Javna rasprava tajna večera

Piše

Nikola Belada, predsjednik NVU Crnogorski zbor

Javna rasprava predstavlja ključni oblik konsultovanja i učešća građana, organizacija, organa i ostale zainteresovane javnosti u procesu pripreme zakona. Samim tim javna rasprava je i jedan od mehanizama za obezbjeđivanje transparentnosti rada državne uprave (Wikipedia).

Javna rasprava je jedno od bitnih oružja u borbi protiv korupcije, za izgradnju povjerenja građana u Vladu, za interakciju između javnih vlasti i građana, kao i za kreiranje okruženja u kojem građani mogu da direktno učestvuju.

Postoje procedure, modeli, ustaljeni koraci u sprovođenju javne rasprave. Procedura po pravnim propisima Crne Gore regulisana je Uredbom o postupku i načinu sprovodenja javne rasprave u procesu pripreme zakona iz 2012. godine. Javna rasprava se sprovodi u dva oblika: a) konsultovanje zainteresovane javnosti u početnoj fazi pripreme zakona i rasprava teksta zakona, odnosno nacrta zakona.

Po Uredbi, potrebno je da se objavi javni poziv za učešće u raspravi, sa programom rasprave, informacijama o radnoj grupi koja je pripremila nacrt, odnosno predlog zakona, aktom o obrazovanju radne grupe, razlozima zbog kojih se organizuje javna rasprava, prilozima uz obrazloženje, rokom za sprovođenje javne rasprave koji ne može biti kraći od 20 dana, informacijama o aktivnostima tokom javne rasprave (okrugli stolovi, tribine), načinu dostavljanja predloga i sugestija i si.

Predlagač je dužan da na svom sajtu u okviru programa rada za tekuću godinu objavi sve zakone za koje će biti organizovana javna rasprava. Na kraju, dužan je da objavi izvještaj sa javne rasprave o prihvaćenim ili odbijenim predlozima i si. Uredbom je u članu 4 jasno definisano da se javna rasprava ne sprovodi u pripremi zakona kojima se: uređuju pitanja bezbjednosti iz oblasti odbrane i bezbjednosti i godišnjeg budžeta; u vanrednim, hitnim ili nepreviđenim okolnostima; i kada se zakonom bitno drugačije ne uređuje neko pitanje. Prema preporukama Evropske komisije javna rasprava treba da obuhvata širu javnost u realnim vremenskim okvirima, kako bi se svim zainteresovanim stranama omogućilo da daju svoj doprinos, posebno kod nacrta zakona koji imaju veliki ekonomski i društveni uticaj.

ŠTA IMAMO U PRAKSI?

Kako se u praksi sprovodi javna rasprava, najbolji primjer je javna rasprava 2015. godine o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti i pravnom položaju vjerskih zajednica i javna rasprava iz 2020. o lzmjenama istoga Zakona.

Tokom 2015. održana je javna rasprava o Nacrtu zakona o slobodi vjeroispovijesti čiji sam bio neposredni učesnik. Tada je Ministarstvo za ljudska i manjinska prava uputilo javni poziv da se svi uključe u raspravu, a Nacrt zakonaje bio dostupan građanima Crne Gore jer je objavljen kao dodatak uz dnevni list “Pobjeda”. U javnom pozivu je navedeno da će javna rasprava trajati 40 dana i da se tekst zakona može naći na sajtu Ministarstva.

Programom javne rasprave predviđena su tri okrugla stola i to u Bijelom Polju, Kotoru i Podgorici i obaviještena je javnost da će se na kraju javne rasprave u roku od sedam dana na internet stranici Ministarstva objaviti izvještaj sa javne rasprave. Nakon toga, a prije nego što je Nacrt zakona upućen Venecijanskoj komisiji (VK) radi davanja mišljenja, u Crnoj Gori su boravili ovlašćeni predstavnici VK i obavili razgovore sa predstavnicima vjerskih organizacija i nadležnim organima. Javnu raspravu je pratila opstrukcija i napadi od strane SPC, tako da su zbog agresivnih nastupa njihovih članova otkazana dva okrugla stola.

Međutim, to nije spriječilo SPC da ostvaruje kontakte i konsultacije sa Venecijanskom komisijom i slanjem obilne dokumentacije dokazuje opravdanost svojih stavova. Objektivno rečeno argumentovana rasprava o navedenom tekstu Nacrta zakona u Crnoj Gori je potpuno izostala i nažalost i civilni sektor je svojim pasivnim držanjem uslovio da izostane razmjena predloga i sugestija.

