog Crnogorskog Generalnog konzula u Rimu gospodina Veljka Ramadanovića prvopotpisani je komandir Krsto Zrnov Popović. U toj Predstavci, uz ostalo, navodi se i ovo:

“Crnogorski narod preko svojih predstavnika i preko izaslanika saveznika, još od početka okupacije Crne Gore od strane Srbije, koju je izvršila pod zaštitom Francuske, nekoliko puta je činio predstavke i protest našim moćnim saveznicima o nasilnoj okupaciji koja je izvršena protivu volje naroda, i o najnesrećnijim događajima koje zvanična Srbija- preko njenih vlasti sa vojskom pokupljenom iz sviju jugoslovenskih pokrajina, činila u Crnoj Gori.

Svi ti protesti kao i neprestane borbe i pokolj koji se vrši na cijeloj teritoriji Crne Gore od 24. decembra pr. g. nijesu našli nimalo odziva kod saveznika, koji nijesu htjeli ni da čuju za vapaj Crnogorskog naroda, da se oslobodi od krvave vladavine Srbijanske da ga ne ubija, ne pljačka, ne zatvara pod mračne voltove; ne pali mu kuću; da ga nasilno ne nagoni ba regrutaciju i na polaganje zakletve Srbijanskom Kralju i da mu mrazi sve ono što je najsvetije Crnogorcu. Ustaši crnogorski po mogućnosti oružanom rukom sprječavali su srbijansku vojsku i upravu da ne vrši krvavi teror Crnoj Gori, ali se njihovoj navali nije moglo niti može odoljeti…

Dakle, svakome je jasno kao bijeli dan, da je zvanična Srbija pod zaštitom zvanične Francuske, preduzela najgroznije mjere da se potpuno uništiti Crnogorski narod, a ono što preteče da silom naćera da prikloni glavu i da se predade Srbiji. Kao god i ranije tako i sad – po deseti put – iznuđuju potpise od naroda da su za Kralja Petra i ne pitajući potpisuju imena ljudi iz pojedinih plemena, da izjave i napišu nekakvu zakletvu za koju narod ne zna. To čine kako biše saopštili Konferenciji mira i javnosti da je Crnogorski narod dragovoljno uz njih. Mi im svečano i otvoreno pred čitavim svijetom dovikujemo, da je to njihovo sve laž i grozna podvala – svojstvena samo njima – kao i to: da je sav Crnogorski narod, izuzimajući nekoliko izroda i izdajnika plaćenih iz Dispozicionog fonda Pašićevog, za slobodu i nezavisnost Crne Gore i za svoga ljubljenog Kralja Gospodara Nikolu I. Da je tako to se najbolje vidi iz krvavih događaja koji se odigravaju u Crnoj Gori evo skoro godinu dana. Mi smo svjesni da narod sa ustašima Crnogorskim, iznureni glađu, bolešću, bez ikakavih sredstava, oružja i municije vojsku Srbijansku i onu iz sviju pokrajina jugoslovenskih, kao god i vlasti i upravu ne može pobijediti i izagnati iz Crne Gore, pošto je vojska, kao što smo ranije naveli, snabdijevala sa svim vojničkim potrebama i svakovrsnim modernim oružjem, tim prije, što su upotrijebili sve sile da sa vojskom potpuno pokore Crnu Goru. Svjesni smo i toga, da nije Srbijanske vojske i uprave u Crnoj Gori, da bi smo se mi sa našim domaćim izrodima brzo razračunali i svemu civilizovanom svijetu dokazali: što je volja Crnogorskog naroda.

Obzirom na sve gore istaknuto, kao i na to, što je svakome jasno poznato da nije bila volja Crnogorskog naroda, ona rezolucija koju su Srbijanska vlada, uz pripomoć naših izroda, skovali i preko nekakve rulje, tuđinskih plaćenih agenata, objavili u polovini mjeseca novembra prošle godine u Podgorici, a pogledom na činjenicu što su do sada faktički naši saveznici potpuno zatvorili oči pred svim događajima koji se ovamo odigravaju i da nehoće da čuju vapaj Crnogorskog naroda- premda o tome je svima saveznicima borbro poznato o svemu nešto od naših predstavaka, nešto iz izvještaja njihovih izaslanika a nešto iz poštene i iskrene svjetske javnosti. Ovijem najkarakterističnije protestujemo i gnušamo se na postupak naših “moćnih i velikih saveznika” i sa najvišim negodovanjem gledamo na njihovu pomoć i intervenciju”.

Komandir Krsto Popović je, kao načelnik Štaba komande crnogorskih trupa u Gaeti, jula 1919. godine bio korifej ekspedicije za izvšenje specijalnih zadataka vojnog i političkog karaktera, koja je brojala 120 ljudi, od kojih je bilo 69 oficira, a koji su se vratili iz Italije u Crnu Goru, đe su izbjegli nakon sloma Božićnog ustanka, i iskrcali se na prostoru između Bara i Ulcinja. Krsto Popović se odatle prebacio na Sutorman, sa kojega je, sa svojom gerilskom grupom, otišao u pravcu Cetinja i Katunske nahije sa ciljem podizanja naroda na Ustanak. I zaista, Krsto Popović, je bio vojni vođa i komandant Božićnog (januarskog) i Petrovdanskog (julskog) ustanka crnogorskog naroda 1919. godine, podignutog sa ciljem oslobađanja Crne Gore ispod velikosrpskog jarma.

