Isus, spasitelj i oslobodilac se ponovo pojavio na Zemlji

Piše

Nikola Belada, advokat

Bog je svemoguć i sveznajuć, istinit, Bog je ljubav, nedostižan, premudar. Ako je tako, odakle svakodnevnog zla koje se dešava i ko je odgovoran za porijeklo zla? Jer, ako je Bog toliko svemoguć, odakle zlo u svijetu? Izgleda da taj dio Bog ne vidi. Ovaj fenomen pokušava da riješi i Elen G. Vajt (Ellen G. White) u knjizi „Velika borba“.

Sjetio sam se ove knjige nakon što sam pročitao tekst Andreja Nikolaidisa u kojem govori da u Crnoj Gori nikad više vjernika nego sada i nikad više nečasnih, nemoralnih i protivpravnih radnji (možda je to nečije poimanje bratske ljubavi).

Istorija nam kazuje da je Crna Gora kroz vjekove odbijala sve ultimatume, prijetnje, hrabro, dostojanstveno i beskompromisno branila svoju slobodu i otadžbinu i to od velikih sila. Međutim, kad je u pitanju današnja Crna Gora, ostvaruje se proročanstvo o ponovnom pojavljivanju Isusa na zemlji.

On se pojavio već u Crnoj Gori i to davno, devedesetih godina. Poznat kao morački spasilac i čistunac pun ljubavi. I to u ljudskom liku Rista Ćirova Radovića. Veliki vođa zadužen za realizaciju Načertanija, Memoranduma SANU, smjernica Borisa Tadića iz 2011. godine i povelje Aleksandra Vučića i Milorada Dodika iz 2019. godine, postavlja ultimatum Vladi Crne Gore da povuče Zakon o slobodi vjeroispovijesti i prijeti litijama. Svaka demokratska, civilizovana i pravno uređena država, ove poruke shvatila bi kao predmet medicinske struke. Ali, morački Homeini zna da je manipulacija sa narodom uspjela i trenutno je gospodar situacije. Teško je vlast samokontrolisati, pa je veliki vođa, zaslijepljen brojnošću svojih obožavaoca, umislio da je spasitelj (da ga podsjetim, pok. Slobodan Milošević je imao mnogo više pristalica, pa mu se nije dalo).

Meni lično, ove poruke Rista Radovića djeluju, shvatam ih i toliko sam zabrinut za njih kao za lanjski snijeg. Ali, ja tu nijesam bitan, jer sam običan građanin srednje klase (koja nestaje), ljevičar, ateista, sa dubokim poštovanjem prema moralnim vrijednostima koje je vjekovima njedrilo crnogorsko društvo.

Sa druge strane, da vidimo ko je pretedent na državu Crnu Goru. Spasitelj (Risto Radović) je:
– Čovjek ljubavi kome je svaka druga riječ „bratoubice“ i „bogoubice“
– Najveći neprijatelj crnogorskog naroda države i crkve
– Najveći divlji graditelj u Crnoj Gori- Najveći urušitelj crnogorskog nasljeđa i identiteta
– Najveći tajkun, koji ne priznaje pravni poredak (imovinske, finansijske, poreske, carinske regulative Crne Gore)
– Najveći poreski dužnik Crne Gore
– Najveći realizator kretanja novca mimo legalnih tokova (u pitanju su milijarde eura)
– Najveći investitor sa stotinama miliona eura u objektima, za koje nije imao odobrenje i saglasnost nadležnih organa
– Najveći manipulator, falsifikator i Baron Minhauzen na ovim prostorima.

Kod takvog stanja stvari, svi dobronamjerni građani Crne Gore, pitaju se – što činiti. Nemam pravo ni namjeru da komentarišem ovlašćenja i prava nadležnih organa, samo ukazujem da posjeduju arsenal pravnih mogućnosti za zaštitu interesa Crne Gore. Opravdanje da bi mnoge evropske države zamjerile svakoj pojavi, osim dijaloga, ne stoje.

Neka se interesuju nadležni organi, kako bi u datim situacijama postupile Njemačka ili Švajcarska. Dovoljno je međunarodnoj zajednici pokazati samo dokumentarni film „Svjedok Božje ljubavi“, ili izvještaj sa prvog sastanka ekspertskog tima SPC i Vlade CG, koji u prvom kontaktu zahtijeva, po nalogu gospodina Radovića, da se Zakon o slobodi vjeroispovijesti povuče jer je neustavan. Mnogo hrabro, jer se takav način između dva ravnopravna partnera
ne može voditi, niti doći do kompromisa, već je u pitanju ucjena.

Ponoviću svoj stav što je hitno i neophodno preduzeti u ovom trenutku.

Potrebno je gospodina Rista Radovića sa svojim jastrebovima ispratiti do granice Crne Gore i preporučiti mu da na duži period posjeti Dečane. To bi bilo neophodno, uz uslov da svaki dan kleči na koljenima na tucanom kamenu
ispred manastira i traži oprost za grijehove koje je učinio prema Crnoj Gori. U prilogu Vam dostavljam fotografiju Rista Radovića dok je u mladosti službovao u Dečanima, đe se da primijetiti da se tamo osjećao ugodno. Dok je god Risto Radović u Crnoj Gori, nema suživota i tolerancije jer je njegova misija da podstiče podjele i sukobe.

Na kraju, da zaključim, pišem kao slobodan čovjek i koristim svoje univerzalno pravo, a to je pravo na pobunu. Vi koji ste dalje u mišijoj rupi i čekate ishod ove apsurdne situacije, podsjećam vas – ne zaboravite na svoje potomke.

I još nešto, Risto Radović je pozvao vjernike da ne glasaju ovu vlast, ukoliko ne povuku Zakon o slobodi vjeroispovijesti.

Postavljam i drugo pitanje – da li ova vlast razmišlja ko će za nju glasati ukoliko prihvati ultimatum Rista Radovića da se povuče zakon jer je neustavan?