Kolumne O ISTORIJATU IMOVINSKO-PRAVNOG STATUSA CETINJSKOG MANASTIRA (II)

Manastir je državna svojina jer ga je gradila i obnavljala Crna Gora

Piše: mr Novak Adžić

U svojinsko-pravnom smislu jasno je da je Knjaževina Crna Gora, odnosno, njena suverena državna vlast imala naredbodavnu snagu kojom je, svojoj potčinjenoj crkvenoj vlasti, zapovijedila da manastirska imanja da pod arendu (zakup).

<<<Podignut 1484. godine, rušen i obnavljan, uvijek crnogorski<<<

U građanskom (stvarnom) pravu u zakup može dati stvar samo onaj ko je njen vlasnik, ko njome raspolaže, a u konkretnim slučajevima suštinski svojinski zakupodavac bila je država, a ne crkva (preko koje su se imanja davala u zakup). Utoliko prije, jer je država, tada, naredila, a crkva izvršila, i to da se prihodi dobijeni od davanja u zakup manastirskih posjeda, koriste kako za izdržavanje klera, tato i za razvoj prosvjete (škola) u Crnoj Gori, koje su bile pod vlašću i u službi države Crne Gore i njenih podanika.

Četvrto, na osnovu ovog izvora, očigledno je da je 1871. o novčanim i drugim finansijsko-materijalnim prihodima tadašnjih 11 crnogorskih manastira, u konačnom, odlučivala država, a ne crkva, jer je država propisala, naložila i kontrolisala, kako i za koje svrhe, ostvarene crkvene prihodne treba upotrijebiti.

Takođe, jasno se navodi i to da Crkva ima upravu nad manastirskim objektima i imanjima, a uprava je, po definiciji, državina, ne i svojina, jer je državi Crnoj Gori tada pripadala završna i obavezujuća riječ, odnosno, supremativno pravo o tome kako i za što da se koriste prihodi od manastirskih imanja.

I konačno, državna vlast Knjaževine Crne Gore je, prema pisanju lista “Crnogorac” iz 1871, naložila da se izvrši popis zemlje pojedinih manastira i odlučila je da se formira Komisija na čelu sa crnogorskim mitropolitom da to učini, s naredbom da se manastirska dobra daju u zakup, a da se od ostvarenih prihoda od zakupa, opet odlukom državne vlasti, jedan dio sredstava opredijeli za godišnju platu kleru i njegovim potrebama za izdržavanje, a drugi dio za potrebe naroda i njegove prosvjete.

RELEVANTNI IZVORI

Prezentiramo nekoliko relevantnih istorijskih izvora i činjenica o pitanju vlasništva nad sakralnim pravoslavnim objektima, hramovina i dobrima u Knjaževini i Kraljevini Crnoj Gori.

Član 716 OIZ iz 1888. za Crnu Goru kaže: “Imaonici su pravoslavne crkve, manastiri i druge crkvene ustanove koje ima tu osobenost priznaju crkvena pravila ili crkovna Vlast, ako to priznanje nije u opreci sa državnim zakonom. To isto budi rečeno i o crkvama i crkvenim uredbama drugih hrišćanskih ispovijedi koje država priznaje”. Država Crna Gora je imala vrhovnu, suverenu vlast (suprema potestas) nad pravoslavnih hramovima (crkvenim objektima i manastirima).

O tome izričito govori član 719. OIZ. On glasi “Nepokretna dobra pravoslavnih crkava i manastira, ne mogu se nikako prodavati ili inače ustupati, bez naročita dopuštenja državne vlasti”. U Ustavu Pravoslavnih Konistorija u Knjaževini Crnoj Gori iz 1904. godine u članu 109. se kaže: “Nepokretna dobra crkvena ne mogu se prodavati, zamjenjivati ili inače ustupati.

Ako interes dotične crkve zahtijeva da bi trebalo kakvo dobro prodati ili promijeniti sa drugim, u ovakvom slučaju konsistorija će prethodno učiniti sve potrebne izviđaje i tada će podnijeti predlog Ministarstvu prosvjete i crkvenih djela. Posljednja riječ u ovakvim stvarima pripada Knjaževskoj Državnoj vlasti”.

