Piše
Hajdana Simović
Ništa nije neizbježno. Sve je neizvjesno…
– I proljeće i buđenje, sine moj…
– Jeste, jeste, stiglo je, đede. Svake godine na isti datum.
– Nego, sine… Meni ovo, kao neka davna, miriše na strah.
Godina je nulta, okrugla, njen početak jedu svi: Kinezi, Italijani, Španci, Ameri, Njemci, vi, Rusi… mi, gladni više ljubavi i zaštite.
Godina stradanja, pokajanja i nadanja… Godina velikih očiju, gleda i ne osvrće se na nas mučne, što u redovima čekamo. A lijeka… nema ni za lijek.
Virus će ga znati…
Korona… Krug oko Sunca za vrijeme pomračenja? Znak iznad muzičke note da joj produži trajanje? Opsadna linija vojske? Toliko značenja… i sva završe sa Virusom koji ne umije da misli ali vreba bar dvije trećine ovog kruga zemaljskog.
Okrutan, ne razlikuje boje, hladno mu na suncu i živi u hladnim napicima, ne trpi kafanu i prijateljstva, hrani se životima i novcem, strahom, neposlušnošću.
Virus svjetski, svenarodni, SveNjihov… SveNaš… nasušni?
Virus će ga znati… a, mi, u inat njemu, ostanimo kući, ostanimo jer imamo sve razloge da budemo heroji svog doba… ostanimo… jer
Čojstvo je čuvati drugoga od sebe
Objavimo mu rat, toplinom doma, maštom i istinom. Nije on gospodar i ribar duša, nije vajar vremena, istorije, sjećanja… Borbom protiv straha, borbom za pravo i pravdu, objavimo rat koji neće biti ljuti boj u marketu, junačka bitka za brašno… bitka koja nije vječna „Sutjeska”, ali ipak dovoljno opasna da ostavimo mrtve, ali i dovoljno savladiva, da ostanemo kod kuće i ne ostavimo ranjene.
Ostanimo gdje treba, vjerujući da ćemo samo ljubavlju i empatijom pobijediti, ne podmititi… moleći se jedinom Bogu za heroje našeg doba, zdravstvene radnike, sve borce na terenu… Aplaudirajmo.
Ostanimo i molimo se i zlatnom teletu, da Mesi-je što prije doniraju novac…
…jer, svijet je u karantinu, život je u kutijama i igra je (odavno) počela, a…
Ja neumorna pletisanka…
Sanjarim budna danju, večerima, među javom i međ’ snom. Međ’ čet’ri zida, gdje je toplo.
Međ’ čet’ri zida tražim neodređene figure na zidu, ukazuju se kao karta Italije, Španije, Kine… I zagledam brojke koje nam svima prave pobunu u glavi.
Međ’ čet’ri zida se ispuni što budna sanjam… ali, šta kada se On ozbiljno zakašlje, jer…
Nema savršenosti, nema završenosti
Dugo nijesmo ovako, jako, voljeli Crnu Goru. Zaista dugo, predugo, nijesmo se ovako voljeli, više čuvali, plašili za druge,
Naravno, i za sebe…
Zaboravili smo na nemire, buntove, strahove. Dugo nijesmo ovako maštali, bili kreativni, naporni, zaboravili na sve ono što nas kolektivno i pojedinačno tišti, udaljava, razlikuje…
I biće tako, čini se, do prve objave LJETA.. jer…
Ima i onih, koji ni danas ne miruju, već šaraju demagogijom, koristeći minut ili dva, čekajući svoje ljeto i svojih pet (miliona) minuta… Ali to je već evolucija, bitka koja se teško dobija…I poslije Černobilja neki braon insekti izađoše imuniji i jači.
Nego, nijesu oni, bar ovog proljeća, najveći i najbitniji… biće uvijek tu za kasniju, šareniju kolumnu, za neizbježnu kafansku raspravu, početkom rađanja novog/starog Sunca.
