Kolumne

Malo im je svoje malo no bi i naše veliko

Slavko Mandić

Piše,

Slavko Mandić,

direktor Skala radija

Ko nema svog ponosa i luče svoje, kome snaga leži u topuzu, ko se ne srami od onoga što čini, posegnuće za tuđim. Otimači istorije Crne Gore, po pravilu su domaće zlo. Omamljeni slatkorječivošću i nadasve obećanjima i privilegijama koje se nude za prodaju duše, ognjišta domaćega i grama ponosa i dostojanstva koji je stidno nekad čučao u njima, krenuće da dokazuju kako je naše njihovo i kako nas ustvari nikada i nije bilo. Ni prađedova, a ni očeva njinih, čukunđedova i loze od predaka do kojih pamćenje seže.

Crna Gora je, nažalost rasadnik otpadaka. To su oni koji sa radošću negiraju vlastito porijeklo i pred tuđinom se upinju iz petnih žila da pokažu koliko im je svoje mrsko. Njih ni tuđin ne poštuje, svjestan od kakvog su materijala načinjeni. Koristi ih da završi mračni posao i osveti se Crnoj Gori, malenoj ali gordoj, što je iznjedrila veličine kojima bi se i veliki ponosili. Zato im treba naš Njegoš, kojega ne razumiju, i zato ovih dana po srbijanskim gradovima bilbordi sa njegovim likom s jedne i kapelom s druge strane, koju je na lovćenskom Jezerskom vrhu podigao kralj Aleksandar Karađorđević, okupator i negator svoje đedovine, u kojoj se podizao.

„Kugo ljudska, da te bog ubije”, pjevao je Njegoš. Na koga li je zaboga mislio crnogorski vladika, pjesnik i mislilac?

Pojava bilborda po Srbiji i u pojedinim crnogorskim gradovima u kojima vlast drži Srpska pravoslavna crkva, preko svojih političkih najamnika, nije slučajna. Ona je rezultat otvorene podrške nove vlasti sastavljenje od političkih raznobojaca s ultra desne do ultra lijeve strane. Formirana u duhovnim hramovima otetim Crnoj Gori 1918. godine od „bratske“ Srbije u krvavom pogromu koji ne pamti savremena civilizacija, nova vlast je dobila jasne smjernice, što joj je činiti na putu ka potpunom potiranju svega što nosi crnogorsko ime i prezime. U tu svrhu širom naše zemlje ali i susjedne Srbije poslati su domaći emisari da, ispred Srpske pravoslavne crkve, „prosvijetle“ tamošnji narod ponavljanjem laži da je Crna Gora druga srpska država a Crnogorci Srbi koji su se eto, sticanjem okolnosti i voljom velikih sila u jednom trenutku oteli kontroli i postali ono što nijesu nikada bili. Domaći zadatak ova družina revnosno izvršava. Ne hvali novca za realizaciju, koji stiže raznoraznim kanalima. A kad se džepovi uredno pune, onda je tu i ideologija od koje se svijest stidi.

Pojava bilborda, kako rekoh nije slučajna. Ona karakteriše početak kampanje u susret predstojećem popisu. Domaćim konvertitima, srpskim popovima, „intelektualcima“ našeg porijekla, sumnjivim biznismenima, srbijanskim medijima i tamošnjoj politici jasno je rečeno što se od njih očekuje kako bi na popisu izjednačili broj Crnogoraca i Srba u Crnoj Gori. Za početak bila bi to uspješna priča. Asimilacija bi Srbiji dala mogućnost da nastavi dalje korake ka dokazivanju da je Crna Gora država u kojoj većinski žive Srbi, smatrajući tako prirodnim kreiranje srpskog sveta, odnosno one poznate teorije koja je ojedila prostore bivše Jugoslavije o ujedinjenu svih srpskih zemalja.

U tu srhu je potrebno rušiti Meštrovićev mauzolej na Lovćenu. Zato je na mjesto četiri ministarstva postavljena nepoznata Vesna Bratić, zakleta zagovornica iste ideje, i ostrašćena negatorka Crne Gore, koja ju je udomila, dala joj posao i državljanstvo i sve što nije mogla da ostvari tamo odakle je došla ovamo.

Piši nam pamet, kazao bi narod. I to s pravom. Sada greške ispaštamo i ko zna do kada ćemo ih ispaštati?

Crna Gora je „srpska“, koliko i Amerika engleska, kazao je u junu 2019. godine pisac Nenad Prokić. Rijetki su oni koji „prežive“ kad u grotlu svetosavlja i retorike stalne negacije Crne Gore progovore normalno. Ima ih još, ali se na prste jedne ruke mogu nabrojati.

I opet progovara Njegoš, kojega bi da šetaju litijaši uzduž i porijeko i iz groba u grob sele:

Crni dane, a crna sudbino!
O kukavno Srpstvo ugašeno,
zla nadživjeh tvoja svakolika,
a s najgorim hoću da se borim!

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Bećko
Gost
Bećko

Vazda im je malo pa su od želje za velikom Srbijom izgubili i ono što su imali.
Ostrvili su se na Crnu Goru po ko zna koji put i opet će biti “ko hoće veće, izgubi i ono iz vreće”.

Duško
Gost
Duško

Orkestar trubača iz IN4S mnogo nervira Vaša istina gospodine Mandiću pa duvaju u njihove šuplje trube najgnusnije uvrede protiv vas i svih koji nijesu velikosrbi u Crnoj Gori.

Bigz
Gost
Bigz

Ko nije zadovoljan sa malo ne može veliko nikad dostić.
Velika Srbija sve će im manja bit.

Pomorac
Gost
Pomorac

Neznalice iz spskog sveta!

Boro
Gost
Boro

Njihova je domovina tuđa zemlja i sve čine da nam je nametnu.
Neće dok je zadnjeg Crnogorca.
Ko svoju zemlju izdaje izdajnik he dovijeka.

Vlado M
Gost
Vlado M

Tako je neustrašivi Slavko.

Send this to a friend