U članu 718 OIZ kaže se da se uprava crkvenih dobara odvija po unutrašnjim aktima crkve, ako nijesu u suprotnosti sa državnim zakonima, što znači da su državni zakoni u pogledu upravljanja crkvenim dobrima bili obavezni za crkvu u Knjaževini i Kraljevini Crnoj Gori.

KNJAZ ODLUČIVAO O IZBORU MITROPOLITA

Kad je Crna Gora postala sekularna država, u odluci Crnogorskog senata od 7. martal852. godine navodi se i to da “Vladika, ili bolje reći episkop ili arhiepiskop Crne Gore, koji će imati ograničenu vlast nad crkvenim stvarima, biće izabran posredstvom crnogorske vlade”.

U doba knjaza Danila i knjaza/kralja Nikole Crnogorska crkva je bila podvlasna državnoj vlasti, a Knjaz Gospodar je bio taj koji je odlučivao, između ostalog i o izboru mitropolita, obimu njegove vlasti i o krupnim pitajima koji su se odnosili na status i život crkve. Naročito u imovinsko-pravnim odnosima. U vrijeme Knjaževine Crne Gore, Mitropolitu i manastirskom bratstvu ustanovljene su plate, ali je višak manastirskih prihoda (nakon podmirenja plata) išao za potrebe prosvjete (za tri godine devet crnogorskih manastira prihodovalo je državi Crnoj Gori preko 56.000 forinti). Zbog nedoličnog držanja u slučaju pogibije knjaza Danila, knjaz Nikola je otpustio i razriješio dužnosti cetinjskog mitropolita Nikanora Ivanovića.

Razgraničenje između državnih i crkvenih imanja, odnosno, između državne imovine Knjaževine Crne Gore i autokefalne Crnogorske crkve izvršeno 24. marta 1868. Tada je izvršen popis crkvene imovine, za koju se veli da je državnu “imovinu predala upravi preosvećenog gospodina Ilariona, sadašnjeg mitropolita Crnogorskog” te da njene prihode koristi za funkcionisanje crkve, a da država, odbor Senatski, “kojem će se narodna blagajna povjerit, pregleda račune manastirske svaka tri mjeseca, da besposredni odgovornik za dobra crkovna bude isti Mitropolit Ilarion, ili drugi, koji bi ga naslijedio: i na posljetku, da glava Crkve pod nikakvim izgovorom, bez znanja vlasti, ne može ništa kupiti, prodati, promijeniti, ili darovati od onoga što crkvi prinadleži” (“Orlić” crnogorski godišnjak, 1869, str. 62-64).

Tu odluku je donijela Crnogorska narodna skupština po nalogu i odobrenju vladara-nosioca najviše apsolutne vlasti u zemlji kralja Nikole. Po toj odluci crkva je imala svoju imovinu koju je koristila i njome namjenski upravljala, pod državnom kontrolom, a svojinu, vlasništvo nad hramovima, manastirima i crkvama kao nepokretnostima zadržala je država, odnosno, državna vlast.

SVOJINA I PRAVA MANASTIRA

Cetinjski manastir (kao pravno-imovinski subjekt, poseban imaoc-imaonik u smislu Opšteg imovinskog zakonika za Knjaževinu Crnu Goru 1888) i Zakona o pravoslavnim konsistorijama (1904) će ostati vlasnički titular crkvene manastirske imovine, kao zasebna crkvena zgrada, subjekt u pravnom prometu, i zadržati će značan dio ranije stečenih imovinskih prava i dobara u cetinjskom polju, ali će ne mali dio njih odlukom državnih organa Knjaževine i Kraljevine Crne Gore pripasti cetinjskoj opštini za izgradnju i razvoj samog grada-državne prijestonice Cetinja.