PREVARA

Pet godina kasnije, krajem decembra 2020, novoizabrana 42. Vlada Crne Gore dostavlja Skupštini Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji parlament usvaja. Prethodno je Vlada odmah 4. decembra, kada je izabrana, saopštila da su Izmjene i dopune Zakona o slobodi vjeroispovijesti i pravnom položaju vjerskih zajednica završene. Poslije dva dana od izbora za ministra pravde (7. decembra je izabran), gospodin Vladimir Leposavić izjavljuje da su završene izmjene Zakona uz „intenzivnu komunikaciju sa vjerskim organizacijama”. Navodi i da je Predlog zakona donijet po hitnom postupku, pa organizovanje javne rasprave ni je obavezno.

Postavlja se pitanje koja je to intenzivna komunikacija o kojoj je govorio ministar. U javnom obraćanju iz Ministarstva pravde je rečeno da nije sprovedena javna rasprava, jer je obim izmjena takav da se ne narušava koncept zakona. Navedena tvrdnja nije tačna, jer je brisanjem članova 62,63 i 64 potpuno narušen koncept zakona. Tekst Nacrta zakona nije dostavljen ni laičkoj ni stručnoj javnosti, ni Zaštitniku ljudskih prava, niti drugim oblicima organizovanja, pa je s pravom bilo reagovanje Udruženja pravnika Cme Gore. Tekst Nacrta zakona nije dostavljen ni Venecijanskoj komisiji, kao ni vjerskim organizacijama (15 vjerskih organizacija), koje su u tom trenutku bile evidentirane u registru vjerskih organizacija.

Toliko o transparentnosti i javnoj raspravi o zakonu koji dugi niz godina uslovljava tenzije i podjele u Crnoj Gori, a čijim izmjenama se bitno mijenjaju rješenja iz prethodnog zakona, na način što se brišu članovi važećeg zakona, kojima se onemogućava nadležni državni organ da provjeri valjanost upisa SPC u katastar nepokretnosti u vjerskim objektima od kojih su mnogi i spomenici kulture.

TUŽILAČKI ZAKONI

Drugi primjer nepostupanja po Uredbi o postupku i načinu sprovođenja javne rasprave u procesu pripreme zakona odnosi se na Izmjene i dopune Zakona o državnom tužilaštvu. U svom Mišljenju od 20. marta 2021. godine Venecijanska komisija upozorava na mnogobrojne propuste u tekstu Nacrta zakona i predlaže javnu raspravu uz brojne preporuke u kojem pravcu treba intervenisati u Zakonu.

Potpredsjednik Vlade, gospodin Abazović, unazad nekoliko dana obavještava javnost da je nakon sastanka parlamentarne većine mišljenja da su našli optimalno rješenje, koje je u potpunosti usklađeno sa preporukama Venecijanske ko misije. Saopštenjem za javnost oglašavaju se i Demokrate i ističu da se nadaju da je istina ono što je Abazović kazao o usklađenosti tužilačkih zakona sa preporukama Venecijanske komisije, iako nijesu vidjeli taj dokument.

Ubrzo dobijamo pojašnjenje iz Vlade u kome se kaže da je Nacrt zakona preveden i poslat Evropskoj komisiji, ali da se još uvijek preciziraju pojedine odredbe i intervencije na tekstu. Reaguje bivša pregovaračica za poglavlje 23 i 24, gospođa Marijana Laković Drašković, i ističe da građani i stručna javnost očekuju poštovanje procedura pri izradi ovako značajnog zakona koji podrazumijeva učešće predstavnika nevladinih organizacija u procesu izrade nacrta zakona, zatim javnu raspravu koja podrazumijeva okrugle stolove, pa međuresorno usklađivanje, odnosno kako kaže, u pitanju je vrlo zahtjevan proces do dostavljanja dokumenata Evropskoj komisiji i Venecijanskoj komisiji. Oglasilo se i Vrhovno državno tužilaštvo i saopštilo da nije upoznato sa Nacrtom izmjena zakona koji je dostavljen Evropskoj komisiji.

