Kolumne

Miko Vlahović iz Rovaca (1881- 1927) – Crnogorski suverenista i komitski borac za pravo, čast i slobodu Crne Gore

Novak Adžić

(o ustaničkoj borbi i stradanju zelenaša i komite Mika Vlahovića iz Rovaca protiv velikosrpske okupacije i nasilne aneksije Crne Gore i velikosrpskog, varvarskog, terora onda konstantno sprovođenog)

Piše

Mr Novak Adžić, doktorand istorijskih nauka

Autentični i originalni, primarni, istorijski izvori, odnosno, arhivska, dokumentaciona građa i relevantna istoriografska literatura, predstavljaju, sasvim jasno, precizno i uvjerljivo, svjedočanstvo o zločinima nad crnogorskim narodom, koji su, organizovano i planski, vršeni od kraja 1918. godine, odnosno, od kada je Kraljevina Crna Gora bila, bespravno, likvidirana kao nezavisna država i nasilno prisajedinjena Srbiji, te okupirana od strane njenih regularnih trupa i drugih militarnih grupacija pod njenom komandom i kontrolom.

U tekstu koji slijedi, osvrnućemo se na proganjanje, ucjenjivanje i stradanje crnogorskog patriote, ustanika, gerilca, komite Mika Vlahovića (1881-1927) iz Rovaca, koji je 1927. godine, kao borac za pravo, čast i slobodu Crne Gore, ubijen od strane okupacionih srpskih vlasti i njenih plaćenićkih potjernih odjeljena, on je je bio zelenaški komita, lojani borac za Crnu Goru, s puškom u ruci, u šumi, i vojevao je dugo godina, sa ciljem da bi se Crna Gora obnovila kao država i stalno je ratovao protiv velikosrpskog osvajača, okupatora i anektora Crne Gore, Crnogoraca i drugih potlačenih naroda u njoj.

Crnogorski ustanik iz Rovaca, istorijski znameniti, Miko Vlahović se nalazi na “Spisku crnogorskih vojnika u Gaeti 1919”, pod rednim brojem 234 i tu se on pominje kao redov crnogorske vojske u Italiji. Nadalje, na spisku oficira i podoficira kraljevske crnogorske vojske u Italiji, u okviru drugog bataljona (prva četa) pod rednim brojem 32, kao vodnik, navodi se potom isti crnogorski patriota, zelenaš i komita i politički emigrant, ustanik- Miko Vlahović.

Miko Vlahović se nekoliko puta pominje i u izvještaju komandira crnogorske vojske Ivana Puletina Bulatovića o “ustanku bataliona Rovačkog za odbranu prava i časti Crne Gore”, koji obuhvata period od 13. novembra 1918. godine do jula 1920. godine. U tom izvještaju, Miko Vlahović se pominje kao crnogorski ustanik, gerilac, komita.

Navodi se da je bio pripadnik ustaničke čete Crkvičke i da je, u tom svojstvu, prisustvovao sastanku ustaničkih vođa u Broćancu 1919 godine. U tom izvještaju komandir Ivan Bulatović navodi i ovo: “U novembru 1919.g. pošao sam sa Perom Vukovićem, Petrom Savovićem, Dragitinom Radovićem, Milijom Rakočevićem, Mikom Vlahovićem i sa još nekoliko Rovčana, da učinimo sastanak sa komandirom Krstom Popovićem u Cuce. Po dolasku na granicu Cuca saznali smo da se komandir Popović nalazi u blizini Broćanca đe smo se sastavili sa Popovićem i Živkom Nikčevićem i na sastanku donijeli odluku, da se svi crnogorski ustanici pripreme za putovanje i da se na dan 6. decembra 1919. g. sastanemo na vrh Pješivaca, odakle da se produži putovanje i priprema za osvajanje Bara”.