U tom smislu je, nosilac najviše državne vlasti u Knjaževini Crnoj Gori, knjaz Nikola Petrović-Njegoš državnim ukazom, naredbom od 17/29. juna 1895. godine naznačio i potvrdio, odnosno, ponovo priznao, vlasništvo samog manastira kao crkvenog objekta nad njegovom nepokretnoom imovinom u dijelu Cetinja, odnosno, potvrdio je prava Cetinjskom manastiru, koja mu je u imovinskom smislu vlasništvom nad zemljištem u cetinjskom polju utvrdio crnogorski/zetski/ državni vladalac Ivan Crnojević u Povelji iz 1485. godine.

U toj naredbi knjaz Nikola, između ostalog, na kraju, navodi da “sveta cetinjska Mitropolija bdi će nad ovim manastirskim pravom, Gospodarom Ivanom Cmojevićem darovanim i ovom našim ukazom potvrđenim”. U ovoj Naredbi knjaz Nikola govori o svojini i pravima Cetinjskog manastira kao crkvene zgrade, samostalnog imaoca, pravnog vlasničkog titulara nad zemljištem u cetinjskom polju, ali niđe u tome aktu ne navodi da je Pravoslavna crkva u Crnoj Gori svojinski vlasnik Cetinjskog manastira, već da je Cetinjski manastir vlasnik sopstvene imovine. U toj Naredbi knjaz Nikola ne navodi ni izričito ni posredno – ni to ko je vlasnik Cetinjskog manastira.

CRNOGORSKA CRKVA

Autokefalna Crnogorska crkva u Knjaževini i Kraljevini Crnoj Gori, koja je tada bila državna crkva, a čiji je poglavar mitropolit stolovao u Cetinjskom manastiru, bila je držalac, upravljač, plodouživac, imovinskih i vlasničnih dobara Cetinjskog manastira (subjekta prava, crkvenog objekta i druge nepokretne njemu pripadajuće imovine) i upotrebljavala je i koristila je za svoje vjerske potrebe i crkveni život i samu zgradu, zdanje Cetinjskog manastira. Ali bez odobrenja, saglasnosti države Crne Gore nije mogla o istima samovlasno, samostalno odlučivati i njima raspolagati, odnosno, to nije mogla činiti bez dozvole, saglasnosti i konačne odluke države Crne Gore, odnosno, suverene državne vlasti Knjaževine i Kraljevine Crne Gore.

Dakle, konačnu riječ o svojinskim pravima, konkretno, sa imovinom Cetinjskog manastira pripadala je državi Crnoj Gori (Knjaževini i Kraljevini) i to je bilo propisano, kako državnim zakonima i drugim propisima, tako i crkvenim zakonskim i drugim propsima Crnogorske pravoslavne autokefalne crkve. U doba nezavisne Crne Gore do 1918. godine bilo je regulisano da se nepokretna crkvena dobra (crkvene i manastirske zgrade i zemljišne nepokretnosti i mobilijar) ne mogu prodavati, ustupati, zamjenjivati.

To je regulisano i u Ustavu Pravoslavnih Konsistorija u Crnoj Gori iz 1904. godine članu 109 i 116. U doba nezavisne Knjaževine i Kraljevine Crne Gore do 1918. sva imovina, pa i crkvena imala je svog vlasničkog i državinskog titulara. Član. 843. OIZ (Opšti imovinski zakonik za Knjaževinu Crnu Goru), normira: “Pošto u Crnoj Gori nema zemlje za koju se ne bi znalo čija je (jer kad nije pojedinca čovjeka ili Kuće, tad je bratstva, plemena, crkve ltd.), neka niko ne misli da, raskrčiv ili ogradiv međom ili plotom kakvu zemlju, on tijem postaje njen vlasnik. Takva zemlja i poslije toga ostaje onoga čija je, pa baš i kad bi j e vlasnik i sasvim zapustio.’’

