Kad nas svi napuste, Bil Gejts se i dalje zanima za nas

Piše
Ante Tomić

Znanstvenici pretpostavljaju da nam je koronavirus došao sa životinje, vjerojatno voćnog šišmiša koji se, na užas zapadnjaka, u dijelovima Azije i Afrike jede. Bilo je to, po prilici, ovako. Dok je mesarskom sjekirom komadao trup letećeg sisavca, jednoga je Kineza nazvala žena da ne zaboravi uzeti kaput u kemijskoj čistionici.

On je krvavom rukom izvadio telefon iz džepa i živčano joj rekao:”Dobro, jesam ti rekao da me ne zoveš na posao”, a jedna mala, nevidljiva kap životinjske krvi mu je pala na usnu. Devet mjeseci od tog nesmotrenog trenutka diljem svijeta je više od trinaest milijuna zaraženih i gotovo šest stotina tisuća mrtvih.

Nije teško povjerovati u ovaj tragikomični slučaj ako ste ateist. Za ateiste, lakoumne i naivne čovjekov je život i inače tragikomični slučaj, besmislen i glup.

No, ako vjerujete da svime vlada Bog, svemoćni i sveprisutni Jahve iz Psalma, koji vas svega proniče i poznaje, zna kada sjednete i ustanete, izdaleka vidi vaše misli i čuje vaše riječi prije nego što ih izgovorite, vjerojatno ćete tražiti nešto iza takozvanog slučaja. Vjerujete li da jedno savršeno biće dvadeset četiri sata na dan, sedam dana u tjednu pazi na vas, kao i sva druga bića, stvari i pojave u svemiru, i koronavirus vam je samo djelić nekakvog šireg nauma čiji nam se početak i kraj kriju u dubokoj tami, a smrtnom su čovjeku nedokučivi. Sve je to odlična podloga za uzgoj teorije zavjere.

Jer, vidite, teorija zavjere ima mnogo sličnosti s vjerovanjem u Boga. Nagađanja da je koronavirus umjetno stvoren i da je pobjegao iz laboratorija ove ili one tajne službe ili je čak, po nalogu mračnog centra moći, namjerno, zločinački pušten da bi se istrijebio jedan dio ljudi ili da bi se instalirala 5G tehnologija i cijepljenjem čipiralo stanovništvo Zemlje, da bi Bill Gates u svakom trenutku za svakoga od nas znao gdje je i što radi…

Sve su to parareligijski sustavi vjerovanja koji se u osnovi ne razlikuju od onih u svetim knjigama. Zapravo, ono što ćete naći u Bibliji, Kuranu i drugim svetim knjigama često i nije razumnije od paranoičnih buncanja s internetskih foruma i Facebooka.

Pogledajte, za početak, s kakvim kraljevskim samopouzdanjem nastupaju pristalice teorija zavjera. Upoznat ćete ih, ako nigdje drugdje, u taksijima. Ne postoji vjerojatno taksist kojega su vlast i mediji uspjeli prevariti. Oni, istina, imaju zaštitne maske, ali ne mogu suspregnuti bijes i gađenje da ih je nekakav Krunoslav Capak natjerao da jedan beskorisni komad krpe nose preko nosa i usta. “Nemojte me zezati?!”, zaprepaste se kad čuju da vi vjerujete da se od koronavirusa umire.

Pa vas krenu educirati, u dva i pol kilometra naprave vam sažetak svega što trebate znati o svijetu: Kina, Amerika, Putin, Arapi, Židovi, Sionski priorij, Iluminati, nafta, plin, topla mora, nuklearni projektili, biološko oružje… U pričama taksista sve je tako jasno i logično da naprosto ne možete vjerovati da oni od škole imaju samo autoškolu.

Jednaku sveznajuću nadmenost naći ćete i u vjernika. “Nemojte me zezati?!”, skandaliziraju se kad im kažete da ne vjerujete u Boga i gotovo svaki bi vas evangelizirao. Čak i ako je ateist s odličnim ocjenama završio astrofiziku na Oxfordu ili doktorirao mikrobiologiju na Harvardu, vjernik sa srednjom ugostiteljskom smatra se intelektualno superiornim. On zna nešto što ateist ne zna, njemu je njegov župnik, fra Marin iz Gospe od Zdravlja, otkrio nešto o čemu na Harvardu i Oxfordu, jadna im majka, nemaju blage veze.

Temeljno je, rekli smo već, da nema slučaja. Sve što se događa namjerno je učinjeno, djelo je nekakvog svjesnog bića neusporedivo većeg od nas. Vi ga možda ne vidite, ali on je čitavo vrijeme tu, skriven, nevidljiv, u svemu što postoji, gospodar je naše prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, tek što je za vjernika, kršćanina, muslimana ili židova tajanstveni centar moći na nebesima, a za pristalicu teorije zavjere on je u slobodnozidarskoj loži, Bilderberškoj grupi, kineskoj tajnoj policiji ili u svojoj raskošnoj vili od šest tisuća četvornih metara u Seattleu.

Gledajući kako veliko crveno sunce tone u mirnu površinu Lake Washingtona mućka vrhunski bourbon u čaši od brušenog kristala i podlo se smiješeći fantazira kako će cjepivom protiv koronavirusa pomoriti jednu šestinu čovječanstva kao što je Jahve u stara doba pomorio sve egipatske prvorođence.

U parareligijskom sustavu vjerovanja u teoriju zavjere Bill Gates, istina, još nije Bog, ali nastoji Mu biti nalik, lukavstvom steći osobine koje samo Bogu pripadaju. Jednom kad nas sve ili, bolje rečeno, sve lakovjerne čipira injekcijama, osnivač Microsofta bit će svemoćan i sveprisutan. Nigdje mu se nećemo moći sakriti. Vidjet će u svakom trenutku gdje smo i što radimo i nemilosrdno će nas šibati budemo li nevaljali. Strepit ćemo od kazne kao što pobožni dječaci premiru da ih ne ubije grom dok masturbiraju.

Pogledate li bolje, ima nešto dirljivo u teorijama zavjere. I teorije zavjere, kao i religije, porodio je strah od kaosa. Kako god vam možda čudno zvučalo, lakše nam je vjerovati da je koronavirus nastao u laboratoriju nepoznate tajne službe, nego da je došao s voćnih šišmiša, jer laboratorijski stvoren virus ima nekakvog, makar i zlokobnog smisla, dok je onaj s voćnih šišmiša besmislen.

Mnogi bi od nas prije izabrali živjeti u svijetu u kojemu iza svega stoji nekakva namjera. U teorijama zavjere, kako god one bile mračne, nekome smo ipak važni. Kad nas svi napuste, i žena i djeca i pas mješanac kad nam bestraga odu, utješno je znati da Bill Gates još pokazuje zanimanje za nas i da naš život nije samo glupi, tragikomični slučaj.