Komandir Krsto Popović kao “Šef svih ustaša” iz šume 27. septembra 1919. godine podnio kraljevskom crnogorskom generalnom konzulu u Rimu g. Veljku Ramadanoviću opširan izvještaj, u kojemu stoji sljedeće: Šuma, 27. septembra 1919. g.Kr. Cr. Generalnom konsulu gospodinu Veljku Ramadanoviću, Rim

Naš izaslanik kazao mi je da nijeste primili nijedan moj izvještraj, koje sam uputio sa Sutormana- njih je bilo 6- i to: 18, 23, 24, 25, 29 jula i 2. avgusta ov. god. po novom. Sve pomenute izvještaje predao sam na Sutormanu italijanskoj komandi, gdje je bio jedan italijanski potporučnik. Mislio sam da će svaki izvještaj doći Vama u ruke, kao što su mi bili i obećali. Ja, kao što znate nijesam imao na raspoloženje aeroplana, telefonsku i telegrafsku liniju da s Vama direktno komuniciram. Nikakvo čudo nije zašto nijesu izvještaji tamo stigli, nego je više čudo, kako je od nas ijedan mogao živ izaći na našu teritoriju, kada ste onako lijepo uredili komunikaciju sa odnosnim italijanskim komandantima.

Pri meni nemam kopija od ranijih izvještaja, ali ću Vam ovdje navesti sadržinu istih kao što slijedi:

14. jula u tri sata izjutra ukrcali smo se na brod Jedrenjaku pod Monopoli. Od naše pratnje tražio sam da se iskrcamo između Bara i Budve, kako bismo se što prije uhvatili Lovćenskih šuma i uputili određenom cilju. Istodobno upozorio sam ih da mi tim bordom ne možemo u određeno vrijeme na željeno mjesto stići, našto mi je odgovoreno: da će brod- Jedrenjaku-neki parabrod privući do obale za iskrcavanje. Tom prilikom g. Baldaći obećao mi je, da će doći na Vir Pazaru naročiti Kralj. Italijanski poslanik za naše poslove sa kojim imam komunicirati i od kojega za naše pristalice imam tražiti i primiti: oružje, municiju i novac, kao i sve ostale potrebite nam stvari. Ovaj povjerenik, prema njihovom kazivanju, imao je stići na Viru prvoga dana našega stupanja na crnogorsku teritoriju, ali od svega toga ne bi ništa što je upropastilo uspjeh, kojega sam prvih dana mogao učiniti. Jedrenjakom smo otplovili i usljed velike morske bure lutali po Jadranskom moru, te smo 16. jula u jutro osvanuli pod Drač, a odatle za Medovo i da italijanska posada iz Drača nije javila italijanskoj komandi na Medovu da nas spasavaju i Mi i naša Jedrenjaka bili bismo pod vodom, te tako, sa dvije torpiljerke stigosno u 11 sati noću u Meduanski zaliv.

Čim sam se iskrcao pošao sam kod Komandanta mjesta i kazao mu u čemu je stvar pošto mu o našem dolasku nije bilo ništa ranije poznato. Istoga sam molio da nam dade sredstva da se iskrcamo između Bara i Budve, na šta mi je odgovorio da to nije njegov Sektor, pa niti može niti smije to bez prethodnog naređenja učiniti, a da će nam pomoći da se od Bara do Ušća Bojane iskrcamo gdje ja hoću. Da se ne bi gubilo vrijeme na to sam pristao i tražio da nas prevezu na obalu kod Starog Ulcinja pod Mrkojeviće, kako bih se što prije uhvatio planinskog lanca između Bara i Skadarskog blata, te tako jedva 18. jula u 4 sati popodne krenuli smo iz Medova na određeno mjesto, a 19 u 3 sata u jutro prevezli smo se kraju i iskrcali.

Obzirom na iznurenost vojnika koji su, usljed rđavog putovanja, bili veoma u slaboj moći, kao i pogledom na ukrivenost kretanja upotrijebio sam dan za odmor, a noć za kretanje i kako bi se na taj način mogao brže i što sakrivenije prodrijeti u unutrašnjost Crne Gore. Neprijatelj je saznao o našem iskrcavanju, ali nije znao za našu snagu i pravac prodiranja, usljed čega je nastala od strane našeg neprijetelja velika komešancija i priprema. Srbijanska vojska iz Boke-Kotorske, Hercegovine i Sandžaka forsiranim maršom hitala je za Crnu Goru sa cijelom ratnom opremom, a u Crnu Goru na cijeloj teritoriji srbijanske vlasti u zajednici sa našim domaćim izdajnicima, preduzeli su najhitnije mjere mobilizacije i koncentracije trupa. Sve naše pristalice silom su namoravali da uzmu oružje i da se bore protivu nas. Koji nije htio to učiniti oni su ga ubijali ili zatvarali, imanje mu pljačkali, kuće palili, familije zatvarali i internirali, ili gole i bose nesretnje po šumama razagnali, toljagama ih prebijali i primoravali ih. Takvih familija i sada ima po šumama gdje krepavaju, a koje se ne smiju niti imaju kud povratiti. Uputili smo se preko Mrkojevića, Rumije, Bijele Skele i 21. jula došli u Krajinu kod sela Gureze.

Da nebi sa onako malim i iznurenim brojem vojnika zapao u kritičan položaj i time se osujetila naša dalja akcija, a da bi se crnogorskim plemenima dao vidni znak našeg dolaska- i oficire i vojnike podijelio sam u pet grupova, i pošto sam svijema na okupu objasnio ulogu i zadatak uputio sam ih na svoja mjesta, a ono malo novca dao starješinama grupova sa instrukcijama, na kakve ih svrhe imaju trošiti i sa njima udesio način za komuniciranje i organizaciju dotadanjih u Crnu Goru ustaša, kao i onih koji bi se nam pridružili. Katunski grup pod komandom kom. Kape, da noću prijeđe Crmnicu, lati se Lovćenske šume sa glavnim objektom Cetinje. Sa njime sam uputio i nikšićki grup sa kom. Todorovićem. Riječko-lješanski grup sa kom. Čelebićem preko blata za Bobiju i Lješansku nahiju. Zetski grup sa kom. Vukovićem preko blata za Zetu i Pipere. Primorsko crmnički grup sa kom. Vučerakovićem ostao je u svome mjestu. Svijema je preporučena čvrsta međusobna veza, saglasnost i aktivnost. Iz Medova nam se pridružio kapetan Krsto Ivanović sa 12 druga, a plemenski kap. Mićo Ivović, kao bolestan vratio se natrag.