Do tada, u inat, ostanimo kod kuće, čovječije nesavršeni, dovoljno svjesni mirisa straha, ali i pjesme ljubavi, opet i opet, čuvajući i sebe i drugoga, jer…
Ako danas, kada imaš sve i dovoljno si spreman da spasiš sebe na Balkanu, kupujući šećer i snabdijevajući se celulozom… ako danas na pijacama ne daješ život za pšenicu, ako danas možeš da spasiš hiljade drugih…
Ako konačno imaš tu neomeđenu moć, nešto što ti je uvijek bilo neopipljivo, daleko, o čemu si možda ljubomorno (ne)ljudski maštao… Neomeđenu moć!
Ostani doma… zbog sebe, zbog drugih, jer jedino tako,
Bićeš čovjek čovječe moj… I ne zaboravi…
… Sve će otići i sve će proći
Otići će sve brige i panika…
Postaćemo čistiji i mudriji
Ne podlegli mraku i strahu…
A.Puškin
Bravo zlatna devojcice!
Crna Goro, crna li si, ako je ovo najbolje sto imas, istina ziva nivo, RTCG …., wannabe … u neuspjelom pokusaju. Dostojevskog, Getea, Andrica, Njegosa, Teslu … u saku i motiku naravno. Vracanje u realnost, prirodi, Bogu je neizbjezno, nece biti bezbolno, posebo za ove wannabe , selfi per minute lutke i lutkice!
Bravo mala!
Samo naprijed lljepoto moja!
Bravo Hajdi, bravo snago niksicka! Ovo su rijeci koje vracaju snagu u zivot, kao i uvijek opet si dokazala da imas tu energiju koju i nemaju zene.
Boli dok citas koliko je nedovrseno i prizemno. Jos ova slika sa pacijim ustima…
Jos jednom si briljirala dobra Hajdi Pred tobom su zvijezde crnogorska ljepotice… Poseban pozdrav za pjesnika koji je na knjizi kolumnistkinje napisao pjesmu , imalo mu i po kome doci
Btavo Hajdana ….neumorna pletiisanko …..samo pisi ….pisi…. zidaj dvore koji ti pristaju….Bog ti dao dar …u pocetku svega bi rijec …i ne osvrci se na zlurade sitne komentar e…sazali se ….sve je u oku posmazraca…PISI..!
Sjajan text. Realističan, dovoljno ironičan ali i ohrabrujući.
Hajdana bravo
Odlican tekst. Nastavi tako! Vole te tvoji čitaoci.
E to je to..doceka svako da se omasti o ovome i pise ovu kursadzijsku literaturu…bitno je da se napucila na sliku i jos samo masku da stavi…
Predivan tekst, ogledalo je autorke!!!!
Piskaranje! Kladim se da su ovi pohvalni komentari svi sa jednong naloga
Ne umijes da pises, prvenstveni problem je to sto su ti recenice nedovrsene sa previse…
Hajdana, sve si savršeno napisala u jednom tekstu. Iskreno, duboko – iz čiste duše … Ovo je svojevrsna “molitva” za sve nas… Jer -šta je virus naspram čoveka… Hvala Ti…
Pises kao Sto govoris…a to je rijetkost….Udaj se za mene plavooko!
Za tebe nece sigurno
Bravo Hajdana
Oduševljen najnovijom knjigom naše kolumnistkinje.
Konačno u ovim teškim trenucima da pročitam nešto što je pažnje vrijedno i što daje snagu! Ne znam ko je ova djevojka, ali bi trebala češće da piše! Dosta nam je glupavih saopštenja i nesnosnih strankoida. Dajte nešto dobro! Konačno dobro!
Odlicno !!! Nijesam znao za gospodjicu i njen dosadasnji rad…
Specificna vremena iznjedruju kreacije vrijedne paznje…
Odavno me nije neki tekst ovako pozitivno”dojmio”kao ovaj,svaka čast na tako sofisticoranim riječima!
Svaka cast!!!! Mlada, lijepa, pametna.. jednom rijecju Hajdana🥰🥰🥰
Hajdanice, razvedri nas iznad Crne Gore ljepotice.
Nijesmo isti kao juče. Sve će otići, sve će proći.
Jos jedna wannabe kolumnistinja sa napumpanim ustima
Bravo, plavi safiru! 🙂