Metafizika velikomučenika Zdravantija

Piše 

Slavko Mandić

Velikomučenik Zdravantije, potonji presamitije velečasni, čudu se čudio kako njegovu poruku pastvi, (blagonaklonivije bi bilo reći čoporu), određena vrsta stanovnika planete ne razumije.
A jednostavno je toliko da je bezezeknuti Zdravantije pokazao izvjesni stepen netolerancije prema neznavenosti, koja se manifestuje kroz neprihvatanja temeljnih vrijednosti svjetonazora, uokvirenog u mimo narod pravila, za koja će se tražiti, a i ne mora, podrška Venecijanske komisije. Dobijena je, za prvu ruku, svetosavska naklonost neophodnih čimbenika za potpuno djelotvorstvo apostologike, istina dijelom obesmišljene samim prenosiocem, za čije leleklepetanije još nije pronađena vakcina. Ili cjepilo, kako je kome milije.

Potpuno je jasno onima kojima je jasnost proistekla iz dominantnog razumijevanja svakodnevnog popovikanija po manastirima i crkvama, tv i radio aparatima, ulici, portalima, printanim glasnoprijenosnicima tame, Vladi, parlamentu, apostolatima i apostolima, u kojima stoluju podređeni mikroorganizmi, da se radi o vanprostornom uređenju svijesti u svijetu koji baštini postojanje života u svim mogućim oblicima, od kojih su neki danas i na javnoj sceni.

Nije ih teško prepoznati. Stoje stameni na braniku otadžbine tuđe, poduprti demoNkratskim heliocentričnim trbuhozborcem Bradonikijem prečestitim, koji je podređene mikroorganizme odveo na ideloško-političko-vjersku ispašu kao prkos pandemiji izazvanoj koronavirusom.

Jer, jasno je velikomučenik Zdravantije saopštio da je svemoćni lijek protiv svega, osim njih samih, upravo koristeći stoicizam kao nešto što im je neophodno za funkcionisanje, sakriven upravo u blagoutroblju u kojemu se kuha milenijumska juha postojanja nečega čega nikada nije bilo. Ali, zvuči lijepo pa je dobro da se tom idejom još po neko prevesla. A nije ih mali broj, Bogu velikome hvala.

Zdravantije saopšti prije neki dan pastvi, ili podređenim mikroorganizmima da moraju u prekršaj na dan odavanja pošte velikom svecu, pa što god da veli njegova apostolka od medicine rada.

Čvrst kao stijena, nepomjeren s mjesta na kome nikad nije bio, odlučan da saopšti javno što god to bilo, a obično je ništa, Zdravantije, sad već tišim, duhovnijim glasom saopšti: “Ja mislim da se to ne može definisati zemaljskom pričom. To je u domenu metafizike. Ne znam kako vi to doživljavate ali ja to tako doživljavam”.

Dakle, jeb.š pravila i propise. Ona nijesu za zemaljsku priču i ne odnose se na masovne litije 12. maja, kada, kako reče vrhovnik, ne postoji ni jedan Nikšićanin koji neće izaći na skup povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog.

Pravda i Bog.

Svi smo jednaki, samo što su neki jednakijih od drugih. Platili su kazne za nepoštovanje mjera mnogi. Ali niko iz te svetosavske družine zabradaćene nije i neće.

Jad, tuga i očaj.

I korona je podnošljivija od ovog stida koji nas glođe. Stida, jer prihvatamo da nijesmo ljudi. U domenu metafizike, razumije se!