Pri prelazu preko Crmnice, od nikšićkog grupa ostao je bio na putu Marko S. Martinović, kojega su naši neprijatelji uhvatili i predali srbijanskoj komandi na Viru. Martinović im je ispričao imena sviju oficira koji su došli u Crnu Goru, broj vojnika, kudijen je ko pošao i iz kojih su mjesta, kao i sve ostalo što je god znao o nama i našoj vojsci. Na taj način našim neprijateljima bilo je jasno o svemu našemu radu.

Katunski grup naišao je nenadno na zasjedu vojske kod Obzovice i š njima stupio u borbu. Poslije poduže borbe grup je bio razbijen, te tako kako je koji mogao. Skrenuo je i hitao u unutrašnjost Katunske nahije tek su se poslije poduže vremena skupili i organizovali. U borbi kod Obzovice sa naše strane zarobljen je Niša Vujošević iz Bjelica a Petar Gajov Nikolić s Čeva, kao junak, sa dvije bombe bombardovao je i sebe i dva neprijateljska vojskina, koji su ga bili uhvatili da ga vode. Svi trojica u komadima pošli su u vazduh.

Po mom dolasku 22./7. na Sutorman obratio sam se italijanskoj komandi na Viru radi veze, ali bez uspjeha. Zatim sam se obratio Komandantu u Baru pismeno i preko naročitog objasnio mu stvar u koliko je trebalo i tražio da se sa njim sastanem, kako bi na taj način utanačio komunikaciju i snabdijevanje ustaša. Sastanak nikako nije mogao biti, a obećao mi je da će mi šiljati u koliko mu bude moguće, oružja, municije i taina što je faktično i učinio u koliko su dozvoljavale prilike. Poslao mi je 26 pušaka, viši broj municije kao i nešto taina. Za pisma (izvještaje) koja budem ja Vama upućivao, molio sam ga da ih ne šilje nadležnim komandama na cenzuru, nego ako mu je potrebno, da on to učini, pa da ih direktno i najhitnije upućuje Vama što mi je i obećao.

Kad sam došao na Sutormanu počeo sam na brzu ruku pozivati prvake i naše jednomišljenike iz Donje Crmnice i Krajine š njima se savjetovao i naredio da se popišu svi naši jednomišljenici i učini se potrebna organizacija. Ovaj poziv otpravljanja bio je u najvišoj tajnosti. Naši neprijatelji organizovani i spremni preduzeli su odmah akciju u Primorsko-Crmničku oblast. Ustali su da nas gone: iz Bara, jedan srbijanski bataljon (jurišni); iz Budve dvije čete, iz Krajine jedna četa i posada srbijanska sa Vira, sa našim domaćim izdajnicima. Svi su bili naoružani i snabdijeveni artiljerijom, mitraljezima, mašinskim puškama, bombama i.t.d. Gonjenje su otpočeli 25. jula prije no je svanulo. Sva sela naših pristalica posjeli su i počeli vršiti nad njima teror. U Limljanima ubili su od naših pristalica četvoricu: Mitra Špadijera, dva rođaka Šorojevića, jednog Boškovića, a jednog ranili, zbog toga što nijesu htjeli primiti oružje protivu nas.

Gonjenje je trajalo za svo vrijeme moga boravka u Sutormanu, te smo tih dana trpjeli od svega nesnosnih muka. Naši neprijatelji počinili su od stanovništva najgroznije tirjanstvo pred kojim događajima i Neron i Ivan grozni, bi se od čuda skamanili. Dok sam ja bio tamo izgorjeli su kuće i sve njihove imovine uništili: ministru predsjedniku g. Jovanu S. Plamencu i Svetozaru Plamencu u Boljevićima, bar. Joku Androvu i Niku Nikovićima, kom. Marku, Tomu i Blažu Vučerakovićima iz Krnjica. Osim toga opljačkali su ne, pojedan put, naše jednomišljenike: Limljane, Krajinjane, Barane, Mrkojeviće i.t.d. Krajinskih familija ima mnogo prebjeglih u Skadru i Albaniju. Dalje su životinjski i nemilosrdno sve poništili Vranjinašima, Zećanima, a i da ne govorim za katunsku i nikšićku oblast, gdje su srbijanske vlasti i vojska počinile najgroznije strahote od stanovništva i njihove imovine, o čemu ste ranije izviješteni.

U Katunskoj nahiji opaljeno je od strane neprijatelja mnogo kuća, a ostale su sve opljačkane.Ja sam primoran silom okolnosti, a najviše zbog toga, što nijesam mogao dalje komunicirati sa Sutormana noću između 5. i 6. avgusta s mukom uspio prevesti se preko blata, pa preko Zete i Lješanske nahije došao u Katunsku nahiju, gdje sam učinio reorganizaciju katunskih ustaša i udesila se veza složnost i potpomaganje sa ustašama iz nikšićke oblasti, a preko ovih i sa ostalima u Crnoj Gori.

G. Ramadanoviću,

Od crnogorskog stanovništva jedva jedna šestina politički stoji i još zavedena za izvjesnim degenerisanim crnogorksim individuama. Sviostali  koji služe srbijanske vlasti- služe ih pod silom oružja srbijanskog kao n.p.r. regruti, od kojih ima viši dio što nije po voltovima, žandarmi i gardisti.

