Ministar vanjskih kao Džoni Štulić

Piše,

Đorđe Šćepović

Na jednom skorijem salzburškom samitu ministar vanjskih kaže: Čast neće zavisiti od toga odakle dolazimo, nego kuda idemo! Ili što bi Štulić otpjevao: Nije važno odakle sam, sve dok znadeš kuda putujem! Ako ste živjeli u uvjerenju da jedan od apostola Zdravka Galilejca u slobodno vrijeme sluša i pjevuši Baju Malog Knindžu, Beogradski sindikat, Rada Jorovića, Eru Ojdanića ili možda Danicu Crnogorčević — grdno ste se zajebali. Ministar vanjskih, po svemu sudeći, vatreni je fan Džonija Štulića. Ono što me, vaistinu, brine jeste moguća Džonijeva reakcija na ovu slobodnu interpretaciju njegove pjesme. Nedavno je zaiskao milijardu eura od jednog hrvatskog izdavača, a zbog, kako tvrdi, kršenja autorskih prava. Da li će i od ministra vanjskih zahtijevati isto, to ćemo tek da vidimo. Nego, odakle to dolazi ministar vanjskih? I kuda to ide?

Ministar vanjskih dolazi iz ugledne partizanske porodice. Takođe, dolazi i iz bivše Vlade u kojoj je obnašao razne diplomatske funkcije, najbliže sarađujući i s bivšim premijerom Markovićem, ali i ostalim DPS funkcionerima. Nakon smjene bivše vlasti i transfera u novu, ministar vanjskih trijumfalno izjavljuje kako je Crna Gora konačno dobila prvu demokratsku Vladu. Ne morate biti Šerlok Holms pa da prostom dedukcijom zaključite da je ministar vanjskih cijelu deceniju proveo kao funkcioner jedne nedemokratske Vlade. Da li je bila u pitanju decenijska otmica ministra vanjskih, prisila ili nešto treće — to će nam, vrlo vjerovatno, zauvijek ostati nedokučivo. A sada, kuda to ide ministar vanjskih i crnogorska diplomatija pod njegovim kormilom? Da već nijesu u njemu, rekli bismo da idu u ‘srpski svet’, ali budući da se već dobrano valjamo u blatu vaskrslog srpskog nacionalizma, uramljenog u ‘srpski svet’, onda je, slutim, sljedeća stanica do koje će nas odvesti ministar vanjskih i njegovi drugari iz Vlade vjerovatno ‘savez srpskih zemalja’, o kojem se uveliko govori i na kojem se predano radi.

Stari Sloveni su vjerovali da duše predaka poslije smrti odlaze na drugi svijet, odakle se staraju o potomcima. Dragi ministre vanjskih, duboko vjerujem da Vaši časni preci, posvećeni antifašizmu i Crnoj Gori, ne bi bili saglasni s odredištem ka kojem Crna Gora danas putuje. Ali, preci ne mogu biti odgovorni za put potomaka.

Kako sam oduvijek bio skloniji Rundeku negoli Štuliću, preporučujem da Vam u kabinetu ili domu, povremeno svirucka Ay Carmela. Zbog Vas, prije svega.