Crnogorski komandir Ivan Bulatović navodi da je lično učestovao u borbama protiv srpskih okupacionih snaga i da je pošao u pomoć Piperima krajem 1919. godine zajedno »sa komandirom Ibrom Bulatovićem, oficirom Božom Bulatovićem, pošt. činovnikom Ilijom Bularovićem, Mikom, Grujicom i Dragišom Vlahovićima, sa 117 Rovčana još«, kako izvještava Ivan Bulatović. On, u tom izvještaju, navodi isti i to da su 1920. godine, prlikom napuštanja Rovaca, inače, popaljenih od strane srpske okupacione vojske, on i njegovi saborci jedne noći kad su zagazili krozu rijeku Moraču, na Pjenavac, bili napadnuti od strane srpskih vojnika i da je, pored ostalog, tada ranjen Miko Vlahović. O tome komandir Ivan Bulatović piše u svom izvještaju od 29.oktobra 1921. godine (podnijetom iz egzila iz Italije, iz Sulmone).

Postoji sačuvan arhivski dokumenat, a to je rješenje Načelstva kolašinskog okruga o oglašavanju za hajduke Mika Vlahovića i Jokana Bulatovića. Naime, načelstvo Okruga Kolašinskog, aktom br. 172. od 17. januara 1922. godine, dostavljenom načelstvu Sreza Cetinje dostavlja rješenje, kojim su oglašeni za hajduke: Miko Vlahović i Jokan Bulatović, oba iz opštine Rovačke, sreza Moračko-Rovačkog, pošto se nijesu prijavili i predali vlastima, a na osnovu poziva pomenutog načelstva od 13. novembra 1921. godine. U tom aktu, navodi se da ih je “slobodno svakome ubiti”. Navodi se i to da su Miko Vlahović i Jokan Bulatović ucijenjeni sa po 1.000 dinara. U tom rješenju piše i ovo: “Miko Vlahović, star 40 godina, rasta srednjeg, kose i brkova crnih, očiju crnih, lica okruglog, nosa i usta pravilnih, nosi poveću crnu bradu”. Za Jokana Bulatovića, u tom rješenju, tvrdi se da je “star 25 godina, rasta viskog, kose smeđe, brkova žutih, očiju graorastih, lica dugog, nosa i usta pravilnih, nosi žutu bradu”.

Iz kancelarije Načelstva Okruga Kolašinskog, broj 3117., proistekla je i sljedeća Objava: “Rješenjem gospodina Ministra Unutrašnjih Djela J. B. Broj 13346 od 3. juila 1922. povišene su ucjene oglašenih hajduka i to za:

Milovana Bulatovića iz Rovaca od 10.000 (deset hiljada) na 20.000 (dvadeset hiljada) dinara,

Radojicu Orovića iz Štitarice i Mika Vlahovića iz Rovaca od 1.000 (hiljadu) po na 10.000 (dest hiljada) dinara,

Miladina Meštera iz Gornje Morače od 1.000 (hiljadu) na 5.000 (pet hiljada) dinara,

Radoša Bulatovića iz Smailagića-polja i Mihaila Milikića iz Bjelojevića od 1.000 (hiljadu) na po 3.000 (tri hiljade) dinara.

Ova ucjena daće se onome ko kojeg od naprijed imenovanih hajduka ubije, uhvati ili prokaže vlastima da se hajduk uhvati ili ubije, a isplatiće se odmah iz Državne Kase, po osnovu čl. 6. Zakona o Javnoj bezbjednosti”.

Sresko Načelstvo Kraljevine SHS Cetinje, aktom br. 4758, od 14. jula 1923. godine, dostavlja Raspis Velikog Župana Zetske oblasti Milovana Džakovića, br. 2133., od 5. jula 1923. godine, kojim je on tražio da se povećaju ucjene za brojne crnogorske komite, među kojima i za Mika Vlahovića.

Veliki župan Zetske oblasti, potčinjen neposredno vlastima u Beogradu, Milovan Džaković traži, potom, da se ucjena za crnogorkog zeleneša i komitu Mika Vlahovića poveća sa 10.000 na 25.000 dinara. Ministar unutrašnjih djela Kraljevine SHS je aktom J. Br. 9415 od 15. VII 1923. godine riješio da se povećaju ucjene za tražene crnogorske komite. Za crnogorskog gerilca iz Rovaca kod Kolašina Mika Vlahovića rješenjem ministra policije Kraljevine SHS povećana je ucjena sa 10.000 na 25.000 dinara.

