Igra turbo – folk cijela Vučićslavija

Za CdM piše Dušan Pajović

Aleksandar Vučić je održao govor par ekselans. Savršen za udžbenike politikologije u poglavlju o imperijalnom fašizmu. Sve je tu: negiranje drugih nacija, istovremena viktimizacija i stvaranje kulta svemoći i jedinstva, širenje na druge teritorije, mitologizacija… Ma sve. U paketu sa govorom tijela. Treba isključiti zvuk, uporedo pustiti Hitlerov govor iz tridesetih godina prošlog vijeka i „uživati“. Ako vam i AI odradi lip-sync, ne može se primjetiti razlika. To je to zaneseno političko „ludilo“.

I baš u ovakvim vremenima mi izrazito fali Erih From. Pisao je genijalne psihopatografije, posebne vrste biografija koje se fokusiraju na psihološke i psihopatološke aspekte osobe o kojoj se govori. Tako je From u svojoj Autonomiji ljudske destruktivnosti ušao u najdublje pore autoritarnih lidera.  U moru drugih psihologa, vjerujem da bi jedino on mogao uraditi analizu srbijanskog Gebelsa. Jer ko će drugi ući temeljno i razraditi čitavu lepezu antisocijalnih poremećaja koje Vučić tako ponosno nosi i ispoljava? Sadizam, narcizam, frustracije… you name it.

U krajnjem kako drugačije, bez priručnika o antisocijalnim poremećajima, opisati osobu koja je pozivala na ubijanje 100 muslimana za jednog Srbina; bila ministar informisanja u Miloševićevoj Vladi, te od građana/ki sakrivala obavještenja NATO-a o budućim metama; dala sve od sebe da prestigne svog političkog oca Vojislava Šešelja, da bi pridobila apsolutnu vlast, pa kada mu i to nije bilo dovoljno – vratila se u prvobitno stanje, da opet pravi haos po okolnim državama. Kruženje fašizma u prirodi – predsjednik Srbije svojeta druge države i nipodaštava ostale nacije. Priroda se obnavlja. Sve je baš kako treba.

Tako je Vučić, u svom stilu, po ko zna koji put, ponizio BiH, Kosovo i Crnu Goru. To je već ispucani šablon, samo je sada bio otvoreniji i krvoločniji. Doduše, sreća Aca Srbina (kako ga zovu pristalice) je u tome što je vladajuća “elita” Crne Gore sluganska, pa umjesto prekida svih odnosa, on samo može očekivati još više klečanja i molbi za zajedničku sliku. Možda baš jer su ekstremni hrišćani se vode onom „ko tebe kamenom – ti njega hlebom“? Ili kavijarom i vinom, svejedno.

Ja nešto ipak mislim da je prije u pitanju perverzno uživanje u gvozdenoj čizmi svog istinskog vođe i idola. Ne znam. U svakom slučaju: blago nama s vama. Nacionalistima svih zemalja. Tako da bih za kraj, na onu čuvenu Proleteri svih zemalja – ujedinite se, dodao i Nacionalisti svih zemalja – puštite više ovu nesrećnu zemlju na miru.

Na ove parole, me podsjetio, gle čuda, upravo Vučić. U gorepomenutom fašističkom govoru je spomenuo da, kao što se nekada svugdje pjevala „Igra rokenrol cela Jugoslavija“, sada se pjeva „Veseli se srpski rode“; pjesma popadije koja glasno i jasno opjevava imperijalističke tendencije Srbije.

Samo, taman koliko je Danica Crnogorčević Gile iz Električnog orgazma, toliko je i Srbija Jugoslavija. Tako da veseli se srBski rode, jer igra turbo-folk cijela Vučićslavija.

(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)