U međuvremenu je saopšteno da Venecijanska komisija nije primila zahtjev za davanje mišljenja o predloženim izmjenama i dopunama Zakona. Konačno 16.4.2021. godine javnosti je dostavljen Nacrt zakona o Državnom tužilaštvu.

REGISTAR PREBIVALIŠTA

Trenutno je u toku i javna rasprava u vezi s Nacrtom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o registrima prebivališta i boravišta. Osim što javna rasprava nije organizovana u skladu sa Uredbom o postupku i načinu sprovodenja javne rasprave, uz tekst Nacrta zakona date su tri stranice obrazloženja čiji je sadržaj jedna frazeologija bez ijednog tačnog i preciznog podatka, bez navoda o slabostima postojećeg Zakona, odnosno bez podataka, činjenica i dokaza koji ukazuju na nužnost intervencija na zakonu.

Iz obrazloženja se jasno da primijetiti da se Zakon tretira izolovano, bez veze sa drugim srodnim zakonima, pa se ne može izvesti zaključak o stvarnim razlozima za javnu raspravu, osim kako se navodi da je u pitanju vraćanje povjerenja građana u birački proces.

Tekst gospodina Bojana Bugarina pod nazivom „0 crnogorskom državljanstvu”, kojim stručno i detaljno analizira problematiku državljanstva, ukazuje na neophodnost da se sa posebnim senzibilitetom i opreznošću mora pristupiti promjenama zakona.

Nezavisni analitičari iznose podatke o određenim ministrima i poslanicima sa dvojnim državljanstvom i prebivalištima u drugoj državi, a gospodin Zlatko Vujović u ime CEMIj-a iznosi podatak da su 10,55 odsto biračkog tijela u Herceg Novom dupli birači sa dvojnim državljanstvom i prebivalištem u drugoj državi.

Takođe, ono što je obavezno trebalo biti javno ostala je tajna ko je i na koji način i kada zadužio građane Crne Gore na iznos od 800.000.000 eura.

VLAST U SLUŽBI SPC

Navedeni primjeri jasno ukazuju da je u sprovodenju javne rasprave postupljeno suprotno Uredbi Vlade Crne Gore o načinu sprovodenja javne rasprave. Krše se ili ignorišu svi domaći i međunarodni standardi, načela, postupci i stavovi.

U pitanju su zakoni koji u bitnom određuju ukupni ekonomski, nacionalni i socijalno status građana Crne Gore. Koji su stvarni razlozi ovakvogpostupanja ostaje nejasno, ali je činjenica da je premijer Krivokapić izjavio da je ovo prva demokratska i apostolska Vlada. Biti istovremeno demokrata i apostol je kontrast i suprotan pojam.

Ova vlast je jednonacionalna, svetosavska – teokratska, puki izvršitelj pobjednika parlamentarnih izbora, a to je Srpska pravoslavna crkva.

Najveći neprijatelj crkve je demokratija, to je po njihovom učenju bolest društva i stanje koje je slično kulturi najvećem zlu u društvu, pa je neophodno jedan dan u godini odrediti da se narod moli protiv demokratije i kulture. Prosto je nevjerovatno do koje je granice spremna da ide aktuelna vlast u realizaciji zadataka dobijenih od SPC.

U Crnoj Gori postoje na hiljade univerzitetskih profesora, sudija, advokata, uvaženih pravnih stručnjaka, pa je realno zapitati se da li se neko iz parlamentarne većine zapitao što objektivni, profesionalni ljudi kažu za ovaj atak na pravni poredak.

PROPAGANDNI RAT

Sa druge strane, prisutan je hibridni i specijalni propagandni rat, gdje su građani dovedeni do granice psihičke izdržljivosti i prijeti nam kolektivno ludilo. Nijedan podatak koji se tiče svakodnevnih ekonomskih, socijalnih i političkih prilika ne može izdržati provjeru ni jedan jedini dan i daleko smo od saznanja o svim pitanjima o ukupnom društvenom životu u Crnoj Gori.

Da zaključim, javna rasprava o bitnim zakonima je međunarodni standard, a u Crnoj Gori predstavlja tajnu večeru Isusa sa apostolima, mrak, dezinformacije, tajnu i način da se odustane od svake zdravorazumske, pozitivne kritike, traženja izlaza, boljitka i poštovanja univerzalnih ljudskih prava, odnosno puko svođenje jednog naroda na božjeg slugu i sljedbenika jevanđeoskog nacionalizma.