Jedina kriza u Crnoj Gori je kriza opozicije

Piše,

Iako se brojni „analitičari”, a posebno tzv. „nezavisni mediji” trude da svim sredstvima predstave Crnu Goru kao zemlju u kojoj je na sceni duboka politička i svakovrsna druga kriza, teško je objektivnom posmatraču naći argumente za odbranu takve hipoteze. U ovoj zemlji, naime, sve institucije zakonodavne, izvršne i sudske vlasti, uglavnom uredno funkcionišu. Ove godine postala je punopravna članica NATO, otvaraju se nova pregovaračka poglavlja sa EU, redovno se isplaćuju plate, penzije i socijalna davanja, bruto društveni proizvod raste po respektabilnoj stopi, MMF ocjenjuje da Vlada dobro upravlja finansijama, turizam dostiže rekorde, a u punom zamahu su i investicije istorijskih razmjera za ovu zemlju.

Bez obzira na ove egzaktne činjenice, opozicioni prvaci i njihovi medijski sponzori ne odustaju od iracionalne kampanje da domaću javnost i strane zvaničnike uvjere kako je Crna Gora država pogodna samo za izbjegavanje. Koliko su u tome uspjeli najbolje pokazuju podaci o broju turista iz Rusije i brojnih zapadnoevropskih zemalja koji su ove godine pohodili crnogorske plaže i planine. Isto tako „uspješno” pokušali su da prodaju i svoju priču o „političkoj krizi” zbog višemjesečnog bojkota parlamenta, od kojeg su, u međuvremenu, za „svoje usluge” naplatili blizu 2,5 miliona eura. Poneko uzme i otpremninu zbog odlaska u virtuelnu penziju.

Američki potpredsjednik Majk Pens ih je početkom avgusta lako „pročitao”, pa je, nakon njihovih „slobodnih interpretacija” o sadržaju razgovora sa njim u Podgorici, stiglo ekspresno i jasno saopštenje iz Bijele kuće u kojem stoji da je od njih jedino tražio da se vrate u parlament. Istina, prije par dana Miodrag Lekić, pečatom nadležnog ministarstva ponovo „ovjereni” lider Demosa, javno je izjavio da nije tačno to što piše u saopštenju iz Pensovog kabineta u Vašingonu?! Ambasada SAD u Podgorici još nije reagovala na ovaj Lekićev ispad. Moguće je da su procijenili kako je nepotrebno oglašavati se povodom neodgovornih izjava političara koji političke aranžmane mijenja „kao čarape”, a sa najbližim saradnicima je u latentnom konfliktu od DF-a, do Demosa.

Uostalom, slična, konfliktna atmosfera je na čitavom opozicionom dijelu crnogorske političke stvarnosti. Frontovci ne podnose Demokrate, ovi Bečićevi se stide što su ikad išta zajedno sa DF-om činjeli, ali nekako opstaju zajedno na vlasti u nekoliko opština, SNP se „prestrojava” sa ili bez Milića, Jonice i Damjanovića, SDP i URA u startu odbijaju ponudu Fronta za zajedničko djelovanje, koja inače traje do 1. oktobra, Danilović se otcijepio od Demosa i formirao novi „politički subjekt”… Istovremeno, svi pojedinačno, liše Abazovića, najavljuju prekid „promašenog bojkota” i povratak u parlament, samo se još ne zna ko će prvi. Tako da, ako postoji neka kriza, onda je to samo duboka kriza na opozicionom krilu crnogorske političke scene.

Danas počinje serija sastanaka domaćih opozicionih lidera sa ambasadorima država EU u Podgorici. U javnosti se već čuju komentari kako će to biti „posredovanje EU u pokušaju postizanja konsenzusa” za prevazilaženje „političke krize u Crnoj Gori”, šta god to značilo.

U svakom slučaju, misija EU treba bude oprezna sa saopštenjima sa tih sastanaka, kako bi bila pošteđena neprijatnog iskustva koje je imao američki potpredsjenik Majk Pens sa ovdašnjim opozicionarima.