Crnogorski komita Miko Vlahović je tokom 1924. godine boravio u Albaniji, odakle se, preko Skadra, Kastrata i drugih mjesta, kao i preko Skadarskog jezera vraćao u Crnu Goru i preduzimao ustaničke, gerilske akcije sa svojim saborcima. To konstatuje i veliki župan Zetske oblasti Milovan Džaković 13. oktobra 1924. godine, na osnovu informacija koje mu je dostavio konzul Kraljevine SHS u Skadru (Albanija). Inače, Milovan Džaković je bio na teritoriji okupirane i ukinute Crne Gore kao države, veliki župan Zetske oblasti od marta 1922. do 1927. godine kada je penzionisan. Imao je zadatak i ovlašćenja da preduzme sve represivne i druge mjere za likvidaciju crnogorskog komitskog pokreta.

Miko Vlahović je bio junak, komita koji je za pravo, čast i slobodu Crne Gore poginuo 1927. godine. To proizilazi iz izvora i literature, kojima raspolaže pisac ovih redova. Visina posljednje ucjene, koju su vlasti odredile za ubistvo ili hvatanje Mika Vlahovića iznosila je 70.000 (sedamdeset hiljada) dinara.

List “Slobodna misao”, broj 2645 od 25. IX 1927. godine, piše u članku pod naslovom “Pogibija odmetnika Vlahovića” ovo: “U neđelju poslije podne u Katunima Rovačkim poginuo je poznati odmetnik Miho Vlahović, ucijenjen 70.000 dinara. Jedno potjerno odjeljenje sa narednikom Vujićem naišlo je u Rovačke Katune. Vlahović je sjedio pod jednim borom i čitao proglas federalističke omladine. Na pet koraka rastojanja pucao je Vujić. I od prve puške Vlahović je smrtno ranjen.

Isljednik podgoričkog Suda g. Radović izašao je na lice mjesta. Kod ubijenog nađeno je četiri dinara u gotovom i jedna objava izdata iz Tirane na ime Radovana Kovačevića kojom se Vlahović služio”.

Radi relevantne napomene: umjesto imena Miho, kojeg je objavila “Slobodna misao”, treba da stoji Miko.

Povodom pogibije poznatog crnogorskog rodoljuba i heroja, komite Mika Vlahovića, koja se zbila 18. septembra 1927. godine u Štitovu, komunistički list “Radni narod”, god I, u broju 7 od 1. oktobra 1927. godine objavio je članak “Robovanje i agovanje”, u kome stoji i sljedeće:

“U planini Štitovu poginuo je 18. septembra odmetnik Miko Vlahović. Ubilo ga je potjerno odjeljenje od šest ljudi, koje je predvodio Radovan Vujić sa još jednim kontrakomitom i 4 žandarma iz stanice Radovče. Pokojni Vlahović bio je od vlasti ucijenjen sa 70.000 dinara, a u odmetništvu je bio još od doba austrijske okupacije. Nije bio pljačkaš, niti drumski razbojnik.  Pošto je Vlahović ubijen nastao je pravi užas u Katunima na Štitovu. Radovan Vujović (štamparka, tehnička greška je u pitanju-treba Radovan Vujić-konrakomita, belaš i plaćenik režima, lovac na glave, odnosno, ucjene-prim. N.A), sa družinom uhvatio je Boška Vučinića i strašno ga izudarao kundacima. Njegovu ženu Novku probacili su kroz šake i udarali njome o vrata od kolibe. Od zadobivenih ozljeda na leđima srušila se na zemlju, pa su je potom iskudnačili. Marka Milačića iz Rogama isprebijali su puškama.

Miletu Vukanovića, starca od 50 godina, bez desne ruke, izvrnuli su na leđa, čupali ga na jednu stranu za brkove, a na drugu vukli za donju vilicu, rasklopili mu usta, pljuvali u njih i namoravali ga da guta njihovu pljuvačku. Miliju Vukanovića, čobana od 16 godina šiljali su u Župu da donese vina. On nije poslušao i tukli su ga toljagama sve dok je rekao da će poći za vino. Vojina Vukanovića, čobana od 14 godina, tukli su tri puta za dva dana prostrta po zemlji samo za to što je pukašao da se primakne i vidi mrtva Vlahovića. Djevojčice Kosu Vukanović od 10 godina, Desanku Vučinić od 10 godina i Daru Vukanović od 7 godina, koje su pokušavale da bježe, preplašene od čuda koje su gledale, stigli su kontrakomiti i žandarmi, gađali kundacima preko noga, obalili na zemlju i ispremlaćivali. Još nekoliko djece sitne, ispod 10 godina ispremlaćivano je. Svi tučeni su iz opštine piperske, sreza podgoričkog.

