Bursać: Šta očekivati od države koja šeta kosti vladike Nikolaja, ljubitelja Hitlera?

Piše: Dragan Bursać, kolumnista CdM-a

“Šetanje moštiju obožavatelja Hitlera, Nikolaja Velimirovića ne smeta ni ljubiteljima Vučića ni ljubiteljima opozicije. To je osnovni problem Srbije danas što nikome ne smeta ideologija krvi i tla, ideologija nedavača Kosova, ideologija četništva, antimodernizma, svetosavlja, primitivizma…“

Vijest glasi da su gardisti vojske Srbije unijeli kivot sa moštima vladike Nikolaja u Vaznesenjsku crkvu u Beogradu.

Ciklično putovanje kostiju u srpskoj istoriji

Dok ovo čitate, kivot (kovčeg) sa moštima narečenog vladike Nikolaja Velimirovića nosakaće se beogradskim ulicama, a na čelu Spasovdanske litije će biti patrijarh Crkve Srbije Porfirije, koji će služiti moleban i besjedom će se obratiti prisutnom puku. Naravski, biće to rukovodstvo Srbije, sve znane i manje znane face, a Porfiriju Periću će se pridružiti i Joanikije Mićović i ostala svetosavska svita. Jednom riječju, praznik za oči, uši i ostale organe-ako ste u srednjovjekovno-paganskom morbidnom fazonu šetanja ljudskih kostiju.

Dakle, sve je tu: i mošti, i vojska u svečanim odorama, i crkvenjaci, i nacionalistički narativ o svesrpskom pomirenju, i Vučić u ulozi Miloševića i zagrobni Nikolaj Velimirović u ulozi kneza Lazara… Što bi se reklo srpske kulise i pozornica za osvajačke ratove u digitalnom dobu 21. vijeka. A svi znamo kako se završilo, ili bolje kazati, kako je počeo krvoproliće na tlu bivše Jugoslavije, što je kodni naziv i tepanje za velikosrpsku agresiju-a počeo je šetnjom kostiju i povampirenom nekrofilijom.

Samo je ovaj put mnogo gore i to ne zbog digitalnog doba, koliko zbog samog vlasnika moštiju, Nikolaja Velimirovića, čuvenog ljubitelja Hitlera i antisemite u slobodno vrijeme. A baš je imao slobodnog vremena! Podsjetiću vas, mada ne sumnjam da znate, samo na par “umotvorina“ ovog mračnjaka, čija je usavršena ideologija militantnog svetosavlja zapravo temelj velikosrpske politike u zadnji 100 i kusur godina.

Primjerice Nikolaj Velimirović je 1935. godine u čuvenoj besjedi “Nacionalizam Svetog Save”, govorio:

“Ipak se mora odati priznanje sadašnjem nemačkom Vođi, koji je kao prost zanatlija i čovek iz naroda uvideo da je nacionalizam bez vere jedna anomalija, jedan hladan i nesiguran mehanizam. I evo u 20-om veku on je došao na ideju Svetoga Save, i kao laik poduzeo je u svome narodu onaj najvažniji posao, koji priliči jedino svetitelju, geniju i heroju”.

Ovo kad spominje “sadašnjeg vođu“, misli na Adolfa Hitlera, kome se neskriveno divio. Nekako iskreno Nikolaj nacizam poredi sa svojim čedom- svetosavljem, poredeći Rastka s Adolfom. Mnogi mantijaši danas samo u tihovanju iza zamandaljenih manastirskih vrata šapore, ono što je Nikolaj Velimirović javno govorio. A govorio je o korjenima svetosavlja i oponašanju Hitlerovog režima.

Na koncu, da nije bez neke i da nije bez utemeljenja Velimirovićeva ljubav prema Hitleru, može se zaključiti i iz njegove otvorene mržnje prema Jevrejima, koju su obojica tako strasno djelila:

“Ona (Evropa) ništa ne zna osim onog što joj Židovi pruže kao znanje. Ona ništa ne veruje osim onog što joj Židovi zapovede da veruje. Ona ne ume ništa da ceni kao vrednost dok joj Židovi ne postave svoj kantar za meru vrednosti…Sva moderna gesla evropska sastavili su Židi koji su Hrista raspeli: i demokratiju, i štrajkove, i socijalizam, i ateizam, i versku toleranciju, i pacifizam, i sveopštu revoluciju, i kapitalizam, i komunizam. Sve su to izumi Židova, odnosno oca njihova, đavola”.

Prekratak je ovo tekst da bi se obznanile sve zasluge Nikolaja Velimirovića zbog kojih ga je Crkva Srbije kanonizovala i zbog kojih danas nosaju njegove posmrtne ostake ulicama Beograda. Možda bih na sve ovo dodao i njegovu ljubav prema Ljotiću koja je išla do imbecilnosti. Doslovno.

A kad spominjem zasluge, nisam nimalo ciničan. Jer velikosrpski nacionalizam, koliko god to negirao, ideološki se u potpunosti slaže sa Nikolajem Velimirovićem. Preciznije, Nikolaj ga je iznjedrio. Pa su onda vrijednosti koje su bazirane na Hitlerovom nacizmu i antisemitizmu upravo i razlog zbog čega se šeta u koloni sa Porfirijem, Joanikijem, Vučićem i ekipom.

Zašto su se baš danas litije vratile kući u Beograd?

No, treba se zapitati, zbog čega baš danas litijanje, zbog čega su se baš danas litije vratile kući sa mjesta gdje su i smišljene, dakle iz Beograda?

Vidite, patrijarh Crkve Srbije je kao nekakvu ravnotežu Vučićevom mitingu prebrojavanja SNS gaulajtera 26. maja i opozicionom mitingu 27. maja, uglavio srednjičarske “pomirbene“ litije, koje bi trebale biti konsenzus između ove dvije struje i koje nikome ne bi smetale.

A sva žalost je što šetanje moštiju ljubitelja Hitlera, Nikolaja Velimirovića danas, neće smetati ni ljubiteljima Vučića koji će hoditi sutra, ni ljubiteljima opozicije koji će šetati Beogradom dan kasnije.

E to je sav problem Srbije ili preciznije to je osnovni problem Srbije danas. To što ni vlastima ni tzv. opoziciji ne smeta ideologija krvi i tla, ideologija nedavača Kosova, ideologija četništva, antimodernizma, primitivizma, ideologija koja vuče narod u Srednji vijek…

A bez promjene te dioptrije i te paradigme, nema iskonske promjene vlasti u Srbiji. Preciznije, može se promijeniti pojedinac, Vuičić u ovom slučaju, ali će se naći uvijek neki Koštunica za dan poslije, da vrati Srbiju u suteren povijesti i civilizacije.

Osuditi litijanje sve sa moštima Nikolaja Velimirovića, prvi je povijesni i civilizacijski čin kojim bi Srbija krenula na put ozdravljenja. Ali, to se na žalost, neće desiti uskoro jer velim i jedni i drugi do imbecilnosti poštuju bizarnog pokojnog vladiku, jednako kao što je i on poštovao naciste Hitlera i Ljotića.

Pa da citiram još jednom Nikolaj Velimirovića za kraj:

“…Pala je najveća žrtva. Bože, ne traži više. Bože, dosta, molimo Te: uzeo si mnogo…“

Potpisnik ovih redova pod “žrtvom“misli na zdrav razum, a Nikolaj Velimirović na nacistu Dimitrija Ljotića.

I tu je sva razlika u mišljenjima glede budućnosti Srbije.