Srbijanska vlada naoružana neobjašnjivom mržnjom prema Crnoj Gori i njenim moralnim i materijalnim bitnim interesima, a potpomognuta na sramotu i stid od naših Saveznika, u prvom redu zvanične Francuske, sa svojom vojskom čini takva zvjerstva od ničim nezaštićenog crnogorskog naroda, kakva se nikada ni od koga činila nijesu.

Ovo je istorijski sramni stid za čitavo Čovječanstvo, koje je prašina bezobzirne srbijanske politike obmanula i zaslijepila da niti vide niti znadu što se radi u Crnoj Gori od nesretnjeg naroda.

Krsto Zrnov Popović

Za sažaljenje su svi oni političari i predstavnici Saveznika koje bi francusko-srbijanska politika u Crnoj Gori mogla i još obmanjivati. Oni treba da znadu da je Podgorička skupština mitom i silom sakupljena ne pitajući narod crnogorski. Ona je po sve nezakonita i lažna i upravo skupština srbijanskih ageneta.

Molim Vas, saopštite našoj kralj. vladi, ako članovi Konferencije svjetskog mira žele doznati želju crnogorskog naroda, neka narede da srbijanska vlast i vojska odmah napušte crnogorsku teritoriju, a prepuste crnogorskom narodu da taj obračun učini među sobom, pa će u kratskom vremenu vidjeti želje i težnje crnogorskog naroda.

Sve Komisije koje su saveznici u Crnoj Gori izašiljali, pretpostavljam, da nijesu mogle ni iz daleka upoznati se sa željama crnogorskog naroda, naročito stoga, što su im srbijanske vlasti većinom činili prepreke i smetnje da ne dođu u dodir sa našim narodom i ustašima.
Kroz Crnu Goru vode se najkrvavije borbe u stvari sa srbijanskom vojskom. Narod crnogorski u mukama se davi a Saveznici su do njega zanijeli glavu.

Crnogorski narod u mukama i patnjama da veći se pita: Zar su naši Saveznici zaboravili da je njihova diplomacija oduzela nam one zemlje koje su naši predci od neprijatelja svojom krvlju oslobodili kao Boku Kotorsku, Sjevernu Albaniju i Skadar pod čijim zidinama leži 10.000 crnogorskih vitezova.

Ovoga puta kad je crnogorski narod dao sve što smrtni mogu dati za slobodu naroda, Saveznici odobravaju i ravnodušno posmatraju gdje narod crnogorski srbijanski bajonet davi potpomognut zvaničnom Francuskom.

Mi pozivamo svakoga pravoga Crnogorca koji je u inostranstvo da hita u svoju domovinu da branimo čast i ponos Crne Gore, našu egzistenciju i suverenitet koja je krvlju i mukom crnogorskom stečena nizom šest vjekova. Nedamo nikome da je oskrnavi, ma ko i koliko bilo naših neprijatelja dok ijednoga pravoga Crnogorca ustraje.

Molim Vas, g. Ramadanoviću, izvolite ovaj akt hitno uputiti našoj Vladi po naročitom kuriru.

Šef svih ustaša.

komandir Krsto Popović

Cuce 30. IX 1919.”

Komandant ustanika u Crnoj Gori komandir Krsto Zrnov Popović je u Rimu 8. juna 1920. godine, u jednoj izjavi opisao zločine srpske vojske i njenih janjičara u Cucama na sljedeći način:

1. Boža R. Krivokapića, stara 55-60 godina, i Nikolu Draškovića, stara 50 godina, invalida oba, su strijeljali u mjesecu oktobru u selo Dide. Tu je bila borba. Narod iz sela cio pobjegao je bio u pozadinu ustanika, osim pomenuta dva starca koja su našla u jednoj kući i obadva strijeljali.

2. Jovana Matkova Ilića iz Zaljuti (sela) starca od oko 70 godina koji nije mogao pobjeći ispred vojske stukli su puškama tako da je treći dan umro. Ovo je bilo u mjesecu decembru prošle godine. Tu je bila borba đe su Jovana ubili.

3. Radula Andrijina Đurovića iz sela Rovina strijeljali su zato što su mu našli u njega novu lovačku pušku kod njegove kuće. Ovo je bilo u mjesecu decembru 1919. godine.

4. Marka Perova Đuričića iz sela Zaljuti u mjesecu oktobru prošle 1919. godine probili su sa dva kuršuma puščana zato što su mu našli nekoliko brava koje je bio sakrio da mu ih vojska ne pokolje. I danas je u bolnicu.

5. Krsto Dragov Popović iz sela Lipe i Ivan Filipov Roganović iz sela Trnjine kao ustanici poginuli su u borbi u januaru ove godine. U Cuce vojska ih je našla još žive i kundacima od pušaka izlomila im glave. Onda su pokupili okolni narod nagoneći ih da se zajedno u kolo fataju sa Srbijancima oko njih dva mrtva; govoreći narodu ovako će svaki svršiti ko nije za Srbiju i tako su ih držali neukopane četiri dana. Majku Ivanovu Jovanu staru oko 70 godina našli su Srbijanci đe kupi ostatke od raskomadanog sina pa su je palicama istukli i za pletenice vukli.

6. Dunjaša Đ. Popovića iz sela Zovine u februaru ove godine stara oko 70-75 godina istukli su toljagama zbog toga što su mu našli oganj da mu gori oko 11 sati noću.

7. Đoka L. Popovića, stara 65 godina u februaru ove godine bola i gola u same tanke gaće vodili su ga na daljini oko tri sata zato što je otvorao vrata od njegove kuće noću i držali su da tako u zatvoru 15 dana. Đoko je posjekao Selim Pašu na Vučjem Dolu.

8. Milici B. Marković iz Prosenog Dola tukli su tabane od noga, noge su joj pekli u vatru i vrući sač metali više glave da kaže đe se naleze njeni sinovi. Ovo je bilo u mjesecu februaru ove godine.