U istorijskom smislu država Crna Gora i njeni najviši nosioci državne vlasti, sekularne i mitroplitske, bila je osnivač, utemeljivač, graditelj, obnovitelj Cetinjskog manastira i on je svojinski pripadao Crnoj Gori, a sam Cetinjski manastir je bio kao crkveni objekat, crkva, zdanje, zgrada, titular svojinskih prava, zakonom ograničenih, nad pokretnom i nepokretnom imovinom, koja mu je pripadala, koju je posjedovao. Cetinjskim manastirom vjekovima je upravljala, imala državinu nad njime, ali ne i svojinu, autokefalna Crnogorska crkva. U njoj je bilo sjedište poglavara Crnogorske pravoslavne crkve sve do njenog bespravnog, nasilnog ukidanja 1920. godine i pripajanja tada ustanovljenoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi Kraljevine SHS.

Cetinjski manastir istorijski i pravno je bio svojina države Crne Gore. Danas, a i od znatno ranije vremenski, on je pravno 1/1 svojina prijestonice Cetinje, o čemu postoj i istorij at (hronologija) upisa u katastar nepokretnosti. Takođe, Cetinjski manastir je zakonom zaštićeni spomenik kulture Crne Gore, odnosno, kulturno dobro Crne Gore.

Srpska pravoslavna crkva, ustanovljena 1920. godine, odnosno 1929. godine Zakonom o Srpskoj pravoslavnoj crkvi u KSHS/ Kraljevini Jugoslaviji, čije je sjedište u Beogradu i njena tada uspostavljena, osnovana, eparhija Mitropolija crnogorsko-primorska nije i ne može biti istorijski i pravni sljedbenik (sukcesor), odnosno, nastavljač kontinuiteta autokefalne Crnogorske crkve.

I današnjoj Crkvi Srbije, odnosno, MCP SPC, Cetinjski manastir ne pripada, već je ona njegov uzurpator, jer ona u odnosu na njega i njegovu imovinu nema pravno vlasništvo, svojinu, niti bilo koja vlasnička prava

Svojina Cetinjskog manastira je pravno, zakonski Prijestonice Cetinje.

(Autor je pravnik i istoričar, doktorand istorijskih nauka)

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
44z8
Gost
44z8

Hoćemo Vladiku Borisa na tronu Sv. Petra! Jedini je On dostojan!

Burin
Gost
Burin

Crkve je kroz istoriju gotovo uvijek gradio narod i davao ih crkvi. Tako su poklanjali i imanja. Tako da nema nikakve logike da iste mogu biti drzavna svojina, sem ako ih je drzava gradila.

Nmk
Gost
Nmk

I jos da dodam bravo Novače ,a ko ne razumije i ne zna i ne mora

Kokot
Gost
Kokot

Kad iz petnih žila pokušaš da dokažeš nedokazivo

Nikolino
Gost
Nikolino

Koja Crna Gora? Kako se zvala država Ivana Crnojevića, stručnjače?

🇲🇪Bernini🇲🇪
Gost
🇲🇪Bernini🇲🇪

Fasconantno je koliko je pojedincima crkva isprala mozak, pa im očigledni dokazi ništa ne predstavljaju?

vesso
Gost
vesso

a tebe dps

Atos
Gost
Atos

Za vrijeme Zete i Ivana Crnojevića, kakve ima veze Crna Gora onda.
Ispada sa su Manastir radili Zrčsni, e ako su Zećani onda ćemo u Golubovce da odlučimo čiji je Manastir.
Kako god okreneš Adžiću, ne pitaš se ništa

Onako samo
Gost
Onako samo

Jedno pitanje za tebe. Imaš li ti kakve veze sa đedom i prađedom ako se ne zovu kao ti?

Madagaskar
Gost
Madagaskar

Adžiću koja je najstarija Crkva na Cetinje, da nije možda Vlaška, okle ona tu… što misliš

Kotor
Gost
Kotor

Na sred Terazija palata Albanija. Tvoj rezon bi značio da je Bg uvijek bio albanski.

