Doći će bolji*

Piše

Andrej Nikolaidis, kolumnista CdM-a

Kažu da svaka velika ideja prolazi kroz tri faze.

U prvoj, nailazi na ignorisanje: kao da će, budu li se oni koji joj se opiru ponašali kao da je nema, ideja iščiliti.

U drugoj, ideja nailazi na otpor koji, prije ili kasnije, u ovoj ili onoj formi, postaje nasilan.

U trećoj fazi, ideja bude prihvaćena kao nešto što se samo po sebi podrazumijeva.

Ideja nezavisne Crne Gore formulisana je u vremenu mizernih, sitnih, prljavih fantazija o velikim državama, u doba pišljive nacionalističke aksiologije. Kada je formulisana, ideal progresivne, evropske, pravedne Crne Gore liberalno-demokratskih vrijednosti nije imao šanse; tržištem ideja dominirali su “zaokruživanje teritorije”, “pravedno razgraničenje”, bombardovanje, granatiranje, “humana preseljenja”, etnička čišćenja… Ponuda koju pas s maslom ne bi pojeo: no elita se založila baš za to, a građani aklamacijom prihvatili.

Tri decenije kasnije, velika ideja nezavisne Crne Gore još uvijek nije ušla u treću fazu. Niti je do kraja realizovana.

Država jeste nezavisna, jeste članica NATO, jeste na, recimo, pola puta do EU, no daleko je od progresivnog. Najmanje od svega crnogorsko društvo je zajednica pravde i liberalno-demokratskih vrijednosti.

Oni koji su prihvatili i realizovali ideju nezavisne Crne Gore prihvatili su je i realizovali parcijalno. Država: da. NATO: da. EU: da, jednom. Liberalno-demokratske vrijednosti: možda jednom.

Oni koji su ih na vlasti naslijedili, nezavisnost su prihvatili nevoljno – jer su na to bili nuždom prisiljeni. Ideju, međutim, prihvatili nisu. Ta ideja, prosto, nije njihova. Mimikrija je modus operandi novih vlasti, no nikakva mimikrija tu ne pomaže.

Kao i prije trideset godina, Evropa je i dalje daleko. Bliže nego prije 30, no dalje nego prije pet godina. Kao i prije tri decenije, na stolu su i dalje koncepti velikih država (razni non paperi, Mali Šengeni i, iznad svega, krovna ideja Srpskog sveta). Na stolu je, još uvijek, i ideja nezavisne, pravedne evropske Crne Gore liberalno-demokratskih vrijednosti.

Ideja nezavisne Crne Gore je, u izvjesnom smislu, danas u lošijem stanju i sa manjim izgledima na puno ostvarenje nego krajem devedesetih godina prošlog vijeka. Najgore što može biti učinjeno jednoj velikoj ideji je da je krivom realizacijom proćerdaš, ili je realizuješ djelimično – pretvoriš u nešto što ona izvorno nije. Baš to se desilo ideji nezavisne Crne Gore.

Nove vlasti sada tu uveliko iznevjerenu ideju dodatno kasape. Uzimaju od nje ono što im u trenutku treba da bi održali sebe i svoje podle namjere, tolerišu je kao zlo kojega će se, bude li sreće, koliko sutra otarasiti.

Režimski portal pod kontrolom Kremlja objavljuje serijal kojim osporava nezavisnost svodeći, posve predvidljivo, viziju evropeizirane Crne Gore na „antisrpstvo“. Ideološko-politike strukture koje nepokolebljivo brane Republiku Srpsku, nastalu na genocidu, etničkom čišćenju, masovnim silovanjima, opsadama gradova i snajperskim mecima ispaljenim u dječija čela, imaju izvjesne primjedbe na brojanje glasova na referendumu 2006.

Taj besprizorni cinizam funkcioniše. Jer za razliku od ideja čije osvarenje i održanje zahtijeva zvjerstva i gadluk, velike, plemenite ideje gadluk ne trpe: to ih slabi.

Ključno pitanje crnogorskog društva danas nije hoće li Crna Gora ostati nezavisna, nije kako će izgledati njena zastava, niti kako će zvučati njena himna. Pitanje je ovo: hoće li nezavisnost postati prazna ljuštura u kojoj će porasti nešto drugo, nešto što nije društvo liberalno-demokratskog konsenzusa, nego njegova puna negacija. Nešto što će, kada dovoljno poraste, laganim pokretom pipka pocijepati i odbaciti ljušturu. Koja, prosto, nije bitna. Nije, naime, teško zamisliti scenario u kojem članicom EU postaje država, sa sve zastavom i himnom, koja sa izvornom idejom, sa jednakošću i pravdom, ima još manje dodirnih tačaka od današnje Crne Gore.

Oscar Wilde je pisao kako svim mi stojimo u svinjcu, samo što neki od nas, stjeći u glibu, gledaju u zvijezde.

Gore, među zvijezdama, nalazila se ideja evropske Crne Gore.

A gdje je danas?

Zadatak onih koji i dalje vjeruju u ideju nije da kopaju po blatu, nije da spašavaju ono što se spasiti može. Njihov zadatak je da ideju očiste i vrate tamo gdje je bila.

Negdje gdje će je ponovo pronaći neki budući, neki drugi, neki bolji od nas.

*Naslov je preuzet iz poezije velikog pjesnika Mileta Stojića