9. Ilinku kćer Raduna M. Jovanovića iz sela Graba isprebijali su toljagama i kosu joj otkinuli zato što su joj braća dolazila kod kuće.

Kad su spalili kuću Komandiru Krstu Popoviću u mjesecu julu 1919. godine, ženu su mu tukli da kaže đe joj je jedno muško dijete od četiri godine, govoreći da će da ga zakolju. Dijete je sa đecom bilo pošlo podalje od kuće i tako je Marija, žena Krstova, odatle utekla i od tog dana i danas sa šestoto đece krila se po Boki Kotorskoj i po šumama.

Sve ustaničke familije zatvarane su po podrumima i tamnicama po šetiri, pet pa i šest mjeseci a ima ih još po zatvorima. Puštali su ih iz zatvora i gonili po šumama po čitavi mjesec dana da zovu svoje i iz šume da se predadu Srbijancima, a ako to ne učine da će sve njihove familije biti internirane u Maćedoniju i ponišćene. Pukovnik srbijanski Stojan Popović, koji je istodobno bio i komandant Katunskog vojnog okruga po tri dana držao je na Čevo kod Komande po 500 žena, žece i staraca ustaničkih, bez ikakve hrane i potpuno na odvojeno polje pod gustom stražom. Sve su familije zabili po selima a cijela sela opet u druga tako da u pojedinoj seljačkoj kući bilo po dvije, tri pa i četiri famlije. Niko nije smio da se udalji od stana ni pet minuta pa bilo kao čoban bilo kao radnik; koga bi uhvatili platio bi grdno. Niko nije smio da izide iz kuće niti da otvori vrata od kad mrkne dok lijepo svane, niti mu se smio viđeti u kući oganj niti ikakav svitak.

U borbi su pred sobom gonili žene i đecu da bi se bolje na taj način sačuvali od ustanika.

Narod su silom kupili da dolazi kod crkava na blagodarenje kralju Petru i da moraju njemu vikati; ko ne bi došao ma u kakav posao on bio platio je od toljaga. Cijelo pokretno imanje stanovnika opljačkano je, sve što je bilo za hranu pojeli su i uništili, robu svu ponijeli, a što im se nije dopalo oni su ga palili. Alat-materijal zemljoradnički takođe poništavali su i po jamama bacali. Frutove po dolina palili su i uništavali, a žito iz kuća prosipali i konjima davali. Stočnu hranu, sijeno itd., zapaljivali su ukoliko im to nije trebalo za upotrebu. Voćke su sjekli, pa čak i đe su zapaljivali ( kao komand. Popoviću). Robu sa žena i đece i obuću ako im se dopala svukovali su i nosili. Stoku koju nijesu mogli uhvatiti oni su iz pušaka ubijali i tako ostavljali. U Cuce a naročito u opštine: Grebačku i Zaljucku njih oko 400 domova sve su opljačkali i poništili tako da je nejač ostala bez ničega tako da ako ostanu živi ostaće samo o travi i korijenju. To su isto činjeli po Bjelicama, Ćeklićima i ostalim plemenima. Mnogo kuća je opaljeno, te su familije mnoge bile primorate da gole, bose i gladne po pećinama prezime.

Među stanovništvom neprestano su Srbijanci širili najponižavajuće glasove o Crnogorcima koji se nalaze u Italiji, da bi na taj način ubijali svakome pomisao o bjegstvu. Čitava plemena po nekoliko mjeseca zatvarali su da ne smiju poći nigđe na pazaru, niti pak bolesnim da bi potražili ljekarsku pomoć, premda ljekarske pomoći narodu i nema već se bolesnici kod svojih kuća živi raspadaju. Nebrojeno familija ove godine nijesu imale sjemena niti tekgleće marve i tako je mnogo zemlje ostalo neobrađeno. Mnogim ustanicima a osobito njihovim vođama zemlja stoji ne urađena, jer je ne smije niko obrađivati.

Škole naročito po selima većinom uništene su, osobito unutrašnji namještaj vojska je pogorela, čak su to isto i u crkvama radili. Po narodu se kupi porez bajagi za izdržavanje opštinskih ustanova i žandarmerije, tako da su najsiromašnije davale odjednom po 15 dinara a za račun izdržavanja žandarmerije. U potonje vrijeme ima u pojedinoj opštini od 150- 200 žandarma; svaki stanovnik, odnosno, familija oklen im glave stoji morali su na narod nositi leb, meso i ostalo, za ogrijev drva itd (ovaj su sistem upotrijebili od 1. januara ove godine).

U neprekidnim borbama naročito po Katunskoj nahiji i oko Nikšića čitavi bataljoni Srbijanaca uništavati su- a čitave jedinice zarobjene, razoružavate i često puta opet svučene i razoružavane puštene pod garancijom da više neće u borbu dolaziti. Naročito su puštati Maćedonci-Arbanasi i ostali iz raznih jugoslovenskih krajeva. Poslije mnogo poraza srbijanskih trupa upotrijebili su način te su čitavo stanovništvo đe se vodi borba bez razlike pola i godine vodili pred sobom da bi se bolje zaštitili pred ustaničkom vatrom.Opise svih događaja t.j. borba u Crnoj

Gori učinio sam i poslao Vladi na vrijeme te bi se podrobnosti borbe u njima mogle naći«, tvrdio je tada, crnogorski major i komandant svih crnogorskih ustaničkih snaga Krsto Zrnov Popović.

(Citirano prema: Prof. Dr Šerbo Rastoder, “Skrivana strana istorije…”, Tom Treći, Bar, 1997, str. 1556-1557-1558-1559).