Sve seljake iz okolnih katuna sjurili su za stokom kod mrtvog Vlahovića. Seljake su postavili da čuvaju Vlahovića, a oni zametnuli kolo, pjesmu i pucanje. Od tolike treske razbježala se stoka u bespuće i za dugo se nije mogla okupiti. Našlo se od te stoke i slomljenije noga što su polomile u bježanju od pucanja i veselja. Mrtvome i izrešetanome Vlahoviću razvrtali su vilice i pljuvali mu u usta.

Sudska komisija je izvršila uviđaj na mjestu gdje je Vlahović poginuo i nije okrivila nikoga od postradalih seljaka. Žandarmerija je izvršila premetačinu Bošku Vučiniću i Marku Milačiću, ali nije ništa našla što bi ih teretilo. Bili su dva dana zatvoreni, a sad su pod policijskim nadzorom u Podgorici”, navodi, pored ostalog, list “Radni narod”.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Slušam...
Gost
Slušam...

I samo još nešto… Da li je pomenutom Miku Vlahoviću puno ime Miko?

Damir
Gost
Damir

Cita li ovo Marko Milacic i ekipa oko njega citaju li Rovci ovo veliki Srbi,a Piperi Kuci citaju li znaju li kukala im majka sto im je maceha Srbija cinjela od pradjedova i djedova od ognjista i kuca njihovih,ili im je milije da zaborave sve zarad nekih uskih interesa,zarad dva grosa iz Beograda majku prodat i obraz pod noge bacit… Više »

Milo za drago
Gost
Milo za drago

Dzabe si krecio adzicu izgubili su tvoji i otici ce brzo u zaborav a neki i u spuz.zivite u sadasnjem trenutku i pijte sto vise tecnosti.

Laban
Gost
Laban

Raspopović,Zvicer,Vlahović,Dulović braća Bulatović ,po mome mišljenju veći su junaci od Krsta Popovića koji je tražio oprost od vlade Kraljevine SHS.Ovi su ljudi dali svoj život za slobodu.

Gornji Ceklin
Gost
Gornji Ceklin

Sto vise ovakvih tekstova Novace, nasa istorija je konacno pocela da ugleda svjetlost dana, neka mladje generacije citaju kako su im se pradjedovi i djedovi borili za nasu Crnu Goru, sto su sve prezivljavali od te nesrecne 1918 godine oa sve do drugog svjetskog rata

SLOBO
Gost
SLOBO

Miku vlahovicu su Vlahovici podigli spomenik na mjesnom groblju Mioljica,Vlahovici.
Devedesetih su ga oskrnavili neodgovorni pojedinci,polomili su sliku na spomeniku.
Ali Mikov spomenik i dalje gordo podsjeca kao simbol otpora Rovcana protiv okupatora.

OVO JE NAŠ DOM
Gost
OVO JE NAŠ DOM

Oj, Srbijo, oli kući ići?! Idi više doma ako ga imaš! Ostavi nas više na miru, ne smirila se!

Dolina Bogova
Gost
Dolina Bogova

Živio Crnogorče što više istine na vidjelo da čitaju dušmani .

Ana
Gost
Ana

Treba znati istoriju nasih slavnih predaka, velikih ljudi i rodoljuba! Hvala g. Adžiću!

boris
Gost
boris

hahahahhahhaah a dzabe vam je sve!! izgubili ste izbore!!!

Maks
Gost
Maks

Izgubljeni uz pomoc domacih izdajnika, kao i tada sto je izgubljen suverenitet. Nego eto, vidjecemo ko ce prvi puci.

🇲🇪bernini🇲🇪
Gost
🇲🇪bernini🇲🇪

Tragedija jednog čovjeka je tebi smiješna? Bijedno!

Send this to a friend