Fendi
Gost
Fendi

Što je već pitano, da pitam i ja u koju majicu iće de Milo u onu da Titom, Ljubom… Ili sa Krstom ili sa Crkvenim motivima i Sv. Petrom.
Jer su svi navedeni bili u međusobnom sukobu pa se mora odlučiti za jednu.
Znam, nema opcije za koju nije bio, ali neka se više odluči eto porasta je

Putnik
Gost
Putnik

Aooo sto je ovaj uporan 🤣🤣🤣A nikako da spomene da su najznacajniji vladari Crne Gore (u ovim ili onim granicama) srbovali vise no ovi sada Srbi u Cg. I jezikom srpskim pricali,i Srbinom sebe nazivali,bili ponosni na trobojku…a vala niko ih tada puskom nije tjerao da se tako sami izjasnjavaju,zar je i to bila okupacija???Adzicu,pravoslavna vecina u Crnoj Gori je… Više »

Eto tako
Gost
Eto tako

Nole cudo si

Dijete od CG
Gost
Dijete od CG

Nokaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

Joko
Gost
Joko

Zar se poglavar autokefalne pravoslavne crkve odvajkada ne zove patrijarh a ne mitropolit?
Nevješto autor potura smicalicu sa državnom crkvom i autokefalnošću!

Joko
Gost
Joko

Jesu li Crnojevići ili Država? Odluči se više.

Hogar
Gost
Hogar

Ivan Crnojević je bio gospodar i samim tim i država.Evo ti još jednom njegova hrisovulja tj povelja da naučiš napamet: „I ogradih hram u mjestu koje se zove Cetinje u slavu i hvalu Gospođe i Majke Božije, u ime Njezina Roždestva. I napravih pri njemu manastir za upokojenje monaha, i nazvah ga Mitropolijom Zetskom, ako bude ugodno milostivoj Gospođi. I… Više »

zoran
Gost
zoran

Kome objasnjavas nemaju oni mozga da to shvate

Lucije
Gost
Lucije

Da pita Mila pa će javiti kako im danas odgovara

Podgorica
Gost
Podgorica

Manastir je Manastir i u njemu će se Ustoliči Mitropolit, a čija je svojina nema nikakve veze sa tom.
Tu đe je do sad bio biće i od sad. Odnosno Joanikije je tu na istom mjestu postao mislim Vladika i sad će Mitropolit
Niđ ga nije ponio prošli put, neće ni sad

amo
Gost
amo

Neka se stoliči đe god oće tu neće,neka ide na Vračar ili Dečane no tamo ga neće.

Podgorica
Gost
Podgorica

Crnogorski Mitropolit će u Crnoj Gori, a fino je što će neki od vas biti tamo da taj skup bude onako sa narodom

Putnik
Gost
Putnik

Najbolji komentar. Zivio druze 👍

zoran
Gost
zoran

Ajde okle si ti

Narcis Zgubidan
Gost
Narcis Zgubidan

Neka”nevjerne tome”ovo pročitaju više puta,da im bude jasnije?
Tuđe nećemo svoje ne damo!

Okle
Gost
Okle

Koja Crna Gora? Pocela je Zeta, a kroz vjekove ga je izgradjovala ona petrovica Crna Gora sa trobojkom na celu i srpskim aloganom koje vi toliko mrzite.

aca palikuća
Gost
aca palikuća

Da su Petrovići srbi ne bi im kuću zapalili

Putnik
Gost
Putnik

Sami rekli da jesu. E to ne mozes osporiti pa da dubis na trepavicama 🤣🤣🤣

S'ćoška
Gost
S'ćoška

Da su Kuči Crna Gora ne bi ih pobili u Povari Kuča, jeli to ta logika

zoran
Gost
zoran

Okle niokle

Srbo
Gost
Srbo

Crkva nije samo manastir,mitropolit,popovi već je crkva narod a većinski narod kaže da pripada SPC tj. MCP.
Džaba pišeš svaki dan to promijeniti ne možeš Adžiću ni ti niti bilo ko drugi .

...
Gost
...

HAHAHA, pa nijesu Srbi u CG “većinski narod” niti su ikad bili, niti će ikad biti. Idi na tvoj portal, molim te, da ne čitamo nebuloze.

Onajkojizna
Gost
Onajkojizna

Kad ti kažeš.

zoran
Gost
zoran

Onaj se javio a nezna nista

Send this to a friend