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
LSCG
Gost
LSCG

Sta bi Krstu da se pise Srbinom ??? Ispracljaj to, pobjednici pisu istoriju

vesko
Gost
vesko

Zanimljivo da ovi istoricari koji su se ispilili iz gnijezda LSCG i SDP zanemaruju cinjenicu da su djelovi CG bili od 1918-1920 pod okupacijom italijanskih trupa koje su tu bile zbog ocekivanja Italije da se ispune odredbe Londonskog sporazuma iz 1915 po kojoj su Boka i drugi djelovi Cg primorja trebali da pripadnu Italiji.Tada je Italija finansirala iz svojih interesa… Više »

Crnogorac
Gost
Crnogorac

Srbi su radili zločine najgore vrste i dan danas drže Crnu Goru okupiranom.
Sram bilo svakoga koji na bilo koji način hoće da umanji i relativizira te zločine!

Scepan
Gost
Scepan

Scepan Cista laz i prvokacija od strane pristalica ustasa, priče o navodnoj okupaciji od strane Srbije nisu tacne, niko od Srba nikad nije pocinio nijedan zlocin u Crnoj Gori jer su to bile dvije bratske drzave, bio je dogovor djeda i unuka knjaza Nikole i prestolonaslednika Aleksandra da mu preda presto, i Crnu Goru sacuva od komadanja od strane Italije… Više »

Crnogorac
Gost
Crnogorac

Sram te bilo svih žrtava srpskog zla u Crnoj Gori nakon okupacije i porobljavanja.

PIPER
Gost
PIPER

UVIJEK ISTA PRIČA OD SLOVENIJE DO MAKEDONIJE,1918,41,91,2018 SRBI UVIJE NEŠTO TRAŽE,UVIJEK LAŽI
NAJGORI NEPRIJATELJ CRNE GORE

Pomorac
Gost
Pomorac

Ovoj neznalici koji se potpisao sa “Ktso 150 lira” da pojasnim: nakon pomilovanja svih komita u inostranstvu Krsto je podnio zahtjev da dodje i posjeti porodicu u Cuce. U konzulatu, u drzavi Belgija. S obzirom da je drzava bila kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, ostali narodi nijesu postojali, Krsto se nije mogao pisati nego pravoslavac a to je automatski za… Više »

Pomorac
Gost
Pomorac

Onome sto komentarise pod “che” samo da recem da vas je Kosovo o jadu zabavilo od sad do vijeka.

Pomorac
Gost
Pomorac

A ko bi ti da vlada Bokom? Da ne bi da bude pod upravom Srbije? Pa kamenjima bi sve u more u ugnali.

Bokelj
Gost
Bokelj

Neka se pise i o crnogorskoj okupaciji i aneksiji Boke Kotorske, Da je vijecna BOKA NEZAVISNA

Lobovanje
Gost
Lobovanje

Kako ste digli glave sluge austrijske, vi koji nikada nijeste zivjeli u slobodi. Kao sto ste sluzili Austriji tako bi sad sluzili Srbiji, a uvijek protiv Crne Gore. Ne snalazite se sa slobodarima, imate kompleks njihov. Nije vam smetalo da na strani Austrije ratujete protiv te iste Srbije u Velikom ratu. Crna Gora i Boka su jedno, to je vjekovna… Više »

PIPER
Gost
PIPER

BITANGO JEDNA TI ŠTO POTPISUJEŠ “BOKELJ”

xXx
Gost
xXx

krsto srbine

Lobovanje
Gost
Lobovanje

“Crna Gora je Crnogoraca. Tako je bilo i tako će biti.” Krsto Zrnov Popović

Maki
Gost
Maki

💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖 Krsto Popovic 💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖 Nek je vjecna Crna Gora! 💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖 Nek je vjecna autokefalna crnogorska crkva! 💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖 Nek je vjecan crnogorski narod! 💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖 Zivjela Crna Gora! 💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖 Posrbice OUT! 💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖 Najljepsa zemlja na svijetu – Crna Gora! 💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖 E viva Montenegro! 💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖 Posrbice mogu samo da crknu od ljubomore i zavisti! 💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖 Za pravo, cast i slobodu Crne Gore! 💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖💖

Marko iz Cucaha
Gost
Marko iz Cucaha

Popovicu Crnogorce! Krsto je heroj iz nase slavne istorije casnija Cucaha sa kojim se citava Crna Gora ponosi!

Branko
Gost
Branko

Nije Krsto sto mu zbore, no je vitez Crne Gore!

Cg4Ever
Gost
Cg4Ever

Najveci i najslavniji crnogorski heroj. Uz mozda kapetana Djura Draskovica, tu su nedje, al Krsto je poznatiji.

Veso
Gost
Veso

Popovicu komandante Crna Gora pozdravlja te!

lara
Gost
lara

Čitajte posrbice i stidite se porijekla i roda ako imalo obraza imate…

Vidak
Gost
Vidak

Gdje je Krsto bio 13.jula?
Zašto se odmetnuo kad je Crna Gora oslobođena, a nije se odmetnuo od Italijanskih okupatora?

Vidak
Gost
Vidak

Valjda bi trebalo da postoji neki princip.

Lobovanje
Gost
Lobovanje

Krsto je uvijek bio tamo đe je Crna Gora i njeni nacionalni interesi. Zakleo se jednoj kruni, jednoj zastavi, jednoj zemlji i život je dao za to. A đe si ti danas? To je pravo pitanje.

Zoran
Gost
Zoran

Eto to je srpska vojska koju slavi risto i df.

Ljuta
Gost
Ljuta

Sad mi je jasn sto ga milo iskulirao….poziva se na pisanje rastodera a on na pisanje rotkovica dok se rotkovic poziva na adjica…..
I neko im vjeruje…..🇷🇸🇷🇸🇷🇸🇷🇸

Gradski masinci
Gost
Gradski masinci

Tvoji komentari su toliko protivurječni a istovremeno ostrašćeni da ih ne vrijedi komentarisati. Šta je netačno kod ovih koje si nabrojao/la ili je problem što se tako zovu? I kakve veze ima Milo sa tim?

