Ministar s umišljajem oštetio budžet

Piše: Jelena Šušanj

Voljela bih reći da, kad je ljetos u skladu sa svojim ekstremističkim djelovanjem Dritan Abazović potpisao tzv. Temeljni ugovor sa SPC, niko nije ni slutio koliki će društveni sunovrat to izazvati. Dva mjeseca kasnije vidimo koliko je u pravu bio Porfirije Perić kad je ustvrdio da će taj ugovor „po pravnoj snazi biti iznad lokalnih zakona“.

U članu 15 tzv. Temeljnoga ugovora piše da „Crkva ima pravo da u skladu sa Ustavom SPC osniva vjerske obrazovne ustanove za srednje i visoko obrazovanje sveštenika i vjerskih službenika. Osnivanje drugih obrazovnih institucija od strane Crkve reguliše se zakonom. (…) Finansiranje prosvjetnih i kulturnih ustanova u Crnoj Gori, čiji je osnivač Crkva, kao i status njihovog osoblja i korisnika (lica koja ih pohađaju), bliže će se urediti posebnim sporazumom u skladu s pravnim poretkom Države.“

Mimo svih zakonom predviđenih procedura, protivno pravnome poretku Države, bivša ministarka četiri resora Vesna Bratić u svom je tehničkom mandatu potpisala dozvole za rad dvije vjerske gimnazije SPC – jedne u Podgorici, druge u Nikšiću: bez dokaza o finansijskoj održivosti tih škola; bez informacije o prostornim i kadrovskim kapacitetima; bez nastavnoga programa koji je prethodno prihvatio Nacionalni savjet (koji tad već pola godine nije funkcionisao, zbog čega je bila obustavljena produkcija udžbenika i nastavnih materijala, kao i mnogi drugi obrazovni procesi).

Suprotno svim zakonom i Ustavom predviđenim procedurama, protivno pravnome poretku Države, sadašnji ministar prosvjete u tehničkom mandatu poklonio je gotovo milion eura iz državnoga budžeta oligarsima u crnim mantijama. Dao je sav taj novac za finansiranje privatnih institucija koje Crkva Srbije predstavlja kao vjerske, a koje će, navodno, raditi po opštim obrazovnim programima, što znači da zapravo nijesu vjerske; dao je sav taj novac za finansiranje škola koje nemaju ni nastavnike, ni prostor, a ni učenike; dao je sav taj novac – novac građana – za škole koje će služiti nacionalnoj segregaciji crnogorskoga društva.

Država pred bankrotom čašćava novcem građana najbogatiju instituciju na teritoriji Crne Gore, čak i bez potpisivanja „posebnoga sporazuma“, na koji su se eto „obavezali“ tzv. Temeljnim ugovorom – jer njih pravni poredak države, viđeli smo dosad nebrojeno puta, ne zanima.

Upravo stoga iz Ministarstva prosvjete nijesu odgovorili ni na jednu inicijativu o provjeri zakonitosti licenciranja ovih vjerskih institucija niti na glasne kritike građanskih aktivista. Usvojivši bahati manir svojega premijera Dritana Abazovića – da jednostavno ne čuje ono što mu ne odgovara da čuje – ministar je svjesno prekršio zakonske propise i potvrdio da je spiritus movens ove vlasti pljačka državnoga novca i crnogorske imovine u korist Crkve Srbije shodno njenim klerofašističkim tendencijama zatiranja crnogorske države i satiranja crnogorskoga društva.

Ministar je s umišljajem oštetio budžet Crne Gore, u čemu su mu pomogli svi članovi Vlade u tehničkome mandatu koji su glasali da se protivzakonita aktivnost sprovede. Zbog toga svi moraju krivično odgovarati ako u Crnoj Gori postoji i makar i najtanja opna pravne države.