Che
Gost
Che

Sta bi radili da nema Srba ?Bili bi niko i nista.24casa se bavite Srb.Odlicna tema za ispitivanje mentalnog zdravlja dukljana ili montenegrina ili crnogorijanaca.Iz mrznje profitirate skubeci novac i onako osiromasenim gradjanima.Do kada ce pojedini mediokriteti zamarati gradjane ovim lupetanjima.Nekada se znalo ko pise istoriju.Danas moze svako.Istina je u nama ne u vama gospodo gnjavatori

Gradski masinci
Gost
Gradski masinci

Boli istina! Svaka cast Srbiji i velikom srpskom narodu. Ovdje se radi o necem drugom. Ne možete više da manipulišete. Na univerzalne istorijske izvore vi odgovarate da su to gluposti.

Bruka
Gost
Bruka

Novak Adžić nije istoričar već pravnik po struci. Prosto je neverovatno kakvi demagozi i prevaranti se citiraju na ovom portalu.

Gradski masinci
Gost
Gradski masinci

Nebitno je da li je pravnik ili istoričar? Nijesi ni ti istoričar pa komentarišeš. Jer da si istoričar pobio bi ove argumente ako su demagoški i prevarantski. Teško se suočiti sa istinom. Učeni smo na lažima, naša istorija je prešutana, o tome se nije smjelo govoriti. I sad nam to remeti komoditet stavova zasnovanih na lažima. Onda smo se obrazovali… Više »

Mlad
Gost
Mlad

Nisam znao da je učestvovao u Mojkovačkoj bitci. Protiv koga je vodio borbe u 2.svjetskom ratu, zna li ko?

HAHA
Gost
HAHA

Sam si priznao da ne znaš, naravno da je bio na Mojkovcu. Borio se za Crnu Goru a protiv takvih kao je svakako bio.

Crmničanin
Gost
Crmničanin

Ne znam,mene su moji komunisti bili,i ponosan sam na to,a Krsto je jedno bio do 1931,i tu je za postovanje,od 1931 za zaborav

Budimo realni
Gost
Budimo realni

Krsto je ljudina od pocetka do kraja. Problem je sto ga danas mrtvog zloupotrebljavaju ovakvi kvaziistoricari. Ne moze se Krsto poredit sa Drljevicem koji je bio ljudska nula i Zvicerom koji je bio razbojnik. Jeste Krsto saradjivao sa Italijanima ali samo da sacuva ljude jer maloj CG je svaki izgubljen covjek bio tragedija. Svaki Crnogorac pa bio on za zajednicu… Više »

Gost
Gost
Gost

Pa i Nedić je to isto htio. Samo jedan valja, a drugi ne, zavisno kako kome odgovara

PIPER
Gost
PIPER

TI ĆEŠ NEKOG OCIJENJIVAT(budimo realni) uživaj u svojim izdajničkim radnjama

razocarang i
Gost
razocarang i

Adjicu,bolje da se nijesi javljao,jer si otpjevao Labudovu pjesmu.
Danas,niko ne haje tvoju Istoriju..Vise ih iteresuju druge stvari,vezane za tebe.

znalac
Gost
znalac

razocarang i, pa, u pravu si, onaj ko je NIKO ne vjeruje Adžiću. Adžić i ne govori takvima, već onima koji imaju pamet da razaberu što je čemu, jer škole nijesu Crnogorcima pružale znanje o Crnoj Gori.

Bata Cuce
Gost
Bata Cuce

Sve ti je OK ali da rezimiramo. Krsto je od 1921.e d 29.te bio u Argentini, 31.e potpisao prisegu Aleksandru i primao penziju/platu..41do 45. nije bio u antifašističkom frontu ….da dublje ne ulazimo koliko je komita od 21.edo 29.te poginula jer nijesu mogli u Argentinu…da ostave zene i djecu.
Bio je Crnogorac i hrabar…ali i “snalažljiv”.

Oprem dobro
Gost
Oprem dobro

Gospodin Adžić je ,,zaboravio” da napiše i početak pisma, koji je Krsto Zrnov, napisao Ivanu Pavićeviću, a koji glasi: ,, Pavićeviću, Čitavom svijetu je poznato, da evo šest vjekova od kada Crna Gora postoji, i da su njeni sinovi najstariji i najvjerniji pobornici i zatočnici naconalne naše ideje, i da je Crna Gora ona zemlja, gdje se čuvala i sačuvala… Više »

CiNick
Gost
CiNick

Sredinom XIX stoljeća ideja jugoslavenstva počela se raztakat, odpočela je politika jedna vjera = jedan narod. Katolici su se uspjeli okupit pod hrvatsko ime, pravoslavni su se pošli okupljat pod srbsko ime, a muslimani se nijesu smjeli oglasit jer zaštitnica Turska pala je na koljena. A, zapravo sve je bilo velikodržavna laž obje spomenute strane, jer vjera je najmanje važna… Više »

Oprem dobro
Gost
Oprem dobro

Valjda znaš da je iza Božićne pobune stajala Italija.

Dobro oprem
Gost
Dobro oprem

Valjda znaš da je iza Crnogorske okupacije stojala Rusija i srbijanska država podpomognuta sa domaćom fukarom.

Stara Podgorica
Gost
Stara Podgorica

Rusija, Rusija. Skoro su iz arhiva izvađena pisma ruskog ambasadora iz 1907-1911,đe planiraju okupaciju Crne Gore. Po običaju, puno nam treba da shvatimo ali na kraju sve dođe na svoje.

PIPER
Gost
PIPER

oprem isti si ka i srpski okupatori 1918

znalac
Gost
znalac

Oprem dobro, a đe je ono kršten Aleksandar Karađorđević, u kojoj Crkvi na Cetinju? U Srpskoj nije, jer nije postojala u Crnoj Gori. Odgovori već jednom, pošto voliš da raspredaš o nepostojećem srbstvu u CG.

Titograđanin
Gost
Titograđanin

Koliko znam, kroz istoriju CG smo imali podosta osvajača što marširahu ovuda, pa ne vidim da sa istim žarom i o njima pišete.

Stara Podgorica
Gost
Stara Podgorica

Tačno je Titograđanine da je bilo još osvajača (Italijani. Osmanlije, Austrijanci, Njemci), ali niko od njih ne svojata Crnu Goru zbog toga što je u nekom trenutku okupirao. Niko od njih okupaciju ne pokušava da prikaže kao oslobođenje Crne Gore. Samo Raška i Srbija.

Titogradjanin
Gost
Titogradjanin

Ovako se histerično pricalo i 1992.kada je oko 90% gradjana CG bilo za SRJ, samo u kontra smjeru. Onda nam Srbi nisu bili okupatori. Kako smara vise ovo vjestacko potenciranje. Uzasno je vise postalo i to meni koji sam jos ranih devedeset podrzavao samostalnu CG.

Skobalj
Gost
Skobalj

U CG zive sve sami Srbi koji govore srpskim jezikom. E sto šćaše Kralju Nikoli da ovako patosira montenegringose.
Mozda Kralj Nikola i Petrovici nijesu znali sto su, pa da im Šerbo, Čirgic i razni serbovici otvore oci.

Vojo
Gost
Vojo

Skobalju o da si skobalj no si ti jedan obican brcak

CiNick
Gost
CiNick

“U Crnu Goru žive sve sami čisti Srbi i nema druge narodnosti do srbske”, pisahu Nikolini propagatori. Zašto su pisali tako, ako je to istina? Zašto nije pisalo jednostavno: Stanovnici CG su po narodnosti Srbi. Tačka. Očito da je i Nikola svjestan da je to “mlako” i da treba napisat nešto bezpogovorno, ako ne želi probleme. Što je i učinjeno.… Više »

bax
Gost
bax

Ziva istina, moracemo evo Serba slusat sto smo i pricat i pisat kao Cirga.
Ne, ne, Petrovicib su bili u zabludi… 100% nema druge

Dukljanin
Gost
Dukljanin

Zato smo trebali bit prava Drzava..Danas celjad zive s 200 eu…Obrukali smo se..

Крсто 150 лира
Gost
Крсто 150 лира

1929. године упутио је из Белгије молбу краљу Александру Карађорђевићу да га ослободи одговорности за братоубилачке сукобе у Црној Гори од децембра 1918. до смрти краља Николе, и у писму му исказао вјерност. У Белгији му је 18. октобра 1929. влада провинције Лијеж, односно полиција за странце, издала пасош, под бројем 9121, са визом под бројем 94. У личним подацима… Više »

Stara Podgorica
Gost
Stara Podgorica

Posrbica džabe, Krsto je popunio formular i naravno potpisao. Potpisao bi svako što mu daju, samo da može kući doć. No što nije istina od ovoga što je Adžić napisao? A to kako ste se odnosili prema Crnogorcima, možete zaboravit, vi što lažete protiv Crne Gore za sitne pare.

Pantelija
Gost
Pantelija

I ti potpišeš sve što ti daju, samo da možeš kući doć! A ne može to svako!

Stara Podgorica
Gost
Stara Podgorica

A ti si Pantelija-Ibro preglup, da bi ti se nešto reklo. Kucate svakakve gluposti i bljuvotine samo da bi vaša stranka možda dobila koji glas više. Batalite se ćorava posla.

Bullshit
Gost
Bullshit

Ne dipr stara. Imaš moj kom. ispod, jel treba da ti ponovim?

Stara Podgorica
Gost
Stara Podgorica

Čemu nervoza izdajniče. Tvoj komentar nema veze sa zvjerstvima koja su činjeli Srbi i oni ka ti, poslije 1918-e. No vidite da vi je sve džabe. Rusi su od vas davno digli ruke a i Srbi su vas otkačili. Jedino vam je Šešelj ostao.

Bullshit
Gost
Bullshit

Ne vidje, da ste nedje naveli da je bio Srbin?? Treba li bratanica, sto mu zivi u Bg, da zovnem da vam se javi?

Bezimeno
Gost
Bezimeno

Bog ti dao sto ti je Krsto zelio

KRALJ NIKOLA I
Gost
KRALJ NIKOLA I

e moj Krsto laka ti crna zemlja i slava i hvala ti za sve!! a tu istu srbiju je tad boljela briga za ova brda nego je morala da je aneksira i preuzme jer je CG trebala da dobije u to vrijeme i za te prilike nevjerovatnoh 800 miliona zlatnih franaka ostete i to je posle srbija prigrabila i njeno… Više »

Mr.Evil
Gost
Mr.Evil

Od koga da dobijaju odštetu oni što su kapitulirali? Položili oružje, vojska u logore, kralj strka sa fameljom da se banja na francusku rivijeru i to neko treba da plati?

Kokot
Gost
Kokot

Više je ovaj kapa promijenio no ijedan maneken u Cucama je zbog saradnje sa italijanskim fašistima ostao poznat kao Krsto makarondžija

Stara Podgorica
Gost
Stara Podgorica

Ha ha. Kokote, postali smo imuni na vaša spinovanja. Kao što ste prije desetak dana objavili da Makedonci, Hrvati, Albanci i mi pravimo tajni sporazum protiv Srba. I kad se ispostavilo da je to laž, vi to i dalje koristite kao propagandu. Sva vam je istorija takva. Laž, laž i samo laž.

Pantelija
Gost
Pantelija

Blesa, blesa i samo blesa!

Send this to a friend